Šefa’at (zagovorništvo) – njegove vrste i uzroci ostvarivanja

Pod šefa’atom se, uopšteno, podrazumijeva posredništvo i zagovaranje za drugog kako bi se ostvarila neka korist ili otklonila neka šteta.

Postoje dvije vrste šefa’ata na dunjaluku: pohvalna i zabranjena.

Šefa’at (zagovaranje) kod drugih s ciljem da se ispune prava ili suzbije nepravda, kao i da se ispune dozvoljene potrebe ljudi, djelo je koje zaslužuje svaku pohvalu, za razliku od zagovaranja kojim se želi uzurpirati nečije pravo, potvrditi neistina, ili obustaviti izvršavanje šerijatske kazne.

Uzvišeni Allah kaže: Onaj ko se bude za dobro zalagao – biće i njemu udio u nagradi, a onaj ko se bude za zlo zauzimao – biće i njemu udio u kazni. (En-Nisa, 85.)

Onaj ko se zauzima i zagovara u nečemu što je dobro, imaće nagradu, pa makar se to zauzimanje i ne prihvatilo, jer je uložio trud i učinio onoliko koliko može.

Ovo je uopšteno značenje šefa’ata, međutim cilj ovog poglavlja je da se pojasni šefa’at na Sudnjem danu, jer je to stvar vjere i za taj šefa’at važe posebni propisi, za razliku od šefa’ata na dunjaluku.

Šefa’at je dova, zato za njega važe propisi dove, i zato se šefa’at smije tražiti samo od Allaha, a nikako od poslanika ili neke umrle osobe.

Šefa’at na Sudnjem danu se neće ostvariti bez ispunjenja određenih šartova / uslova, koji su jasno definisani Kur’anom, a to su:

Prvi: Allahova dozvola (el-izn) zagovorniku da se zagovara.

Uzvišeni Allah kaže: Taj dan neće biti od koristi zauzimanje osim onoga kome Svemilosni dopusti i čijim riječima je zadovoljan. (Taha, 109.)

Drugi: Allahovo zadovoljstvo (er-rida) onim za koga se zagovara.

Uzvišeni Allah kaže: …i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati. (El-Enbija, 28.)

Zbog toga nije dozvoljeno oslanjati se na šefa’at bližnjih i drugih, nego onaj ko želi da dođe do šefa’ata treba da se okiti dobrim djelima kojima je Allah zadovoljan, kako bi stekao Njegovo zadovoljstvo.

 A Allah Uzvišeni neće biti zadovoljan osim s pripadnicima tevhida.

Uzvišeni Allah veoma jasno naglašava da nevjernici neće imati koristi od zauzimanja na Sudnjem danu: Njima posredovanje posrednika neće biti od koristi. (El-Muddessir, 48)

Šefa’at na Sudnjem danu će se tražiti od poslanika, međutim na dunjaluku šefa’at se smije tražiti samo od Allaha, jer je šefa’at dova, a dova se upućuje samo Allahu i nikome drugome.

Zato je prilikom šefa’ata ispravno reći: Allahu, molim te učini Poslanika šefadžijom / zagovornikom na Sudnjem danu! A nikako se to ne smije tražiti direktno od Poslanika ﷺ jer je Poslanik ﷺ mrtav i u tom slučaju bi se on molio i od njega tražilo ono što nije u mogućnosti ispuniti.

Tražiti nešto od mrtvog čovjeka je širk po jednoglasnom stavu sva četiri mezheba.

Allahov Poslanik ﷺ je kazao: „Svaki vjerovjesnik imao je jednu dovu kojom je molio Allaha, pa mu je udovoljeno. Ja sam svoju dovu učinio šefa’atom za svoj ummet na Sudnjem danu. Pravo na šefa’at imaće svako ko umre a Allahu nije širk činio.“ (Muslim, br. 199)

Obaveza je vjerovati da će biti i drugih, mimo Poslanika ﷺ koji će činiti šefa’at, jer na to ukazuju razne predaje.

