Briga o svojim mahanama

Lijep, siguran i spokojan život blagodat je kojoj treba težiti svaki čovjek. Lijepom životu teži svaki pojedinac i zasigurno nema osobe a da ne želi živjeti lijepim životom, ma kakva ta osoba bila, dobra ili loša, vjernik ili nevjernik, muškarac ili žena, mladi ili stari.

Svako od nas želi živjeti lijepim životom jer imamo samo jedan život i ne znamo koliko dugo ćemo ga živjeti. U osnovi, naš život traje veoma kratko, uzmemo li u obzir san, bolest i slične situacije.

Zato svako od nas nastoji da u ovome životu dā sve od sebe kako bi život proveo čineći stvari vrijedne življenja. Veliki se broj ljudi u poznim godinama snebiva i duboko žali – a naročito na samrti – zbog svojih postupaka koja su im promijenili tok života u smjeru koji oni nisu priželjkivali. Doživjeti duboku starost, izgubiti snagu i moć, dočekati smrt i tada – kada više nemamo energije da se promijenimo – ustanoviti da smo svoj život loše proveli, prokockali, nešto je najstrašnije što se može desiti jednom čovjeku.

Dobro, kako do lijepog života? U čemu svoj život da provedem pa da se zadnjih trenutaka svoga života ne snebivam, ne žalim se i ne tugujem, ne plačem nad sobom i svojim životom, ne priželjkujem da dan ili dio dana ostanem još u životu?

Zasigurno jedan od načina, puteva, metoda, postupaka, kojim sebi olakšavamo i uljepšavamo život jeste i vođenje brige o svojim mahanama, a ostavljanje tuđih mahana njima, da se oni brinu o njima, ostavljanje onoga što te se ne tiče i posvećivanje onome što te se tiče.

Kur’an o ostavljanju onoga što se ne tiče čovjeka

Uzvišeni Allah pojasnio je na početku sure El-Mu’minun da je izbjegavanje onoga što ih se ne tiče osobina spašenih vjernika, onih kojima je obećan Džennetul-Firdevs: “i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju.” (El-Mu’minun, 3) I ovo je Svevišnji spomenuo između dva bitna propisa u vjeri, između namaza i zekata, a oni su najbitniji vjerski propisi nakon izgovaranja šehadeta. Rekao je Svevišnji: “Vjernici će uspjeti: oni koji u svojim namazima budu skrušeni, i oni koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i oni koji zekat izdvajaju.” (El-Mu’minun, 1–4) Da bi kasnije, nakon spominjanja osobina vjernika, rekao: “Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennetul-Firdevs naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (El-Mu’minun, 10–11)

Na drugom mjestu Svoje plemenite Knjige Uzvišeni Allah kaže: “i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno.” (El-Furkan, 72)

Hadisi o ostavljanju onoga što se čovjeka ne tiče

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Od čovjekovog lijepog islama jeste da se ostavi onoga što ga se ne tiče.” (Tirmizi i drugi. Hadis je vjerodostojan) O ovom i sličnim hadisima trebali bismo dobro razmisliti. U hadisu se ne kaže “od islama je”, već se kaže “od lijepog islama je”. Zašto ovo podvlačim? Zato što se navode brojni šerijatski tekstovi u kojima se govore o vrijednosti uljepšavanja islama i počastima koje Uzvišeni Allah daje onima koji uljepšaju svoj islam.

Tako, Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas uljepša svoj islam, za svako dobro djelo koje učini piše mu se od deset do sedam stotina takvih djela; a ukoliko takav učini loše djelo, piše mu se samo jedno loše djelo. I sve tako dok ne sretne Allaha.” (Buharija i Muslim) Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da su ashabi upitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, hoćemo li biti obračunavani za ono što smo radili u džahilijetu, prije primanja islama?” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Onaj od vas koji uljepša svoj islam nakon što uđe u njega, taj neće biti obračunavan za ono što je prije radio; dok, onaj koji bude loše postupao u islamu, bit će pitan i za ono prije islama i za ono što učini u islamu.” (Buharija i Muslim)

A jedan od načina na koji ćemo uljepšati svoj islam jeste da se posvetimo sebi i ostavimo se onoga što nas se ne tiče.

Izjave islamskih učenjaka o ostavljanju onoga što se čovjeka ne tiče

Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao je: “Tri su pokazatelja neznanja: samodopadljivost, pretjerani govor o onome što te se ne tiče i zabranjivanje drugome onoga što i ti sam činiš.”

Abdullah b. Amr b. As, radijallahu anhuma, govorio je: “Rečeno je: “Ostavi se djela koje te se ne tiče i ne progovaraj o onome što te se ne tiče! Čuvaj svoj jezik kao što čuvaš i svoj novac.” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija)

Malik b. Dinar, rahimehullahu teala, rekao je: “Ako osjetiš gruboću srca, slabost u tijelu, pomanjkanje opskrbe, znaj da si se pozabavio nečim što te se ne tiče.”

