Poziv Istine
Čistoća hrane oduvijek je bila briga bogobojaznih. Kur’ansko kazivanje o mladićima iz pećine jasno nam to ilustrira. Ti mladići, kako bi sačuvali svoju vjeru, sklonili su se u jednu pećinu, u kojoj ih je Svevišnji Allah uspavao veoma dug vremenski period, učinivši ih tako znamenjem i poukom. Kada su se probudili i osjetili glad, tragali su za hranom, ali ne bilo kakvom, nego najčišćom, kazali su: “Pošaljite jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane…” (El-Kehf, 19). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je vjernike da se hrane dozvoljenim jelima, govoreći: “O ljudi, Allah je lijep i prima samo ono što je lijepo! Naredio je vjernicima ono što je naredio i poslanicima. On kaže: ‘O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam šta vi radite!’ (El-Mu’minun, 51); i kaže: ‘O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili.’ (El-Bekara, 172). Potom je, veli Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosilac ovog hadisa, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo čovjeka raščupana i prašnjava od dugog putovanja koji podigne ruke k nebu i moli: ‘Gospodaru, Gospodaru!’, a hrana mu je haram, odjeća mu haram i hrani se haramom, pa kako da takvom bude uslišeno!?” (Muslim). Kada haram-hrana ne bi imala drugih loših posljedica do odbijanja dove, to bi bio dovoljan razlog da brinemo o čistoći hrane, a kako je tek kada znamo da tijelo koje izrasta iz harama biva preče Džehennemu i dalje od Dženneta i Allahove milosti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U Džennet neće ući meso i krv koji izrastu na Allahovoj srdžbi, takvom je Vatra preča.” (Ibn Hibban. Hadis je sahih po ocjeni Šuajba Arnauta.)
Nekada ranije, razlučiti haram od halala po pitanju hrane i pića, bilo je mnogo lakše nego što je to slučaj u našem vremenu. Dovoljno je bilo poznavati vrste životinja čije je meso zabranjeno jesti, uvjete klanja, štetne, nečiste i ogavne materije koje je haram konzumirati. Međutim, u našem dobu, kao i na svim drugim poljima života, stvari su se zakomplicirale. Haram se pomiješao sa halalom i naziva se drugim imenima, tako da se mnogi oharame a da toga nisu ni svjesni.
U nastavku ćemo biti riječi o općim pravilima koja reguliraju pitanja harama i halala u ishrani, koja će nam olakšati da razlučimo dozvoljeno od zabranjenog. Govor o životinjama čije je meso zabranjeno i uvjetima klanja. Također će se govoriti o pitanjima koja se tiču savremenih metoda pripreme hrane u prehrambenoj industriji, kao što je slučaj kada se materija koja je u osnovi haram hemijskom obradom pretvori u drugu materiju, da li će i dalje ostati haram, ili kada se čistoj hrani pridoda mala količina primjese koja je haram, da li će tu čistu hranu učiniti zabranjenom u cijelosti, i slična pitanja koja se tiču muslimana današnjice.
Sve stvari u osnovi su dopuštene
Ovo je generalno fikhsko pravilo koje kaže da je sve u prirodi dozvoljeno sve dok šerijatski argument ne potvrdi suprotno. To znači da je sve ono što je izuzetak iz ovog pravila i tretira se zabranjenim ili pokuđenim detaljno pojašnjeno tekstom Zakonodavca u Kur’anu i sunnetu, i da su te zabranjene stvari ograničene i moguće ih je pobrojati. Ovo pravilo implicira da je dozvoljeno sve o čemu šerijat nije dao sud, tako da posebnim ili općim tekstovima nije ukazao na dozvolu niti na zabranu, poput raznih životinja koje se ne spominju u vjerskim izvorima i raznih vrsta bilja.
Na legitimnost ovog pravila ukazuju mnogi dokazi, od kojih su sljedeći kur’anski ajeti:
●
“On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio” (El-Bekara, 29). Ovaj ajet navodi se u kontekstu govora o Božijim blagodatima datim čovjeku, te da je Allah za njega sve na Zemlji stvorio, iz čega nužno proizlazi da mu je sve to i dozvoljeno.
●
“Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’” (El-A’raf, 32) Ovim ajetom Uzvišeni Allah kori one koji zabrane nešto od onoga što je On stvorio za Svoje robove, što ukazuje na to da je sve u osnovi dozvoljeno, a zabrana je izuzetak.
●
“On (Allah) vam je objasnio šta vam je zabranio” (El-En’am, 119). Ovim ajetom Allah nam stavlja na znanje da nam je pojasnio zabranjene stvari, tako da sve ono što nije spomenuto nije ni zabranjeno. (Ibn Tejmijja, Medžmul-fetava)
Ovo pravilo potvrđuju sljedeći hadisi:
● Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Doista je najveći grješnik među vama onaj ko upita o nečemu što nije bilo zabranjeno pa se zabrani zbog njegovog pitanja!” (Buhari i Muslim). Ovaj hadis jasno ukazuje na to da su sve stvari u osnovi dopuštene. Ako bi neko u vremenu objavljivanja Kur’ana izvještačeno pitao o nečemu što je Allah prešutno dozvolio, propis će biti pojašnjen, a dotična stvar time može postati zabranjena. To znači da je osnova u svemu dozvola, a zabranjeno je samo ono što šerijatski argument zabrani. Ibn Hadžer je rekao: “Ovaj hadis ukazuje na to da je osnova u svim stvarima dozvola, sve dok se šerijatom ne potvrdi suprotno.” (Fethul-Bari)
● Prenosi se od Selmana, radijallahu anhu, da je rekao: “Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za maslo, sir i krzno, pa je rekao: ‘Halal je ono što je Allah dozvolio u Svojoj knjizi, a haram je ono što je Allah zabranio u Svojoj knjizi, a ono što je Allah prešutio, to je oprost i dopuštenje vama.’” (Tirmizi, Ibn Madža i Hakim. Hadis je vjerodostojan po ocjeni Hakima, dok je Buhari preferirao da je ovo govor Selmana, radijallahu anhu.) Ovdje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dao izravan odgovor na postavljeno pitanje o spomenutim stvarima, nego je ukazao na generalno pravilo za utvrđivanje halala i harama, te da sve ono što Allah nije okarakterisao haramom ostaje dozvoljeno. Ovo je pravilo, također, podržano predajom od Ebu Sa’lebe, radijallahu anhu: “Allah je propisao izvjesne obaveze pa ih nemojte zapostavljati. Definirao je izvjesne granice, pa ih nemojte prelaziti. Postavio je neke zabrane pa ih nemojte kršiti. A neke je stvari prešutio, olakšavajući vama, a ne iz zaborava, zato o tome ne pitajte.” (Bejheki, Es-Sunenul-kubra; Darekutni, Sunen. Bejheki tvrdi da su ovo riječi ashaba Ebu Sa’lebe, radijallahu anhu, a ne riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.)