Poslanik ﷺ je kazao: “…pa će Allah kazati: ‘Zauzimali su se i meleki i poslanici i vjernici.‘“ (Buhari, br. 7439, i Muslim, br. 183)

Pripadnici ehli-sunneta složni su da će postojati šefa’at na Sudnjem danu, onako kako je opisan u kur’ansko-hadiskim tekstovima. Njega ili neke njegove vrste negirali su samo novotari.

Imam Ebu Bekr el-Adžuri, u svome kapitalnom djelu Eš-Šeri’ah, jedno poglavlje je naslovio sa Obaveznost vjerovanja u šefa’at. Nakon što je spomenuo nekoliko šerijatskih tekstova, koji potvrđuju istinitost šefa’ata, kazao je: „Neispravni su dokazi onih koji negiraju šefa’at. Teško njima ako se ne pokaju!“ Zatim je prenio svojim lancem prenosilaca da je Enes b. Malik kazao: „Onaj ko negira šefa’at, u njemu neće imati nikakva udjela.“[1]

Postoji nekoliko vrsta ili kategorija šefadžija i šefa’ata. Nekada zagovornik bude Poslanik ﷺ a nekada neko drugi.

Vrste šefa’ata Poslanika ﷺ

1. Najveći šefa’at

Ovo je najveći i najveličanstveniji šefa’at. Ovo je šefa’at koji je, mimo ostalih poslanika i vjerovjesnika, specifičan samo za našeg Poslanika ﷺ.

Allah će na Sudnjem danu sakupiti sve ljude na jednom mjestu. Sunce će im se približiti da će ljudi doći u takvo stanje da neće moći podnijeti niti izdržati tugu, bol i patnju, pa će ljudi tražiti od vjerovjesnika da se zauzimaju kod Allaha da otpočne suđenje. Svi će oni odbijati da to učine jer će biti u svojim brigama, pa će se na kraju kod Allaha zauzimati Poslanik ﷺ.

Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, se prenosi: „Ljudi će, zaista, na Sudnjem danu klečati (na koljenima). Svaki će ummet slijediti svoga vjerovjesnika, govoreći: ‘O ti (vjerovjesniče), zauzmi se (za nas)!’ Svi će oni govoriti da na to nemaju pravo, tako da će (naposljetku) zauzimanje pasti na Vjerovjesnika ﷺ. Tog dana Allah će mu podariti mjesto hvale dostojno.”  (Buhari, br. 4718)

To je šefa’at, koji se po većini učenjaka naziva el-mekamul-mahmud ili uzvišeno mjesto koje je Uzvišeni Allah obećao Poslaniku ﷺ u ajetu: Gospodar tvoj će ti na Onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati. (El-Isra, 79.)

Allahov Poslanik ﷺ je kazao: „Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu, prvi kome će se kabur otvoriti, prvi zagovornik i prvi kome će zagovaranje biti dopušteno.“ (Muslim, br. 2278)

2. Šefa’at kako bi se otvorila džennetska vrata za Džennetlije.

Allahov Poslanik ﷺ je rekao: “Ja sam, doista, prvi zauzimatelj kod Allaha za ulazak u Džennet…“ (Muslim, br. 196)

Također je kazao: “Na Sudnjem danu doći ću pred vrata Dženneta i zatražiti da mi se otvore. Čuvar na vratima upitaće me: ‘Ko si ti?’ Odgovoriću mu: ‘Ja sam Muhammed.’, a on će mi tada kazati: ‘Zbog tebe mi je naređeno da ih ne otvaram nikome prije tebe.'” (Muslim, br. 197)

Ovi hadisi i njima slični ukazuju da će Poslanik ﷺ biti taj koji će prvi zatražiti otvaranje džennetskih kapija, nakon čega će one biti i otvorene, i njegov ummet je prvi ummet koji će ući u Džennet.

Allahov Poslanik ﷺ je rekao: „Mi smo posljednji ummet, a na Sudnjem danu smo prvi. I prvi smo od onih koji će ući u Džennet.“ (Muslim, br. 855)

Ovo je samo počast od Allaha ovome ummetu, sljedbenicima Muhammeda ﷺ kao posljednjeg poslanika, prvaka prvih i potonjih.