Muhammed b. Sirin, rahimehullahu teala, rekao je: “Ljudi koji najviše griješe jesu oni koji najviše spominju greške drugih ljudi.”

Hasan el-Basri, rahimehullahu teala, rekao je: “Jedan od znakova Allahovog okretanja od Svoga roba jeste i da ga zabavi onim što ga se ne tiče.”

Ma‘ruf el-Kerhi, rahimehullahu teala, rekao je: “Čovjekov govor o onome što ga se ne tiče znak je poniženja od Allaha.” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija)

Lukman, alejhis-selam, upitan je: “Čime si postigao stepen na kojem se nalaziš?”, pa je odgovorio: “Istinitim govorom, ispunjavanjem emaneta i ostavljanjem onoga što me se ne tiče.”

Junus b. Ubejd, rahimehullahu teala, rekao je: “Ostavljanje riječi koja te se ne tiče bolje ti je od posta jednog dana.”

Imam Šafija, rahimehullahu teala, rekao je: “Troje doprinosi razboritosti: sjedenje sa učenim ljudima, sjedenje s dobrim ljudima i ostavljanje onoga što te se ne tiče.”

Također, imam Šafija, rahimehullahu teala, rekao je: “Onaj koji želi da Allah osvijetli njegovo srce, neka se ostavi govora koji ga se ne tiče.”

Slično je rekao na drugom mjestu: “Ostavljanje grijeha i ostavljanje onoga što te se ne tiče osvjetljava tvoje srce.”

Sehl b. Abdullah et-Testuri, rahimehullahu teala, govorio je: “Onome koji bude govorio o onome što ga se ne tiče, zabranit će se istinitost.” (Bejheki, El-Džamiu li Šuabil-iman)

Idžli, rahimehullahu teala, rekao je: “Zamolio sam Allaha za jednu potrebu prije dvadeset godina i još uvijek ne gubim nadu da će mi je Uzvišeni Allah ispuniti, trudim se na njenom ispunjavanju već dvadeset godina.” Kada je upitan o kakvoj se potrebi radi, rekao je: “Da ne govorim o onome što me se ne tiče.” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija)

Šta treba da te se tiče, a šta treba da te se ne tiče

● Treba da te se tiču dobra djela i pokornost a nikako te se ne smiju ticati loša djela i grijesi.

● Od dobrih djela opet ponajviše treba da te se tiču najprioritetnija, obavezna djela, djela koja Allah najviše voli, djela koja su u datom momentu i mjestu najbolja.

● Treba da te se tiče govor u kojem je sigurna korist, a svaki govor u kojem je zlo, ili nisi siguran je li u njemu korist ili šteta, ostavi ga se, neka te se takav govor ne tiče.

● Treba da te se tiče spominjanje Allaha, a ne spominjanje ljudi.

● Treba da te se tiču tvoje mahane, nedostaci i propusti, a ne tuđe mahane i propusti.

Koristi bavljenja svojim mahanama i ostavljanja onoga što nas se ne tiče

Svaki vjernik treba da uljepša svoj islam, ostavi se tuđih mahana, treba da se pozabavi svojim mahanama jer to će mu itekako koristiti:

● Onaj koji se zaokupira svojim mahanama i koji se zaokupira popravkom svoje duše, taj će i popraviti svoju dušu i izliječiti svoje manjkavosti. Od svakog muslimana traži se da se popravlja, vodi računa o svojoj duši, da neprestano napreduje u činjenju ibadeta Uzvišenom Allahu. Allah je rekao: “Uspjet će samo onaj koji svoju dušu očisti, a izgubljen će biti onaj koji je na stranputicu odvede, koji je onečisti.” (Eš-Šems, 9–10) Hasan el-Basri, rahimehullahu teala, rekao je: “Vjernik je na dunjaluku poput zatočenika. Nastoji osloboditi svoju dušu od džehennemske vatre!”

● Onaj koji se zaokupira manjkavostima svoje duše uvidjet će da je njegova duša manjkava, da se pri njoj nalaze mnogobrojne mahane, pa se zbog toga neće upustiti u govor o manjkavostima i mahanama drugih ljudi. Kako da govori o mahanama drugih ljudi, a i sam je pun mahana?! Onaj koji se zaokupira svojom dušom i njenim popravkom, taj ne može da sjedi ni malo ni mnogo na sijelima i priča: “ovaj je dobar”, “ovaj loš”, “pri ovome ima to i to, a pri ovome to i to”. Kada je Rebi‘i b. Husejmu rečeno: “Ne čujemo da spominješ ičije mahane?!”, on je odgovorio: “Ja nisam zadovoljan samim sobom, pa zar da svoje vrijeme posvetim grdnji drugih?!” Imam Malik, rahimehullahu teala, rekao je: “U Medini sam zatekao ljude koji pri sebi nisu imali mahana, ali su istraživali mahane drugih pa su i oni postali manjkavi i puni mahana. I zatekao sam ljude koji su imali pri sebi mahana, ali su šutjeli o mahanama drugih , pa su i njihove mahane zaboravljene.”

