Poziv Istine
وَيَبْقَىٰ وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلَالِ وَالْإِكْرَامِ
“Ostaje samo lice Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog.” (Er-Rahman, 27)
كُلُّ شَيْءٍ هَالِكٌ إِلَّا وَجْهَهُ
“Sve će, osim Njegova lica, propasti!” (El-Kasas, 88)
Ehli-sunnet, sljedbenici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđuju Allahu, dželle ve ‘ala, svojstvo veličanstvenog lica i svojstvo dvije ruke, onako kako to dolikuje Uzvišenom Allahu i Njegovom veličanstvenom Biću. Na mnogo mjesta u Kur’anu spominje se Allahovo veličanstveno lice:
وَلَا تَطْرُدِ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُمْ بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ يُرِيدُونَ وَجْهَهُ ۖ مَا عَلَيْكَ مِنْ حِسَابِهِمْ مِنْ شَيْءٍ وَمَا مِنْ حِسَابِكَ عَلَيْهِمْ مِنْ شَيْءٍ فَتَطْرُدَهُمْ فَتَكُونَ مِنَ الظَّالِمِينَ
“I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole želeći lice Njegovo – ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih ti otjerao, nasilnik bio.” (El-En’am, 52)
وَاصْبِرْ نَفْسَكَ مَعَ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُمْ بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ يُرِيدُونَ وَجْهَهُ
“Budi čvrsto (strpi se) uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer želeći lice Njegovo.” (El-Kehf, 28)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “U dva dženneta bit će sve od srebra – posuđe i ostalo, a u druga dva dženneta sve od zlata – posuđe i ostalo. U Edenu ništa neće sprečavati ljude da vide svoga Gospodara, osim zastora veličanstvenosti na Njegovom licu.” (El-Buhari, Muslim)
Od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, prenosi se da je kazao: “Kada je objavljen ajet: ‘Reci: On je kadar protiv vas poslati kaznu iznad vaših glava…’, Vjerovjesnik je rekao: ‘Utječem se Tvome licu!’. ‘…ili ispod vaših nogu…‘, Vjerovjesnik je rekao: ‘Utječem se Tvome licu’, ‘… ili da vas u stranke podijeli, i učini da silu jedni drugih iskusite’, Vjerovjesnik je rekao: ‘Ovo je lakše.'” (El-Buhari) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je u dovi:
وأسألك لذة النظر إلى وجهك والشوق إلى لقائك
“Tražim od Tebe slast gledanja u Tvoje Lice i želju da Te sretnem.” (Zabilježio Nesai, a Ibn Hibban ga smatra vjerodostojnim. Šejh Albani također ga smatra sahihom.)
Potvrđivanjem svojstva lica istovremeno se negira znanje o kakvoći Allahovog lica, jer to nije poznato i niko ne posjeduje znanje o tome. Također negiramo sličnost ili istovjetnost Allahovih osobina sa osobinama stvorenja. Stvorenja posjeduju lice, ali njihova lica nisu poput lica Uzvišenog Stvoritelja.
Nasuprot sljedbenicima istine, postoje sljedbenici zablude čiji su akaidski temelji u osnovi pogrešni i neispravni: neki u potpunosti negiraju sva Allahova svojstva, smatrajući da je Allaha nemoguće opisati bilo kojom osobinom te da potvrđivanje takvih osobina vodi poistovjećivanju Uzvišenog Allaha sa Njegovim stvorenjima. Tako negiraju i navedeno svojstvo Allahovog lica, tj. tvrde da Allah, dželle ve ‘ala, ne posjeduje lice. Ovakva mišljenja i stavovi predstavljaju jasno odbijanje i negiranje onoga sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
S druge strane, neke zalutale sekte znanje o Allahovim svojstvima prepuštaju Uzvišenom Allahu (ehlu-tefvid ili mufevvide), tvrdeći da samo Allah, subhanehu ve te’ala, zna šta je mislio pod tim izrazima kojima se opisao, te da se iz tih izraza ništa ne može shvatiti, odnosno da su bez značenja, ne ukazuju na potvrdu osobina, već su to samo izrazi koji se uče i čitaju.
Postoje i oni koji ove ajete tumače na pogrešan način, udaljavajući se od vanjskog značenja, pa za Allahove riječi:
وَيَبْقَىٰ وَجْهُ رَبِّكَ
“Ostaje samo lice Gospodara tvoga…” (Er-Rahman, 27)
kažu da je riječ vedžhu (lice) višak u rečenici, tako da bi značenje bilo: “Ostaje samo Gospodar tvoj”. Neki od njih pojašnjavaju da se izraz vedžhu odnosi na Allahovo Biće, tako da bi značenje ajeta bilo: “Ostaje samo Allahovo Biće”, ili kažu: “Ostaje samo Allahova nagrada ili kazna”.
Sva ova značenja su neispravna i neprihvatljiva jer se suprotstavljaju shvatanju i razumijevanju kur’anskog teksta onako kako su to shvatale prve generacije muslimana.
Sasvim je očito da ovi ajeti potvrđuju svojstvo Allahovog lica, međutim, nije ispravno kazati da ajet potvrđuje samo svojstvo lica, već da ovaj ajet potvrđuje svojstvo lica i Allahovog veličanstvenog Bića. Sve mimo Njega je prolazno, svako stvorenje će smrt okusiti, samo Allah, dželle ve ‘ala, ostaje, samo On, tebareke ve te’ala, živi vječnim životom, samo je On oduvijek i zauvijek. On je Veličanstveni, Plemeniti, koji je plemenit prema Svojim stvorenjima. On, tebareke ve te’ala, jedini zaslužuje da bude obožavan, da se slavi i veliča, da Mu se čini pokornost. Učenjaci kažu da ovi ajeti također ukazuju na to da svako djelo koje nije urađeno u ime Allaha i radi Allaha, takvo djelo se odbija i neispravno je.
كُلُّ شَيْءٍ هَالِكٌ
“Sve će propasti, nestati…“
Ovo jasno ukazuje na to da je sve osim Allaha prolazno, sve ima svoj kraj, a Allah je Jedini Istinski Bog koji zaslužuje da se obožava. Djela koja učinimo u ime Njega, ona ostaju, za njih ćemo imati nagradu, u protivnom sve će nestati i uprepašteno biti.
Allah, tebareke ve te’ala, kaže:
وَقَدِمْنَا إِلَىٰ مَا عَمِلُوا مِنْ عَمَلٍ فَجَعَلْنَاهُ هَبَاءً مَنْثُورًا
“I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.” (Furkan, 23)
Tj. činili su djela za koja su smatrali da nešto predstavljaju, međutim, kada dođu pred Vladara, Pravednog Sudiju koji neće nepravedno postupiti, niti će bilo kakvu nepravdu učiniti, oni, dakle, neće imati ništa od svega toga što su radili. Neće im ostati ništa osim onoga što su uradili iskreno, radi Allaha, tebareke ve te’ala.
وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِنْدَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلًا
“A dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.” (El-Kehf, 46)
_________________________________________
Iz knjige: Svojstva Milostivog – Sanel Ramić, prof.