3. Šefa’at za Ebu Taliba, kako bi mu se ublažila kazna

I ova vrsta šefa’ata posebna je samo za Poslanika ﷺ odnosno za njegovog amidžu Ebu Taliba, koji je preselio kao nevjernik, da od stanovnika vatre ima najblažu kaznu.

Dokaz ovome je predaja da je El-Abbas b. Abdulmuttalib kazao: „Allahov Poslaniče, jesi li čime pomogao Ebu Talibu? On te je branio, pazio i srdio se (na druge) zbog tebe!” “Da, on je u plićaku Džehennema. A da nije bilo mene, bio bi u najdubljim dijelovima Džehennema.” – odgovori on. (Buhari, br. 6208, i Muslim, br. 209)

Allahov Poslanik ﷺ je rekao: “Najblažu kaznu među stanovnicima Džehennema imaće Ebu Talib; na nogama će imati vatrene papuče od kojih će mu mozak ključati.” (Muslim, br. 212)

4. Šefa’at za ulazak u Džennet bez polaganja računa

Vjerovjesnik ﷺ je rekao: „Predočeni su mi (prijašnji) narodi. Prolazio bi vjerovjesnik i s njim sljedbenici njegovi. S nekim bi vjerovjesnikom prošla skupina, s nekim deset, s nekim pet ljudi, a poneki bi prošao sam.

Onda sam pogledao i ugledao crnilo. ‘Džibrile,’ – upitao sam – ‘jesu li ovo moji sljedbenici?’ ‘Nisu.’ – odgovorio mi je – ‘Pogledaj ka horizontu!’ Pogledao sam i vidio veliko crnilo. ‘Ono su tvoji sljedbenici, a ovi ispred njih, to je sedamdeset hiljada onih koji neće polagati račun, niti će pretrpjeti kaznu.’ ‘A zašto?’ – upitao sam. ‘Oni se nisu kauterizirali (vrsta liječenja užarenom šipkom), nisu tražili da im se uči rukja, niti su vjerovali u loše predznake; oni su se na Gospodara svoga oslanjali.’

Tada mu je prišao Ukaša b. Mihsan i rekao: ‘Zamoli Allaha da ja budem jedan od njih.’ ‘Allahu, učini ga jednim od njih!’ – zamolio je on. Onda mu je prišao drugi čovjek i rekao: ‘Zamoli Allaha da i ja budem jedan od njih.’ ‘Pretekao te je u tome Ukaša.’ – odgovorio mu je on.” (Buhari, br. 6541, i Muslim, br. 220)

5. Šefa’at za stanovnike Dženneta, kako bi im se podigli stepeni (položaji).

Od Ummu Seleme, radijallahu anha, se prenosi: „Allahov Poslanik ﷺ ušao je kod Ebu Seleme, nakon što je ovaj preselio, pa mu je zatvorio oči i rekao: ‘Kad duša bude uzeta, nju slijedi pogled!’

Neki iz porodice umrlog su se uznemirili, pa Poslanik ﷺ reče: ‘Ne prizivajte na sebe ništa što nije dobro, jer meleki potvrđuju ono što vi govorite!’

Zatim prouči dovu: ‘Allahu moj, oprosti Ebu Selemi! Povećaj mu stepene među onima koji su na Pravome putu (u Džennetu), njega njegovim nasljednicima nadoknadi dobrim, oprosti i nama i njemu, o Gospodaru svih svjetova, učini mu kabur prostranim i daj mu svjetlo u njemu!” (Muslim, br. 920)

Postoji i stav da je ovaj šefa’at specifičan samo za Poslanika ﷺ [2], a također postoji i stav da nije specifičan za njega, ali da će on imati prednost.[3]

6. Šefa’at za velike griješnike

Ovdje se misli na muslimane koji su činili velike grijehe, koji su zbog tih grijeha ušli u Vatru. Za njih će se Poslanik ﷺ a i drugi kojima Allah bude dozvolio, zagovarati kako bi izašli iz Vatre i ušli u Džennet.

U dužem hadisu koji se bilježi u dva Sahiha stoji: „… Potom će oni doći meni, pa ću ja reći: ‘Ja sam za to (ovlašten)!’ Onda ću zatražiti dopuštenje kod svoga Gospodara, pa će mi ono biti dato, i On će me nadahnuti pohvalama kojima ću Mu, iako ih sada ne znam, zahvaljivati.

Iskazaću Mu te pohvale i pasti Mu na sedždu, pa će mi biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’ ‘Gospodaru,’ – reći ću ja – ‘moj ummet, moj ummet!’

Tada će mi biti rečeno: ‘Idi i iz Vatre izvedi one koji u svojim srcima imaju imana makar koliko jedno zrno ječma!’, pa ću ja otići i uraditi tako…“ (Buhari, br. 7510, i Muslim, br. 193.)

Vjerovjesnik ﷺ je rekao: “Muhammedovim ﷺ zauzimanjem ljudi će izići iz Vatre i ući u Džennet. Zvaće ih Džehennemlijama.” (Buhari, br. 6566)

Također se prenosi da je kazao: „Moj šefa’at je za velike griješnike iz moga ummeta.“ (Ebu Davud, br. 4741; Tirmizi, br. 2435; Ahmed, 3/312)

Zbog spomenutih, a i drugih hadisa o šefa’atu, učenjaci ehli-sunneta, ashabi i tabi’ini, i ostali imami, složni su da postoji ova vrsta šefa’ata i nju su negirali samo novotari[4] poput haridžija i muatezila.

Ovaj šefa’at nije specifičan samo za Poslanika ﷺ nego se odnosi i na druge Allahove robove, ali Poslanik ﷺ i po pitanju njega ima prednost.

Ostale kategorije zagovornika

1. Zauzimanje meleka

Uzvišeni Allah kaže: A koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan. (En-Nedžm, 26.)

Poslanik ﷺ je kazao: “…pa će Allah kazati: ‘Zauzimali su se i meleki i poslanici i vjernici…‘“ (Buhari, br. 7439, i Muslim, br. 183)

2. Zauzimanje vjerovjesnika

Poslanik ﷺ je kazao: “…pa će Allah kazati: ‘Zauzimali su se i meleki i poslanici i vjernici…‘“ (Buhari, br. 7439, i Muslim, br. 183)

3. Zauzimanje mu‘mina / vjernika

Dokaz za ovu vrstu šefa’ata jeste prethodni hadis koji se od Ebu Seida el-Hudrija bilježi u Sahihu. U njemu, između ostalog, stoji: „Biće tako sve dok se ne spase vjernici od vatre. I tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, nema niko od vas da će biti u većoj želji i dozivanju Allaha iznoseći istinu za svoju braću koja su u vatri, govoreći: ‘Gospodaru naš, oni su sa nama postili, klanjali i hadždž obavljali!’

Reći će im se: ‘Izvedite iz vatre koga prepoznajete, pa da njihova tijela budu zabranjena vatri.’ Pa će izbaviti mnoga Allahova stvorenja koje je vatra već bila obuhvatila do polovine potkoljenica, ili do koljena.

Zatim će reći: ‘Gospodaru, nije ostao niko od onih za koje si nam naredio da ih izbavimo.’ Allah će im kazati: ‘Vratite se i izbavite svakog onoga kod koga nađete u srcu koliko dinar dobra.’ Pa će izbaviti brojna Allahova stvorenja.

Zatim će reći: ‘Gospodaru, nije niko ostao od onih koje si nam naredio da izbavimo.’ Allah će im reći: ‘Vratite se i izbavite svakog kod koga nađete u srcu koliko pola dinara dobra.’ Pa će izbaviti mnoga stvorenja.

Zatim će opet reći: ‘Gospodaru, nije niko ostao od onih koje si nam naredio da izbavimo.’ Pa će Allah reći: ‘Vratite se i izbavite svakog kod koga u srcu nađete koliko trun dobra.’ I opet će izbaviti veliki broj stvorenja.

Zatim će ponovo kazati: ‘Gospodaru, ne vidimo više niti trun dobra!’“

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, zatim bi kazao: ‘Ako mi ne vjerujete, onda učite, ako želite, ovaj ajet: Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati. (En-Nisa, 40.)

Pa će reći Uzvišeni Allah: ‘Zauzimali su se meleki i poslanici i vjernici, i nije ostao niko do Najmilostiviji od Milostivih.“ (Buhari, br. 7439, i Muslim, br. 183)

4. Zauzimanje šehida

Poslanik ﷺ je kazao: „Šehid će se zauzimati za sedamdeset članova svoje porodice.“ (Tirmizi, br. 1663)

5. Zauzimanje djece mu’mina

Jedan od dokaza postojanja šefa’ata djece za svoje roditelje vjernike je i predaja koju bilježi Muslim od Ebu Hassana da je kazao Ebu Hurejreu: „Umrla su mi dva sina, šta mi možeš reći od Allahovog  Poslanika da mi olakšaš duši?“ Ebu Hurejre mu je rekao da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: „da su mala umrla djeca stanovnici Dženneta. Oni će se sresti sa svojim roditeljima i uzeti ih za odjeću i neće ih puštati dok i njih Allah ne uvede u Džennet.“ (Muslim, br. 2635)

6. Zauzimanje Kur’ana

Allahov Poslanik ﷺ je kazao: „Učite Kur’an, jer on će se zauzimati za svoje sljedbenike na Sudnjem danu! Učite ‘zehravejn’, tj. (El-Bekare i Ali Imran), jer će ove dvije sure na Sudnjem danu doći kao dva bijela oblaka, dvije sjenke ili dva jata ptica zbijenih u redove i zastupati svoje privrženike na Sudnjem danu. Učite suru El-Bekare, jer je u tome blagodat, dok je, u suprotnom, propast. Njoj sihirbazi ništa ne mogu!“ (Muslim, br. 804)

7. Zauzimanje posta

Allahov Poslanik ﷺ je kazao: „Post i Kur’an će se zauzimati za vjernika na Sudnjem danu. Post će reći: ‘Gospodaru moj, ja sam mu uskratio jelo i udovoljavanje strastima u toku dana, pa prihvati moje zauzimanje za njega!’ A Kur’an će reći: ‘Gospodaru moj, ja sam mu uskratio spavanje noću, pa primi moje zauzimanje za njega.’ I Allah će prihvatiti njihovo zauzimanje.’“[5]

Zaključak: Vjernik mora biti ubijeđen da će na Sudnjem danu postojati šefa’at. Imam Sefarini veli: „Vjernik mora vjerovati da će se pored Poslanika ﷺ kod Allaha zauzimati i drugi poslanici i vjerovjesnici, meleki, ashabi, šehidi, iskreni i evlije, svi shodno svome položaju i ugledu kod Allaha, jer ovo je potvrđeno ispravnim predajama i to je nešto što nije nemoguće da se desi. Zato je obaveza vjerovati i govoriti shodno spomenutom, jer na to ukazuju jasni argumenti.“[6]

Uzroci koji nas, Allahovom dozvolom, dovode do ostvarivanja šefa’ata

Ovdje će se spomenuti uzroci i djela na koja nas vjera podstiče i koja ako se urade iskreno i u skladu sa poslaničkom praksom, vode ka Allahovoj dozvoli, do šefa’ata na Sudnjem danu, do oprosta grijeha ili podizanja deredža.

1. Tevhid

Nema sumnje da je iskreno ispoljavanje Allahove jednoće najveći uzrok koji vodi do prava na šefa’at na Sudnjem danu, i ne samo to nego je ovo djelo preduslov ostvarenja šefa’ata.

Upitan je Allahov Poslanik ﷺ ko će na Sudnjem danu biti usrećen njegovim zauzimanjem, pa je odgovorio: „Na Sudnjem danu moje zauzimanje biće za onoga ko je iskreno od srca, ili iz dna duše, govorio: la ilahe illellah (nema istinskog boga osim Allaha).‘” (Buhari, br. 99)

2. Učenje Kur’ana i post
3. Dova prilikom ezana

Allahov Poslanik ﷺ je kazao: „Ko izgovori kad sasluša ezan: ‘Allahu moj, Gospodaru ovog savršenog poziva[7] i nastupajućeg namaza, podari Muhammedu položaj, visoki stepen i podari mu hvale dostojno mjesto koje si mu obećao.’ – dostojan mu je moj zagovor (šefa’at) na Sudnjem danu.“ (Buhari, br. 614)

4. Nastanjivanje u Medini, strpljivost na njenim nedaćama i smrt u njoj

Allahov Poslanik ﷺ je kazao: „Niko neće nad nedaćama Medine biti strpljiv, a da mu ja na Sudnjem danu neću činiti zauzimanje ili biti svjedok.“ (Muslim, br. 1378)

Također je kazao: „Ko može da umre u Medini, neka to učini, jer ja ću se zauzimati za onoga ko u njoj umre.“[8]

Ovaj hadis, kao i neki drugi, ukazuju na vrijednost nastanjivanja u Medini, strpljivost na njenim nedaćama, i smrti u njoj, jer sve je to uzrokom šefa’ata Poslanika ﷺ.

5. Donošenje salavata na Poslanika ﷺ

Allahov Poslanik ﷺ je kazao:

„Moj šefa’at obavezno čeka onoga ko donose salavat na Muhammeda i kaže: ‘Allahu moj, daj mu mjesto blisko Allahu na Sudnjem danu.’“[9]

 „Na Sudnjem danu će moj šefa’at, sigurno, obuhvatiti onoga ko na mene, kada osvane i kada omrkne, donose deset salavata.“[10]

„Na Sudnjem danu će meni najpreči[11] biti onaj ko na mene bude donosio najviše salavata.“[12]

6. Dženaza-namaz umrloj osobi koju klanja skupina muslimana

Allahov Poslanik ﷺ je kazao: „Kome grupa od stotinu ljudi klanja dženazu i od Allaha mu zatraži oprost, zauzimajući se za njega, Allah će primiti njihove dove (zauzimanje).” (Muslim, 2/654, br. 947)

Od Ibn Abbasa se prenosi da je, kad mu je umrlo jedno dijete, rekao Kurejbu: „Vidi koliko se ljudi skupilo da klanja dženazu!“ On je izašao, prebrojao ljude koji su se sakupili i obavijestio ga. „Kažeš da ih je četrdeset?“ – reče on. „Da!“ – odgovorio je Kurejb. „Iznesite ga!“ – reče – “Čuo sam Božijeg Poslanika ﷺ kad kaže: ‘Svakom muslimanu koji umre, pa mu četrdeset ljudi, koji širk Allahu ne čine, klanja dženazu, Allah ukabuli njihovo zagovaranje za njega!’“ (Muslim, br. 948)

Kada bi Malik b. Hubejre, jedan od ashaba, klanjao dženazu gdje je bilo malo ljudi, on bi je podijelio u tri saffa i kazao bi: „Allahov Poslanik ﷺ je rekao: ‘Kome dženazu klanja tri saffa ljudi, oprost (Džennet) mu je osiguran.’“[13]

7. Veliki broj sedždi

Poslanik ﷺ govorio je svome slugi: „Imaš li kakvu potrebu?“ Jednog dana sluga reče: „Moja potreba, Allahov Poslaniče!“ A Poslanik ﷺ ga upita: „A koja je tvoja potreba?“ On reče: „Da činiš šefa’at za mene na Sudnjem danu.“ Poslanik ﷺ upita: „Ko te tome nadahnuo?“ On reče: „Moj Gospodar.“ Tada Poslanik ﷺ reče: „Pomozi mi u tome tako što ćeš mnogo činiti sedžde.“[14]

Ovdje se misli na namasku sedždu, a razlog podsticanja na nju jeste što je ona vrhunac poniznosti i robovanja Allahu.

