Allahovo svojstvo ljubavi

وَأَحْسِنُوا ۛ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ

“…i dobro činite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine.” (El-Bekare, 195.) Nakon spominjanja ajeta koji potvrđuju svojstvo htijenja i volje, šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, navodi ajete kojima se potvrđuje svojstvo ljubavi.

Na ovaj način jasno je odgovorio onima koji tvrde da nema razlike između svojstva volje i svojstva ljubavi, poput mu’attila (onih koji negiraju Allahova svojstva) u koje spadaju: džehmije, mu’tezili, eš’arije, koji Allahu negiraju svojstvo istinske i prave ljubavi, odnosno ne prave razliku između volje i ljubavi, tvrdeći da su ta dva svojstva usko vezana, identična, tj. da sve što Allah hoće i želi, to u isto vrijeme i voli. Već je bilo riječi o tome da Uzvišeni Allah nekada nešto hoće, ali to On, tebareke ve te’ala, ne voli, poput nevjerstva ili griješenja, a nekada nešto hoće, i u isto vrijeme to voli, poput imana, vjerovanja, dobročinstva, pokornosti.

Uzvišeni Allah u navedenom ajetu kaže:

وَأَحْسِنُوا

“…i dobro činite.”

U ovom ajetu Allah, dželle ve ‘ala, naređuje činjenje dobročinstva, što znači da je neophodno upotpuniti djelo koje se čini, odnosno uraditi ga na najljepši način, jer je el-ihsan – dobročinstvo, najveći stupanj pokornosti. Uzvišeni Allah u nastavku navedenog ajeta kaže:

إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُحْسِنِينَ

“Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine.”

Čovjekovo činjenje dobročinstva rezultira Allahovom ljubavlju prema njemu. Uzvišeni Allah voli dobročinitelje i zato čovjek treba nastojati da bude jedan od njih, da se natječe u dobročinstvu, kako bi stekao Allahovu ljubav. Nekada je ovo dobročinstvo vadžib (obavezno), a nekada mustehab (pohvalno), nekada se odnosi na ibadete (robovanje Allahu), a nekada na dobročinstvo prema stvorenjima. El-ihsan (dobročinstvo) u ibadetu, najbolje nam je pojasnio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je odgovorio Džibrilu, alejhis-selam, na njegov upit o el-ihsanu: “Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.” (El-Buhari, Muslim.) Ovo je najveći stepen imana koji obuhvata kako područje ibadeta tako i područje svih životnih aspekata: obožavanje Allaha iz straha i nade, dobročinstvo u kupoprodaji, braku, pa čak i domen izvršenja šerijatskih sankcija nad prijestupnikom. Dobročinstvo prema ljudima podrazumijeva: spremnost na pomoć u svakom trenutku, činjenje dobročinstva u svakom pogledu, fizičko i psihičko neuznemiravanje i svakako prijaznost i vedrinu prilikom susreta. Svaki postupak popraćen iskrenošću i lijepim ophođenjem prema drugima, strpljenje na poteškoćama, davanje prava onima kojima pravo pripada, ubraja se u dobročinstvo. Shodno tome, svaka prevara, pronevjera, laž, predstavlja jedan vid narušavanja dobročinstva. Otuda je neophodno da svaki vjernik u svom životu primijeni ovo pravilo. Zato, cijenjeni čitaoče, nastoj da činiš dobročinstvo u obožavanju Allaha i prema Allahovim robovima.

وَأَقْسِطُوا ۖ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُقْسِطِينَ

“…i budite pravedni; Allah, zaista voli pravedne.” (El-Hudžurat, 9.)

وَأَقْسِطُوا

“…i budite pravedni” 

– ovo je naredba Uzvišenog Allaha kojom nam naređuje pravednost u međusobnim odnosima, bez obzira radilo se o članovima uže ili šire porodice. Kada dajemo sud o nekome ili nečemu, trebamo biti pravedni, jer Allah voli pravedne.

القسط U ovome ajetu upotrijebljen je izraz el-kist koji ima značenje: pravilnost, pravda, što je suprotno značenju riječi القاسط (el-kāsit), što znači: tiranin, zulumćar i sl.

Jedne prilike Hadždžadž b. Jusuf upitao je prisutne: “Šta mislite o meni?” Oni su kazali: “أنت أمير قاسط (Ente emîrun kāsitun) Ti si vladar ­– kasit.” Tada se Hadždžadž obratio svojim pratiocima i upitao ih šta to zapravo znači, a oni su kazali: “Pohvalu, pohvaljuju te, o vođo naš!” Ali, Hadždžadž je na to kazao: “Ne, ovim riječima me kude. Zar nisi čuo Allahove riječi:

وَأَمَّا الْقَاسِطُونَ فَكَانُوا لِجَهَنَّمَ حَطَبًا

‘A oni koji su nepravični – pa bit će ogrjev u Džehennemu.’ (El-Džinn, 15.)

