Poziv Istine
O tome da je pretvaranje[1] strogo zabranjeno i da su oni koji se pretvaraju prezreni govore brojni šerijatski tekstovi. Allah U kaže: A teško onima koji, kad molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju! (Kur’an, 107:4-6)
Allahov Poslanik ﷺ je rekao: “Najviše čega se za vas bojim je mali širk.” Na to su upitali: “Allahov Poslaniče, a šta je to mali širk?” – pa je rekao: “Pretvaranje (rijaluk). Uzvišeni Allah će takvima, na Sudnjem danu, kada bude nagrađivao Svoje robove za njihova djela, reći: ‘Idite onima pred kojima ste se na dunjaluku pretvarali, pa vidite hoćete li kod njih nagradu dobiti!‘” (Ahmed)
Šta je pretvaranje i u čemu se pokazuje?
Pretvaranje u osnovi znači pokazivati se drugima u pozitivnim osobinama i pretvarati se drugačijim nego što čovjek jeste, u cilju pridobijanja njihove naklonosti i visokog mišljenja o njemu. Pretvaranja ima više vrsta. Pretvaranje u vjeri pokazuje se u pet sljedećih stvari: u tijelu, u izgledu, u govoru, u načinu obavljanja vjerskih obreda i načinu odnosa prema drugima.
– Pretvaranje u tijelu ogleda se u pokazivanju mršavosti, iscrpljenosti, blijedila i sl., predstavljajući to kao posljedicu iznurenosti od ibadeta i straha od onog svijeta.
– Pretvaranje u izgledu i odijevanju ogleda se u pokazivanju neočešljanosti kose, obaranju glave u hodu, smirenosti u kretanju, ostavljanju na licu tragova od sedžde, pohabanosti odjeće i sl. Ukoliko se to namjerno radi, sve su to znaci rijaluka (pretvaranja).
– Pretvaranje u govoru ogleda se u pretvaranju pred pobožnim ljudima, savjetovanju, opominjanju, citiranju mudrih izreka i primjera iz islamske tradicije, kako bi se na taj način pokazala navodna pobožnost i privrženost povođenju za dobrim ljudima.
– Pretvaranje u ibadetima npr., u namazu, ogleda se u namjernom oduljivanju namaza, radi toga da bi to drugi vidjeli.
– Pretvaranje u odnosu sa drugima ogleda se u probirljivosti onih koje će pozvati u posjetu, npr. poznatu osobu ili učenog čovjeka, samo sa ciljem da bi se pričalo kako je taj i taj posjetio toga i toga.
Zbog čega se ljudi pretvaraju?
Znaj da se iza svakog pretvaranja, sigurno, krije neki cilj koji se želi postići! Ti ciljevi mogu biti različiti, poput da se drugima pokaže kako je pobožan i kako se čuva od grijeha, s ciljem da stekne njihovo povjerenje, pa da mu se, kao takvom, povjeri kakav položaj i mjesto od uticaja na kom će moći da se materijalno okoristi, ili s ciljem da se oženi nekom ženom itd. Ovo je Uzvišenom Allahu od najmrznijih vrsta pretvaranja, jer čin ibadeta prema Njemu se zloupotrebljava i koristi kao sredstvo za postizanje dunjaluka.
Pretvaranje može biti očevidno i skriveno. U skriveno pretvaranje, koje umanjuje nagradu, spada i to da neko prikriva svoju pobožnost, ali i pored toga, kada vidi druge, poželi da ga dočekuju sa uvažavanjem, nasmijanog lica, riječima punim hvale, da mu budu pri ruci u slučaju potrebe, da sa njim u kupoprodaji budu susretljivi i da mu ukazuju počasno mjesto, a kada mu to neko uskrati, to mu teško na srce padne.
Zato se iskreni vjernici boje skrivenog pretvaranja, pa se trude da svoju pobožnost prikriju, više nego što se drugi trude da prikriju svoje prijestupe. Ovo sve zato da bi im dobra djela bila što iskrenija i da bi ih Allah na Sudnjem danu za njih nagradio.
Kako se liječi srce od bolesti pretvaranja?
Prvi način liječenja bolesti pretvaranja je sasijecanje njegovih žila u korijenu a to su: sklonost ka uživanju u hvalisanju, izbjegavanje bola prezira i pohlepa za postizanjem ličnih interesa kod drugih ljudi. Te tri stvari su glavni pokretač svakog pretvaranja.
Ova vrsta bolesti liječi se spoznajom njene štetnosti, uviđanjem da ono sprječava čistotu srca, onemogućava postizanje uspjeha, sreće i visokog položaja kod Uzvišenog Allaha na budućem svijetu, i da čovjeka izlaže, kazni, žestokoj prezrenosti i poniženju. Sve što čovjek više razmišlja o posljedicama pretvaranja i svoj ugled kod drugih na ovom svijetu poredi sa propuštenom nagradom za dobra djela na onome svijetu, sve će mu biti lakše oduprijeti se ovoj opakoj bolesti, slično onome ko zna da je med sladak, ali ga neće okusiti ukoliko je svjestan da mu je u njega stavljen otrov.
Tako će, ako mu naleti pomisao i želja da ga drugi vide kako je pobožan, sam u sebi pomisliti: Šta ja imam od toga znaju li ili ne znaju za ovo drugi ljudi? Važno je da za ovo zna Allah. Kakve koristi imam ako za ovo znaju i drugi mimo Njega?
Ukoliko mu se, pak, javi želja da uživa u tome kako ga hvale drugi, prisjetiće se da je ta misao ponikla na licemjerstvu u dubini srca i da bi zbog toga mogao biti izložen preziru od svoga Gospodara i izgubiti nagradu na budućem svijetu.
Izbjegavanje pobožnosti u strahu od licemjerstva je greška
Ima ljudi koji izbjegavaju neka dobra djela, bojeći se da njihovo činjenje ne bude obojeno licemjerstvom. To je pogrešno, jer tako šejtan hoće čovjeka da navede na besposlenost i da ga odvrati od činjenja dobra.
Dakle, sve dok je motiv za činjenje dobra sam po sebi ispravan i u skladu sa propisima vjere, činjenje dobrih djela ne treba prekidati, bojeći se da je to, možda, radi pretvaranja. Naprotiv, čovjek je dužan boriti se protiv misli koje potpiruju pretvaranje, i svoje srce navikavati da se stidi Allaha i umjesto zahvaljivanja drugima, zahvaljivati Njemu.
U tome smislu od Fudajla b. ‘Ijada se prenosi da je rekao: “Činiti dobra djela radi ljudi je širk, a ne činiti ih radi ljudi je pretvaranje. Iskrenost je moliti Allaha da te sačuva i jednog i drugog.”
Neko drugi je rekao: “Ko prestane činiti dobra djela, bojeći se da ih ne čini iskreno, ostaće i bez iskrenosti i bez dobrih djela.”
[1] Pretvaranje predstavlja mali širk, i osoba je dužna da se za to pokaje. Pretvaranje poništava djelo pri kojem se nađe.
Odlomak iz knjige “Lađa Mudrosti – sažetak knjige Bistro more pobožnosti i suptilnosti”
Priredio: Irfan Hajrudin Klica, prof.
Skinite knjigu u PDF-formatu:
