“Ako prihvatiš ovih pet stvari i sprovedeš ih, neće ti naškoditi nikakav grijeh…”

Ibn Kudame bilježi: “Prenosi se da je neki čovjek došao do Ibrahima b. Edhema i rekao: ‘Oče lshakov. pretjerao sam s grijesima pa reci mi nešto što će me odvratiti od grijeha i što će mi spasiti srce!’ On mu je rekao: ‘Ako prihvatiš pet stvari i sprovedeš ih, neće ti naškoditi nikakav grijeh, niti će te progoniti želja za njima.’ Ovaj je rekao: ‘Reci šta imaš.’ Ibrahim mu reče: ‘Što se tiče prvog – kada poželiš da zgriješiš Allahu, nemoj jesti Njegovu opskrbu.’ Čovjek je pitao: ‘A odakle da jedem kada je sve na Zemlji od Njega?’ ‘Čovječe, je li lijepo da jedeš Njegovu opskrbu i da Mu griješiš?’ – reče mu Ibrahim. On reče: ‘Ne, daj drugo.’ Ibrahim mu je rekao: ‘Kada hoćeš da Mu zgriješiš. nemoj stanovati ni u jednom Njegovom naselju.’ Čovjek je pitao: ‘Ovo je veće od prvog! Čovječe, i istok i zapad su Njegovi, pa gdje da se skrasim?’ Ibrahim ga upita: ‘A je li lijepo da jedeš Njegovu opskrbu i stanuješ na Njegovoj Zemlji i da Mu griješiš?’ ‘Nije, daj treće.’ ­ odgovori mu čovjek. ‘Kada hoćeš da Mu zgriješiš, a jedeš Njegovu opskrbu i stanuješ na Njegovoj zemlji, a ti potraži mjesto gdje te ne može vidjeti i tu Mu zgriješi.’ – reče mu Ibrahim treću stvar. ‘ ‘Ibrahime, kako da uradim takvo što, a On sve vidi, i ono što tajimo?’ – začudi se čovjek. ‘Čovječe, zar je lijepo da jedeš Njegovu opsrkbu, stanuješ na Njegovoj Zemlji i griješiš Mu, a On te vidi i vidi šta javno činiš?’ ‘Nije,’ – reče čovjek- ‘daj četvrto.’ Ibrahim nastavi: ‘Kada ti dođe Melek smrti da ti uzme dušu, ti mu reci: ‘Ostavi mi još malo vremena kako bih se mogao pokajati iskreno i kako bih radi Allaha uradio neko dobro djelo.’ ‘Neće na to pristati.’ – siguran bijaše čovjek. Ibrahim ga opet upita: ‘Čovječe, ako znaš da ne možeš odgoditi smrt kako bi se pokajao i znaš da kada dođe nema odgađanja, kako se onda nadaš nekom spasu?’ ‘Daj peto.’ – čovjek će na to. ‘Kada ti dođu zebanije (čuvari Džehennema) na Kijametskom danu da te odvedu u Džehennem, nemoj ići s njima.’ – kaza mu Ibrahim i peto. Čovjek reče: ‘Neće me pustiti, niti će me ostaviti. ‘ ‘Pa kako se nadaš spasu onda?’ – upita ga Ibrahim. ‘Ibrahime, dovoljno mi je.’ – odgovori čovjek – ‘Tražim da mi Allah oprosti i kajem Mu se.’ Onda je ostao uz Ibrahima i tu je ibadetio Allahu sve dok ih smrt nije rastavila.”
(Ettevvabin, Ibn Kudame Makdisi.)

Iz knjige: “Enciklopedija islamskog ponašanja” – Ejmen Ahmed Muzejjen