Poziv Istine
إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ أُولَٰئِكَ هُمْ خَيْرُ الْبَرِيَّةِ
جَزَاؤُهُمْ عِنْدَ رَبِّهِمْ جَنَّاتُ عَدْنٍ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ۖ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ ۚ ذَٰلِكَ لِمَنْ خَشِيَ رَبَّهُ
“A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja, njih nagrada u Gospodara njihova čeka; edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti; Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.” (El-Bejjine, 7-8.)
Ovaj ajet ukazuje na jedno od Allahovih savršenih svojstava radnji. Poznato je da se Allahova savršena svojstva dijele na:
• lična svojstva, sifatuz-zatijje;
• svojstva radnji i djela, sifatul-fi’lijje.
Razlika između ovih svojstava ogleda se u tome što se lična svojstva odnose na Njegovo uzvišeno Biće i neodvojiva su od Njega, tebareke ve te’ala, poput svojstva lica, sluha, vida, ruku, govora, života, znanja, snage i sl., dok su svojstva radnji, djela, svojstva Njegovog uzvišenog Bića koja podrazumijevaju ono što Allah čini i radi kada hoće, a kada ne želi, to ne radi, poput svojstva spuštanja, silaska, uzdizanja, dolaska, zadovoljstva, srdžbe i sl. Navedeni ajet potvrđuje Allahovo savršeno svojstvo zadovoljstva riječima: “Allah će biti njima zadovoljan.” Što se tiče ove osobine kod stvorenja, ona se opisuje kao radost srca, odnosno ushićenost i sreća koja se osjeća u srcu. U vezi s tim Abbas b. Abdul-Muttalib prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Slast imana će osjetiti onaj ko bude zadovoljan Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom kao vjerovjesnikom.” (Muslim) Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O Ebu Seide, ko bude zadovoljan Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom kao vjerovjesnikom, obavezan mu je Džennet!” Ebu Seida su zadivile te riječi, te je rekao: “Ponovi ih, Allahov Poslaniče!”, pa ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio. (Muslim) Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Onaj kod koga se nađe troje, osjetit će slast imana: da su mu Allah i Njegov Poslanik draži od svih ljudi, da svoga brata (muslimana) voli isključivo u ime Allaha i da prezire povratak u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u Vatru.” (El-Buhari) Ovo je nagrada od Allaha, subhanehu ve te’ala, svakom onom ko Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dadne prednost nad samim sobom, svojim strastima i ostalim stvorenjima.
Kada se ovo svojstvo odnosi na Uzvišenog Allaha, to je stvarno zadovoljstvo, onako kako to priliči i dolikuje Moćnom Allahu, s tim da njegovu kakvoću ne poznaje niko osim Njega, tebareke ve te’ala. Dokaz koji upućuje da je to stvarna osobina jeste povezanost ove osobine zadovoljstva, kojom se opisao Uzvišeni, sa osobinom zadovoljstva kod stvorenja, i njeno spominjanje odmah nakon Allahovog zadovoljstva, u više ajeta. Jedan od njih je i navedeni ajet iz sure El-Bejjine:
رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ
“Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime” (El-Bejjine, 8.), ili ajet iz sure Et-Tevbe:
وَالسَّابِقُونَ الْأَوَّلُونَ مِنَ الْمُهَاجِرِينَ وَالْأَنْصَارِ وَالَّذِينَ اتَّبَعُوهُمْ بِإِحْسَانٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا عَنْهُ وَأَعَدَّ لَهُمْ جَنَّاتٍ تَجْرِي تَحْتَهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ۚ ذَٰلِكَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ
“Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.” (Et-Tevbe, 100.)
Uzvišeni obavještava da je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, i da su oni zadovoljni Njime, što im je pripremio džennetske bašče i ugodan boravak. On, tebareke ve te’ala, zadovoljan je njima, njihovom pokornošću, iskrenošću i dobrim djelima. Njihovo zadovoljstvo Allahom je zadovoljstvo sa nagradama koje im je pripremio, kao što se navodi u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu: “Allah će, zaista, pozvati džennetlije: ‘O stanovnici Dženneta!’, i oni će Mu se odazvati: ‘Odazivamo Ti se, Gospodaru naš, i stojimo Ti na usluzi.’ ‘Jeste li zadovoljni?’, upitat će ih On, a oni će odgovoriti: ‘Kako ne bismo bili zadovoljni kad si nam dao ono što nisi nijednom drugom od Svojih stvorenja?’ ‘Ja ću vam’, reći će On, ‘dati nešto još bolje od toga.’ ‘A šta ima bolje od ovoga, Gospodaru?’, upitat će oni. ‘Spustit ću na vas Svoje zadovoljstvo i poslije toga se nikada više na vas neću naljutiti’, reći će On.” (El-Buhari)
Allahovo zadovoljstvo sa vjernicima predstavlja najveći stepen blagodati. Uzvišeni Allah kaže:
وَعَدَ اللَّهُ الْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا وَمَسَاكِنَ طَيِّبَةً فِي جَنَّاتِ عَدْنٍ ۚ وَرِضْوَانٌ مِنَ اللَّهِ أَكْبَرُ ۚ ذَٰلِكَ هُوَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ
“Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti!” (Et-Tevbe, 72.)
Zadovoljstvo stvorenja ogleda se u tome da će svaki od njih biti zadovoljan sa nagradom i mjestom u Džennetu koje mu Allah dodijeli, smatrajući da niko nije dobio bolje od njega!
لَقَدْ رَضِيَ اللَّهُ عَنِ الْمُؤْمِنِينَ إِذْ يُبَايِعُونَكَ تَحْتَ الشَّجَرَةِ فَعَلِمَ مَا فِي قُلُوبِهِمْ فَأَنْزَلَ السَّكِينَةَ عَلَيْهِمْ وَأَثَابَهُمْ فَتْحًا قَرِيبًا
“Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit će ih skorom pobjedom.” (El-Feth, 18.)
Uzvišeni Allah ističe i potvrđuje Svoje zadovoljstvo vjernicima koji su se zavjetovali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pod stablom u području Hudejbijje. Shodno tome, pripadnici ehli-sunneta, kako smo već ranije naveli, po pitanju Allahovih osobina, imaju sljedeći stav:
• Potvrđuju sve osobine koje je Uzvišeni Allah potvrdio Sebi, odnosno kojima je Sebe opisao ili kojima Ga je opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem;
• Negiraju poistovjećivanje Allahovih osobina sa osobinama stvorenja;
• Negiraju znanje o kakvoći tih osobina, jer niko ne zna kakve su Allahove osobine i kakva je njihova kakvoća.
Međutim, neophodno je istaći da kakvoća postoji i mi ne negiramo postojanje te kakvoće, već negiramo znanje o toj kakvoći.
Naravno da postoje i oni koji negiraju ovu vrstu Allahovih osobina (svojstva radnji i djela) ili ih pojašnjavaju na svojstven način, udaljavajući se od stvarnog značenja, poput kulabija [1], džehmija i mu’tezila, koji tvrde da su ove osobine odvojene i stvorene. Tako mu’tezili tvrde da je Allahov Govor stvoren, a to isto kažu i za ove osobine koje se vezuju za Allahovu volju. Allahovu srdžbu pojašnjavaju metaforično, tvrdeći da je to Njegova kazna, a da je zadovoljstvo Njegova dobrota i dobročinstvo prema robovima, i da su takve osobine stvorene i odvojene od Njega.
Ibn Kulab je želio da odgovori ovim zabludjelim sektama, potvrđujući Allahu osobine radnji i djela, te je rekao: “Ovo nisu lične Allahove osobine (osobine Njegovog Bića), koje su uvijek pri Njemu, ali su te osobine oduvijek pri Allahu.” Međutim, osobine poput osobine zadovoljstva, srdžbe, prijezira i sl., Ibn Kulab krivo tumači osobinom Njegove volje (iradeta).
Shodno tome, njegov govor je identičan govoru eš’arija i maturidija koji Allahovo zadovoljstvo tumače kao Njegovu nagradu i dobrotu prema stvorenjima, a srdžbu kao Njegovu strašnu kaznu.
Ovakvim tumačenjem odstupaju od pravca ehli-sunneta u pogledu ovih osobina, sa više aspekata:
• Prije svega što ne smatraju da te osobine opstoje pri Uzvišenom Allahu Njegovom voljom i izborom.
• Smatraju da Uzvišenom Allahu ne priliči da bude opisan ovim osobinama i zbog toga ih tumače općom Allahovom voljom (iradetom).
Iz navedenog ajeta zaključujemo:
• Potvrđivanje Allahove osobine zadovoljstva;
• Potvrđivanje Allahovih osobina radnji (kada nešto hoće, to i radi, a kada neće, to ne radi);
• Odgovor onima koji negiraju navedenu osobinu ili je tumače metaforično, udaljavajući se od stvarnog vanjskog značenja;
• Potvrđivanje da robovi posjeduju slobodnu volju – izbor u svojim postupcima;
• Potvrđivanje uluhijjeta (da Allahu pripada apsolutno pravo da bude obožavan).
__________________________________________________
[1] Kulabije – frakcija u islamu koja se pripisuje Abdullahu b. Seidu b. Kulabu, koji je naginjao pravcu učenjaka hadisa, ali kada je spoznao da učenjaci ne upotrebljavaju razumski dokaz u dokazivanju postojanja Allaha i Njegovih savršenih osobina, ostavio je pravac ehli-hadisa, nakon toga je izmiješao pravac ehli-hadisa i pravac Džehma b. Safvana, potvrđujući neke osobine i tumačeći ih na svojstven način.
Tako je, razumskim dokazivanjem, potvrdio sedam osobina, a u tome su ga slijedile eš’arije i maturidije, dodajući osmu osobinu.
_________________________________________
Iz knjige: Svojstva Milostivog – Sanel Ramić, prof.