Dakle, riječ kasit suprotna je značenju riječi: المقسط (el-muksit) pravedan, što je i Hadždžadž shvatio i tako prozreo namjeru onoga koji ga je opisao ovim riječima, dok drugi nisu uočili razliku. Shodno tome, značenje navedene rečenice je: “Ti si nepravedni vladar”, a ne kako su drugi shvatili: “Ti si pravedni vladar”. Svako razuman i pametan voli pravdu, a mrzi i prezire nepravdu. Uzvišeni Allah ukazuje da voli pravedne, a da ne voli zulumćare, one koji čine nepravdu i zulum. U hadisi-kudsijju, od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Rekao je Allah: ‘O Moji robovi, Ja sam Sebi nepravdu zabranio, a zabranio sam je i među vama, pa nemojte jedni drugima nepravdu činiti...“‘ (Muslim)

وَمَا رَبُّكَ بِظَلَّامٍ لِلْعَبِيدِ

“A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.” (El-Fussilet, 46.)

Postoje dvije vrste pravednosti: pravednost u odnosu prema Allahu i pravednost u odnosu prema Njegovim stvorenjima.

Pravednost u odnosu stvorenja prema Allahu, tebareke ve te’ala, podrazumijeva zahvalnost Allahu na blagodati kojom te obaspe, zatim slijeđenje istine na koju ti ukaže i izbjegavanje svega što je On označio kao zabranjeno itd.

Pravednost u odnosu prema stvorenjima temelji se na zlatnom pravilu da se prema drugima ophodiš onako kako želiš da se oni ophode prema tebi.

Na ovo pravilo ukazao je Poslanik u hadisu koji Abdullah b. Amr b. ‘As, radijallahu anhu, prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko voli da bude sačuvan od Vatre i da uđe u Džennet, neka smrtni čas dočeka vjerujući u Allaha i Sudnji dan i ophodeći se prema ljudima onako kako voli da se oni ophode prema njemu.” (Muslim) Otuda, kada god pomisliš da se prema nekome poneseš na neki način, pomisli da li bi ti volio da oni tako postupe prema tebi: ako ti sviđa da se drugi tako odnose prema tebi, onda se i ti tako ophodi prema drugima, a u suprotnom ne.

U ovu vrstu pravednosti ulazi i pravednost  u ophođenju prema djeci i ostalim članovima porodice, u domenu nasljednog prava, pa čak i pravednost prema samome sebi, tako što se nećeš opteretiti onim što nisi u stanju podnijeti.

إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُقْسِطِينَ

“Allah, zaista, voli pravedne.” (El-Hudžurat, 9.)

Allahova ljubav prema pravednima rezultira nagradom za njihova učinjena djela. Jer, koga Allah voli, zadovoljan je njime, a onoga kime je zadovoljan, takvoga će uvesti u Džennet. Drugi ajet kojim utvrđujemo svojstvo Allahove ljubavi je:

كَيْفَ يَكُونُ لِلْمُشْرِكِينَ عَهْدٌ عِنْدَ اللَّهِ وَعِنْدَ رَسُولِهِ إِلَّا الَّذِينَ عَاهَدْتُمْ عِنْدَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ ۖ فَمَا اسْتَقَامُوا لَكُمْ فَاسْتَقِيمُوا لَهُمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُتَّقِينَ

“Kako će mnogobošci imati ugovor sa Allahom i Poslanikom Njegovim?! – Ali, s onima s kojima ste ugovor kod Časnog hrama zaključili, sve dok se oni ugovora budu pridržavali, pridržavajte se i vi, jer Allah zaista voli pobožne.” (Et-Tevbe, 7.)

Allahove riječi:

فَمَا اسْتَقَامُوا لَكُمْ فَاسْتَقِيمُوا لَهُمْ

“Sve dok se oni ugovora budu pridržavali, pridržavajte se i vi”,

tj. sve dok se mušrici budu pridržavali ugovora i ne budu kršili ugovorne odredbe, i vi se pridržavajte i ne napadajte ih, odnosno ne borite se protiv njih.

إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُتَّقِينَ

“…jer Allah zaista voli pobožne.” (Et-Tevbe, 7.)

Oni koji se pridržavaju ugovora nagrađeni su Allahovom ljubavlju, jer poštuju Njegovu naredbu, a ovakvo postupanje specifično je za bogobojazne koje Allah, tebareke ve te’ala, voli. Ovo je ujedno i dokaz da ispunjavanje zaključenih ugovora predstavlja jedno od djela mutekija (istinskih, pravih vjernika). Uzvišeni Allah kaže:

إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ التَّوَّابِينَ وَيُحِبُّ الْمُتَطَهِّرِينَ

“Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (El-Bekare, 222.)

Et-tevvabin u ajetu znači: oni koji se mnogo kaju, a riječ et-tevba u jeziku ima značenje: povratak, dok u šerijatskoj terminologiji ima značenje: povratak od griješenja ili ostavljanje grijeha. Navedeno značenje ove riječi odnosi se na stvorenja. Međutim, Et-Tevvab je jedno od lijepih imena Uzvišenog Allaha. Tako se za čovjeka kaže tevvab, a i za Allaha Tevvab, s tim da postoji ogromna razlika u tome. Pokajanje roba, stvorenja, ima značenje povratka roba Stvoritelju, ili povratka roba pokornosti, nakon učinjene nepokornosti.

Kada se termin tevvab odnosi na Allaha, tada ima dva značenja:

• Allah je Taj koji daje tevfik – nadahnuće u srcu roba za činjenje tevbe (pokajanja Allahu, dželle ve ‘ala).
• On je Taj koji oprašta i Svoju milost, dobrotu i blagodat usmjerava na roba onoga trenutka kada se rob iskreno pokaje, ostavi grijeh i čvrsto odluči biti pokoran Uzvišenom Allahu. U ovom slučaju neće mu uskratiti nagrade koje je obećao Svojim pokornim robovima.

Da bi tevba bila primljena kod Allaha, postoje određeni uvjeti (šarti):
1. Iskrenost – da se učini iskreno radi Allaha, iz straha od Njegove kazne i priželjkivanja Njegove nagrade;
2. Kajanje za učinjeni grijeh – a to se ogleda u osjećaju žaljenja zbog učinjenog grijeha;
3. Ostavljanje grijeha;
4. Čvrsta odluka da se neće vratiti učinjenom grijehu;
5. Da tevba bude u vremenu kada se pokajanje prima, a to je prije nastupanja smrtnog časa ili izlaska Sunca sa zapada.

El-mutetahhirin u ajetu su oni koji se mnogo čiste. Taharet ima značenje čišćenja od prljavštine i nereda, u fizičkom i duhovnom pogledu.

U fizičkom pogledu ima značenje čišćenja tijela i odjeće od ramih vidova prljavštine, dok duhovno čišćenje ima značenje čišćenja duše od prohtjeva i svake vrste nereda: nevjerstva, licemjerstva i griješenja.

Navedeni ajet nam dokazuje da Allah, tebareke ve te’ala, voli ove dvije navedene kategorije ljudi: one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo čiste. Zatim Uzvišeni kaže:

قُلْ إِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللَّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللَّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ ۗ وَاللَّهُ غَفُورٌ رَحِيمٌ

“Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je.” (Ali Imran, 31.)

Ovaj časni ajet donosi sud o svakom onom koji tvrdi da voli Allaha, subhanehu ve te’ala, a nije na Muhammedovom putu, navodeći da je njegova tvrdnja lažna sve dok verbalno i praktično ne počne slijediti Muhammedov šerijat. To je potvrđeno i u sahih-hadisu od Aiše, radijallahu anha, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude uradio neki posao koji nije u skladu sa islamom, on se odbacuje!” (El-Buhari, Muslim)

U tom smislu i Uzvišeni Allah kaže:

قُلْ إِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللَّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللَّهُ

“Reci: ‘Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, pa će i vas Allah voljeti'”,

tj. dobit ćete i više od toga što ste tražili svojom ljubavlju – zadobit ćete Allahovu ljubav koja je veća od vaše ljubavi prema Allahu. Neki mudraci govore: “Nije stvar u tome da ti voliš (misli se da voliš Allaha, jer to ti je obaveza), nego je stvar u tome da budeš voljen (od strane Allaha).”

Jer, koga Allah zavoli, zadovoljan je njime, a to znači da će ga uvesti u Džennet!

Svako je u mogućnosti kazati: “Volim Allaha”, međutim, poenta je u tome da nas voli Onaj koji je iznad nebesa, jer kada nas Allah zavoli, tada nas zavole i meleki, a Allah nam podari uspjeh na dunjaluku i učini da nas zavole i ostala svorenja. U tom smislu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Kada Allah zavoli nekog od Svojih robova, On pozove meleka Džibrila pa mu kaže: ‘Ja sam zavolio tog i tog čovjeka pa ga zavoli i ti’, pa ga zavoli i Džibril. Zatim Džibril razglasi na nebesima da je Allah zavolio tog čovjeka pa ga zavole i stanovnici nebesa, a zatim se ta ljubav spusti i na Zemlju” (tj. podari mu lijep spomen među ljudima). (El-Buhari, Muslim)