Pitanje: Da li je posjeta Poslanikovog ﷺ kabura jedan od uzroka šefa’ata?

Nema sumnje da je posjeta Poslanikovog ﷺ kabura propisano djelo, ako se ona posebno ne cilja putovanjem, jer ono što je dozvoljeno je putovanje u Medinu da bi se posjetila Poslanikova ﷺ džamija, kako bi se u njoj klanjalo te zbog velike vrijednosti namaza u njoj i velike nagrade za taj namaz, i tek je tada dozvoljeno uzgred posjetiti kabur Poslanika ﷺ, te će čovjek i za to djelo imati sevap i nagradu.

Međutim, svi hadisi koji govore o tome da je posjeta Poslanikovog ﷺ kabura jedan od uzroka šefa’ata su neispravni. A Allah najbolje zna.

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga četvrta: Šefa’at

[1] Eš-Šeri’ah, str. 337. Također ga bilježi i Lalekai u djelu Šerhu usuli i’tikad ehlis-sunneh vel-džema’ah, 6/1110-1111, a spominje ga i Ibn Hadžer u djelu Fethul-bari, 11/426.

[2] Ibn Tejmijje, Medžmu’ul-fetava, 14/399. Pogledati: Sefarini, Levamiul-envaril-behijjeh, 2/211.

[3] Pogledati: Hakemi, E’alamus-sunnetil-menšure, str. 116.

[4] Pogledati: Lalekai, Šerhu Usuli itikad ehlis-sunneti vel-džema’ah, 6/1089; Ibn Tejmijje, Medžmu’ul-fetava, 1/148.

[5] Bilježi ga Ahmed, 2/174; Hakim u Mustedreku, 1/544, koji kaže da je hadis ispravan po uslovima Muslima, ali da ga nije zabilježio, a sa njim se slaže i Zehebi. Munziri veli: „Bilježe ga Ahmed i Taberani u El-Kebiru, a njegovim prenosiocima dokazivano je i kod hadisa koji su u Sahihu, Et-Tergibu vet-terhibu, 2/84, a Sujuti ga je označio ispravnim, El-Džamius-sagir, 1/411.

[6] Levamiul-envaril-behijjeh, 2/209.

[7] Misli se na poziv vjerovanja u samo jednog Boga (tevhid), jer je u njemu najpotpuniji govor (la ilahe illellah) koji se ne može izmijeniti. Pogledati: Fethul-Bari, 2/95.

[8] Bilježi ga Tirmizi, br. 3917, koji kaže da je hadis hasen-garib. Bilježi ga i Ahmed u Musnedu, 2/74, 104, a Sujuti ga je označio ispravnim, El-Džami’us-sagir, str. 163.

[9] Bilježi ga Ibn Ebi Asim u Sunnetu, 2/395, a Munziri kaže: „Bilježe ga Bezzar i Taberani u El-Kebiru i El-Evsatu, a neki lanci prenosilaca su dobri.“ Et-tergibu vet-terhib, 2/505, a Hejsemi kaže: „Bilježe ga Bezzar i Taberani u El-Evsatu i El-Kebiru, i lanci prenosilaca su im dobri.“ (Medžmeu’z-zevaid, 10/163)

[10] U djelu Medžme’uz-zevaid (10/129) od Hejsemija stoji da ga bilježi Taberani sa dva lanca prenosilaca, a jedan od njih je dobar, a Sujuti ga je označio kao dobar hadis. El-Džami’us-sagir, 2/175.

[11] Tj. imaće najveće pravo da se za njega zagovaram.

[12] Bilježi ga Tirmizi, br. 484, i kaže da je hasen-garib, a bilježi ga i Ibn Hibban u Sahihu, 2/133.

[13] Bilježi ga Tirmizi, br. 1028, koji kaže da je hasen.

[14] Bilježi ga Ahmed u Musnedu, 3/500, a Hejsemi kaže: „Bilježi ga Ahmed, a prenosioci su mu kao oni u Sahihu.“ Medžme’uz-zevaid, 2/249.