● Onaj koji se zaokupira svojom dušom, to je dokaz njegovog samoobračuna, a poznato je da profitira onaj koji se samoobračunava. Uzvišeni Allah naredio nam je da obračunavamo svoje duše: “O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka duša gleda šta je za sutra pripremila!” (El-Hašr, 18) Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Obračunavajte se prije negoli vam bude obračunavano! I vagajte svoja djela prije negoli vam budu vagana!”

● Onaj koji se zaokupira svojom dušom, taj će biti zaokupiran i svojim Gospodarom! Od muslimana se traži da se posveti svom Gospodaru, da razmišlja kako da Mu ibadet što više čini, kako da u njemu bude iskren, kako da se uzdiže stepen po stepen u ibadetu, kako da uspostavlja vjeru, kako da popravlja druge ljude itd. Zbog toga je Ebu Sulejman ed-Darani, rahimehullahu teala, rekao: “Ko se pozabavi svojom dušom, okrenut će se od ljudi! Kome briga bude njegov Gospodar, okrenut će se i od svojih dunjalučkih briga i od ostalih ljudi!” Posveti se ibadetu svom Plemenitom Gospodaru i neka ti briga bude hifz Allahove Knjige! Neka ti briga bude obavljanje pet dnevnih namaza u njihovo vrijeme! Neka ti briga bude kako da ustaneš na noćni namaz! Neka ti briga bude kako da zaplačeš iz straha od Uzvišenog Allaha! Neka ti briga bude kako da zadobiješ Allahovo zadovoljstvo! Neka ti briga bude šerijatsko znanje, kako da ga što više stekneš da bi obožavao svoga Gospodara jasno sa znanjem. Zato ćemo naći velike istinske učenjake kojima je briga pokornost Allahu, kako da ojačaju svoj iman u Allaha. Nećemo naći da govore o drugim ljudima, da ih razvrstavaju i klasificiraju, da iznose propise o njima, jer, Uzvišeni Allah je Taj koji nas najbolje poznaje, najbolje poznaje ko je od nas iskren, a ko lažac.

● Onaj koji se zaokupira svojim mahanama, taj se neće uzdizati i veličati svoje djelo, ma kakvo uradio, taj neće prigovarati za svoje učinjeno djelo, već će, koje god mu djelo Uzvišeni Allah omogući da učini, smatrati da je to od Allahove dobrote i podrške njemu. Smatrat će da nije Allahove dobrote prema njemu i Allahove podrške njega, nikada ne bi ni učinio to djelo.

● Onaj koji se zaokupira svojim mahanama, to će ga odvesti do skromnosti, poniznosti i potčinjenosti svome Gospodaru, a bit će skroman i prema drugim ljudima. Pojedini od naših prethodnika govorili su: “Ako vidim starijeg od sebe, ja kažem: ‘On me je pretekao u islamu!’, a ako vidim mlađeg od sebe, ja kažem: ‘Ja sam ga pretekao u grijesima!’”

● Ono što će čovjeka podstaknuti da se pozabavi svojom dušom, a ostavi se tuđih mahana i manjkavosti jeste i činjenica da onaj koji razmatra tuđe manjkavosti istovremeno sebe hvali, indirektno tvrdi da se on izgradio, a ovo je opasna stvar. Uzvišeni Allah kaže: “I ne hvalite sami sebe, Allah najbolje zna ko je bogobojazan!” (En-Nedžm, 32)

● O ti koji si se pozabavio tuđim mahanama i manjkavostima, znaj da te to dovodi do gibeta – ogovaranja, koji je jedan od najodvratnijih velikih grijeha, grijeh koji će te učiniti siromahom na Sudnjem danu. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista čovjek progovori riječ, o kojoj ne povede računa, a ona ga baci u Vatru dublje nego što je između istoka i zapada.” (Buharija) Aiša, radijallahu anha, rekla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Šta će ti Safijja kada je takva i takva (tj. niskog rasta)?!” Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Izgovorila si riječ koja, kada bi se pomiješala sa svom morskom vodom, pomutila bi je.” (Ebu Davud. Hadis je sahih.) Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada sam bio na Miradžu – uzdignut na nebesa, prošao sam pored ljudi koji su imali bakrene nokte i njima su trgali svoja lica i svoje grudi. Upitao sam: ‘Ko su ovi ljudi, o Džibrile?’ Odgovorio mi je: ‘To su oni koji su jeli ljudsko meso i kaljali njihovu čast!’” (Ebu Davud. Hadis je sahih) Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svakom muslimanu su sveti krv, čast i imetak drugog muslimana.” (Muslim) A Uzvišeni Allah pita nas u Svojoj Knjizi: “Zar bi neko od vas volio da jede meso svoga umrlog brata?! To je vama odvratno!” (El-Hudžurat, 12)