Dakle, sve što nalazimo u prirodi u osnovi je halal, a zabranjeno je samo on što je Allah zabranio u Svojoj knjizi ili što je zabranjeno u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Također treba istaknuti da učiniti nešto zabranjenim ekskluzivno je pravo Svevišnjeg Allaha. Mnoštvom kur’anskih ajeta Svevišnji je Allah žestoko ukorio predislamske Arape, mnogobošce, koji su po svom nahođenju zabranjivali neke vrste stoke i usjeva. Kaže Uzvišeni: “Reci: ‘Kažite vi meni zašto jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?’ Reci: ‘Da li vam je prosuđivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite?’” (Junus, 59), i rekao je: “I ne govorite neistine jezicima svojim: ‘Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno’, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti” (En-Nahl, 116). Štaviše, Svevišnji Allah ubraja govor o Njemu bez znanja među najveće grijehe, zajedno sa širkom. Rekao je: “Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’ Reci: ‘Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih.’ Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate.” (El-A’raf, 32–33)
Zabranjena jela
Nakon što smo potvrdili da je u pravilu svaka hrana dopuštena, a da je zabranjeno samo ono što je Svevišnji Allah zabranio, potrebno je ukazati na konkretno zabranjene stvari. Na tom putu prvo ćemo spomenuti opće razloge zabrane određenih vrsta jela i pića, a to su:
Prvo:
Opojno dejstvo. To se odnosi na alkohol i narkotike, koji utječu na razum i izazivaju ovisnost. Svevišnji Allah kaže: “O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite” (El-Maida, 90). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Sve što opija haram je. Svevišnji Allah obavezao se da će onog ko pije opojno piće napojiti tekućinom iz habala.’ ‘A šta je to habal, Allahov Poslaniče?’, upita neko. On reče: ‘To je znoj i gnoj stanovnika Džehennema.’” (Muslim)
Drugo:
Štetnost, koja se reflektira na tjelesno ili umno zdravlje čovjeka. Ovo se odnosi na otrovnu hranu, kao što su neke životinjske i biljne vrste, poput zmija, škorpiona, otrovnih gljiva, a odnosi se i na materije koje nisu otrovne, ali je njihovo konzumiranje štetno, poput zemlje, uglja i sl. Na to ukazuje ajet: “I sami sebe u propast ne dovodite” (El-Bekara, 195), kao i ajet: “I sami sebe ne ubijajte!” (En-Nisa, 29). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Šteta se ne smije nanositi niti se štetom uzvraća.” (Ahmed i Ibn Madža. Hadis je hasen po ocjeni Šuajba Arnauta.)
Treće:
Nečistoća. Ovo se odnosi na nečiste i onečišćene tvari. Primjer nečistih tvari jesu krv koja je istekla prilikom klanja, strvina, svinjetina i sl. Onečišćena tvar je u osnovi čista materija kada pod utjecajem nečisti promijeni svoj okus, boju ili miris, kao, naprimjer, kada bi u nekoj hrani uginuo miš ili neka druga životinja. Da se svojstvo čistoće uzima u obzir u ishrani ukazuje ajet: “Reci: “Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa – to je doista pogano (nečisto)…” (El-En’am, 145)
Č
etvrto: Ogavnost. To se odnosi na insekte, miševi i sve drugo što je čovjeku zdrave prirode i ukusa odvratno. Opisujući Svog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Svevišnji Allah kaže: “Koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti” (El-A’raf, 157). (Semerkandi, Tuhfetul-fukaha; Hattab, Mevahibul-Dželil; Hejtemi, Tuhfetul-muhtadž; Ibn Kudama, El-Mugni)
Zabrana ove četiri vrste hrane kompatibilna je sa esencijalnim ciljevima vjere islama. Zaštita ljudskog razuma jedna je od intencija šerijata, jer razum je preduvjet vjerske odgovornosti kao što je preduvjet svakog napretka i uspjeha, stoga je sve što opija islamom zabranjeno. Zaštita života jedan je od ciljeva šerijata, pa je u tom smislu zabranjeno sve što šteti zdravlju čovjeka. Islam udaljava čovjeka od svega što je nečisto ili ogavno, jer od ciljeva islama jeste zaštita ljudske časti i dostojanstva.
Prema tome, zabranjeni su svaka hrana i piće koji utječu na razum svojim opojnim dejstvom, koji su štetni za čovjeka, koji su nečisti ili odvratni ljudima zdrave prirode.
Autor: Dr. Hakija Kanurić
Izvor: el-asr.com