U ovom ajetu, koji se naziva još i “ajet ispita” i “ajet ljubavi”, nalazi se odgovor svima onima koji smatraju da je vjerovanje dovoljno iskazati riječima i da je dovoljno samo potvrditi dobronamjernost bez praktične primjene vjerskih principa, onima koji iz okvira shvatanja i poimanja imana – vjerovanja, izvode djela, smatrajući da djela nisu sastavni dio imana. Tako je ovaj ajet odgovor mnogim zalutalim frakcijama, poput keramita, džehmija, ekstremnih murdžija, eš’arija i drugih zalutalih sekti, i svima onima koji jedno govore, a suprotno potvrđuju svojim djelima. U ovom ajetu nepobitno se potvrđuje da se pripadnost islam ne svjedoči pukim izgovaranjem riječi; islam je potpuni životni koncept, a pripadnost ovoj vjeri iskazuje se kako verbalnom tako i praktičnom potvrdom. U suprotnom, da je za pripadnost islamu dovoljno samo verbalno potvrđivanje, tako bi postupili i Ebu Talib, Ebu Leheb, Ebu Džehl i njima slični. Uzvišeni Allah kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا مَنْ يَرْتَدَّ مِنْكُمْ عَنْ دِينِهِ فَسَوْفَ يَأْتِي اللَّهُ بِقَوْمٍ يُحِبُّهُمْ وَيُحِبُّونَهُ أَذِلَّةٍ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ أَعِزَّةٍ عَلَى الْكَافِرِينَ يُجَاهِدُونَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ وَلَا يَخَافُونَ لَوْمَةَ لَائِمٍ ۚ ذَٰلِكَ فَضْلُ اللَّهِ يُؤْتِيهِ مَنْ يَشَاءُ ۚ وَاللَّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ

“O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite (silne); oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati (neće se bojati ničijeg prigovora). To je Allahov dar koji On daje kome hoće – a Allah je Sveobuhvatni i zna sve (Znalac).” (El-Maide, 54.)

U komentaru navedenog ajeta, šejh Salih Fevzan, Allah ga sačuvao, rekao je: “U ovom ajetu Uzvišeni obavještava o Svojoj velikoj moći, i da će svakog onog koji otpadne od vjere ili glavu okrene, ili odstupi od zalaganja za vjeru i potpomaganja vjere i ne radi na uspostavi vjere i njenih propisa – zamijeniti boljim od njega. To je narod koji je opisan veličanstvenim osobinama, a jedna od najvećih osobina svakako je ta da ih Allah voli i da oni Allaha vole. Ovdje se prvenstveno misli na Ebu Bekra, radijallahu anhu, i njegovu vojsku iz reda ashaba i tabiina, radijallahu anuhum, koji su se borili protiv otpadnika, zatim na svakog onog koji je došao nakon njih i borio se protiv otpadnika i svakog onog koji će doći i boriti se protiv otpadnika do Sudnjega dana.“ (Šerhu Akidetul-Vasitijje.)

إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الَّذِينَ يُقَاتِلُونَ فِي سَبِيلِهِ صَفًّا كَأَنَّهُمْ بُنْيَانٌ مَرْصُوصٌ

“Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti.” (Es-Saff, 4.)

Također, u navedenom ajetu Uzvišeni Allah obavještava nas da voli one koji se čvrsto bore na Njegovom putu, imecima i životima, ne uzmičući pred neprijateljima. Bore se na Allahovom putu protiv onih koji ne vjeruju u Allaha, da bi Allahova riječ bila dominirajuća, a Njegova jedina ispravna vjera iznad ostalih iskrivljenih vjera.

Ovi ajeti su dokazi kojima utvrđujemo i potvrđujemo savršeno svojstvo ljubavi kojim se Uzvišeni Allah opisao, i ovim ajetima potvrđuje da iskreni robovi vole Allaha i da Allah Uzvišeni voli Svoje iskrene robove. Također su odgovor onima koji su negirali da Allah biva voljen i da On sam nekog voli: Juhibu ve juhabbu, poput džehmija i mu’tezila, koji su pogrešno protumačili navedeno svojstvo, tvrdeći da se pod ljubavlju robova misli na to da oni vole pokornost Njemu i činjenje ibadeta, a Allahovu ljubav prema robovima protumačili su kao Njegovu dobrotu prema njima i nagradu. Njihova tvrdnja je netačna, jer je Allahova ljubav prema robovima istina i onako kako to dolikuje Njegovoj veličanstvenosti, poput ostalih savršenih osobina, koje ne sliče osobinama stvorenja.

_________________________________________

Iz knjige: Svojstva Milostivog – Sanel Ramić, prof.