Poziv Istine
Nedavno sam čuo jednu vrlo dirljivu priču koja govori o Allahovoj, subhanehu ve te‘ala, ljubavi i snazi. Nikad ne potcjenjujte Allahovu snagu! Ovu priču čuo sam od jednog šejha iz Saudijske Arabije kojem ju je ispričao jedan doktor iz Pakistana koji ga je posjetio. Inače, ovaj je doktor bio jedan od najboljih neurologa u Pakistanu ili, u najmanju ruku, izuzetno dobar doktor do kojeg je bilo teško doći. Mnogi su morali čekati mjesecima kako bi ga mogli vidjeti ili zakazati termin kod njega, jer toliko je bio zauzet da je stalno putovao od jednog do drugog mjesta, čak i izvan svoje zemlje. O tome šta mu se desilo tokom jednog od putovanja, ovaj doktor kazuje:…
“Odjednom su se počeli sakupljati veliki oblaci, kiša je počela padati i sijevalo je na sve strane. Bilo je mnogo turbulencije i jedan od motora aviona se pokvario, tj. oštetio, i morali smo sletjeti na jedan mali aerodrom, na malu pistu. Kako je to bilo zabačeno i udaljeno područje, nismo mogli otkloniti kvar na motoru aviona.” U avionu je bilo samo nekoliko putnika koji su bili prilično iznenađeni zbog slijetanja na tako udaljeno područje i shvatili su da će definitivno morati čekati jer u blizini nema mehaničara koji bi ga mogao popraviti.” Uvidjevši u kakvoj se situaciji nalaze, doktor je upitao pilota: “Koliko će dugo ovo potrajati?”, a on je rekao da će se prilično dugo zadržati. “Ali ja moram stići do tog i tog mjesta!”, rekao je doktor. “Za dolazak do tog mjesta potrebna su ti samo tri sata vožnje autom. Zašto jednostavno ne odeš autom? Tako bi mogao stići”, rekao je pilot.
Doktor je odgovorio da je to dobra ideja s obzirom na to da će popravka aviona potrajati i tako da je odlučio da ode taksijem u to mjesto. Dok se vozio taksijem, oblaci su se opet počeli sakupljati i opet je počela padati kiša i sijevati. Sada je kiša toliko padala da su se jedva kretali zbog blata na cesti i slabe vidljivosti. Kako je to bilo prilično otvoreno područje na kojem su se nalazile farme, odlučili su da se zaustave i smjeste, klanjaju i objeduju u jednoj maloj kući koju su ugledali u blizini. Došavši do kuće, pokucali su na vrata. Dok su tako čekali, obuzeo ih je osjećaj da se nalaze među nepoznatim ljudima, u stranoj zemlji, i još u zabačenom, ruralnom mjestu. Vrata im je otvorila jedna stara žena i oni su ušli u kuću.
Toj starici su ispričali šta se desilo, odnosno da putuju u to i to mjesto i da se žele nakratko zadržati kako bi se odmorili i klanjali. Žena im je ukazala gostoprimstvo. U jednom kraju te prostorije nalazilo se dijete koje je žena svako malo pregledala. Pored djeteta nalazila se sedžada na kojoj je žena klanjala i činila dovu. Kada su i oni klanjali svoj namaz i uradili sve što su trebali, podigli su se da nastave put. Obratili su se staroj ženi i zahvalili joj se za gostoprimstvo, a zatim su upitali šta se desilo tom djetetu. Žena je rekla da je to dijete siroče i da je vrlo bolesno, dodavši da je ona njegova nena i da je obišla sve doktore u obližnjim mjestima kako bi ga izliječila, ali oni su joj rekli da joj ne mogu pomoći i da postoji samo jedan specijalista koji može pomoći ovom djetetu. “Mi smo pokušali zakazati termin kod tog doktora, ali oni su nam rekli da dođemo za šest mjeseci. Ali, taj doktor je daleko i od tog dana ja činim dovu moleći Allaha da nam olakša: ‘Dijete je bolesno, olakšaj nam, o, Allahu!’”, objasnila je nena.
Doktor je upitao: “Kako se zove taj specijalista?”, a nena reče: “On se zove doktor Išan.” Čuvši to, doktor je zaplakao. “Zašto plačete?”, upitala ga je nena, a doktor reče: “Vaša je dova primljena. Zbog vaše dove oluja je došla, počelo je sijevati, motor aviona se pokvario. Kada smo krenuli autom, kiša je ponovo pala i zaustavila nas. I znate li šta? Kiša je jedino stala kad smo vas upitali šta je djetetu.” Čuvši to, starica je počela plakati, subhanallah! Doktor dalje kazuje: “Da, to se desilo meni i iz toga sam naučio da je Allahova vojska iznad (ljudskih) ograničenja.” Allah koristi sve što On poželi kako bi dobio to što On želi. Jačina uvjerenja ove starice dovela je tog čovjeka, kojeg je teško vidjeti bez zakazanog sastanka, pred sama njena vrata, na koja je pokucao, ušao, klanjao i pomogao tom djetetu. Nevjerovatno! Vallahi, na oči naviru suze!
Ali, razlog zbog kojeg sam ovo podijelio sa vama jeste: Svako od nas ima potrebu za Allahom, subhanehu ve te‘ala, i zato – samo dovite i imajte vjeru u Njega, imajte uvjerenje! Ako tako budete postupali, definitivno će vam doći to što trebate, kako se to u narodu kaže, “milom ili silom”. Želim vam ukazati na milost i snagu Allaha, subhanehu ve te‘ala, i da će se desiti i obistiniti to što priželjkujete, ako imate uvjerenje. Da nas Allah, subhanehu ve te‘ala, blagoslovi, podari nam izlječenje, da nam otvori vrata (Svoje milosti) i da nas učini jakim vjernicima, a Njemu ništa nije nemoguće!