● Onaj ko se posveti sebi a ostavi se tuđih mahana, taj će se i sačuvati uznemiravanja drugih jer je uistinu, traganje za tuđim mahanama, govor o drugima i njihovim sramotama, njihovo uznemiravanje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno i glasno upozorava na uznemiravanje Allahovih dobrih robova: “Doista je Uzvišeni Allah rekao: ‘Ko se neprijateljski bude ophodio prema Mom dobrom robu, Ja ću mu objaviti rat!’” (Buharija) Ko je taj ko može ratovati protiv Allaha?! Fudajl b. Ijjad, rahimehullahu teala, rekao je: “Nije ti dozvoljeno da bespravno uznemiravaš psa ili svinju, pa kako li ti je tek zabranjeno uznemiravanje čovjeka, najplemenitijeg Allahovog stvorenja?!” (Ez-Zehebi, Sijeru a‘lamin-nubela) Omer b. Abdulaziz, rahimehullahu teala, pojašnjavajući vjerovjesnički pravac, rekao je: “Ukoliko želiš da se spasiš Allahove kazne na Sudnjem danu: starijeg muslimana posmatraj kao svoga oca, mlađeg kao svoga sina, a muslimana srednjih godina kao svoga brata, pa, prema kome to od svih njih želiš da se loše ophodiš?!” Jahja b. Muaz, rahimehullahu teala, rekao je: “Prema svakom vjerniku ponašaj se na sljedeća tri načina: ako mu ne možeš pomoći, nemoj mu ni odmagati; ako ga ne možeš razveseliti, nemoj ga ni rastuživati i ako ga ne znaš pohvaliti nemoj ga ni kuditi.”

Štetnosti i posljedice bavljenja tuđim mahanama i onim što nas se ne tiče

● Gruboća i mrtvilo srca, pomanjkanje opskrbe i slabost tijela

● Gubljenje razboritosti i upuštanje u laž, gibet i nemimet

● Poniženje od Allaha i okretanje Allaha od tebe

● Razotkrivanje sebe na dunjaluku i upropaštavanje sebe na ahiretu

Načini koji će čovjeka dovesti do toga da se kloni onoga što ga se ne tiče

● Moli Allaha neprestano da ti pomogne da se zabaviš sobom.

● Budi svjestan Allahovog nadzora i Allahove veličine.

● Naučimo se da poštujemo druge, a naročito nešto njihovo posebno, a posebno ono što oni taje, tj. njihove tajne ili ono što oni ne bi voljeli da drugi saznaju o tome. Svaki čovjek ima neke svoje tajne o kojima ne voli da priča pa i svojim najbližim. Poštuj , i saznaš li nešto o tome, ne širi.

● Stalno se obračunavaj i pitaj svoju dušu: Zašto mi je ovo potrebno? S kojim pravom se ja upuštam u ovo?

● Druži se s dobrim ljudima koji se brinu o svojim mahanama.

● Nastoj što je god moguće više da čitaš o prvim generacijama, njihovom ponašanju spram sebe i drugih, kako su čuvali svoje vrijeme, svoj jezik i čast i svetost drugih.

● Posveti se učenju i čitanju Allahove Knjige, to je dovoljno da te okupira od svih drugih.

● Kada razgovaraš s nekim nasamo o nečemu, iako ti ne kaže da je to između tebe i njega, znaj da je to između tebe i njega i treći ne treba da zna za to, to ti on daje u emanet, makar ti doslovno to i ne rekao.

● Ukoliko pitaš nekoga o nečemu, pa vidiš da on to ne zna ili ne želi da odgovori, ne prisiljavaj ga na odgovor.

● Ne pokušavaj da pronalaziš greške drugih, ako do tebe i dođe neka od njih, ne bavi se njome, to nije tvoja obaveza, već njegova.

● Nastoj da ne gledaš mnogo u druge i ne slušaš mnogo o drugima.

● Mnogo razmišljaj o smrti, obračunu, nagradi i kazni, onome što nas čeka sigurno.

Budimo dobri vjernici, upotpunjavajmo svoj iman, uljepšavajmo svoj islam, posvetimo se svojim nedostacima, ne uznemiravajmo druge, ne započinjimo rat sa Uzvišenim Allahom!

Preuzeto sa portala el- Asr