Da li je Allah Svojim Bićem na svakome mjestu?

Znanje o riječima la ilahe illallah obuhvata detaljnu spoznaju (znanje), poput spoznaje da niko pored Allaha ne zaslužuje da bude obožavan, već da samo On zaslužuje svaki vid ibadeta. A također obuhvata i opću spoznaju (znanje), a to je da je Allah Uzvišeni Tvorac, Opskrbitelj, da je odvojen od Svojih stvorenja, da posjeduje lijepa imena i savršena svojstva.

Upravo zbog toga, kazati da je Allah Svojim Bićem na svakome mjestu u suprotnosti je sa spoznajom da je Uzvišeni Allah odvojen od stvorenja.

Govor da je Allah na svakome mjestu ništavan je, neispravan i vid je nevjerstva. Razlog tome jeste što iz ovakvog govora proizlazi da je Allah pomiješan sa stvorenjima i da je On mjesto zbivanja (događaja), prljavština i svega što je ružno.

U kur’ansko-hadiskim tekstovima ne postoji ni jedan dokaz koji ukazuje da je Allah sa Svojim Bićem na svakom mjestu, a takav stav ne podržavaju ni zdrav razum, a ni fitra (neiskvarena priroda čovjeka).

Ibn Tejmijje veli: „Cijela Allahova Knjiga, od početka do kraja, i cijeli Poslanikov sunnet, govor ashaba i tabi’ina, kao i ostalih imama govore direktno ili se, pak, iz njihovog govora razumije da je Allah uzvišen i visoko, iznad svega, iznad Arša i iznad nebesa… Potom, o ovome govore i stotine ili hiljade citata učenjaka prvih generacija. S druge strane, ni u Kur’anu, ni u Sunnetu, a ni u govoru ashaba ili tabi’ina, niti ostalih imama, ne postoji nijedno slovo koje se suprotstavlja tome.“ (Medžmu’ul-fetava, 5/12-15.)

Mnogo je dokaza iz Kur’ana, Sunneta, te razumskih dokaza, kao i dokaza iz fitre koji govore o tome da je Uzvišeni Allah visoko iznad svojih stvorenja, tj. da ima svojstvo uzvišenosti.

• Kur’anski dokazi po ovom pitanju su mnogoborjni, a neki od njih su:

Prvi: Direktni i jasni kur’anski iskaz o tome da je Uzvišeni Allah iznad Arša. Takvih iskaza imamo sedam i svi oni ukazuju na uzvisenje i uzdignuće. Ovaj iskaz nije dvosmislen niti se može protumačiti osim onako kako je kazan:

هُوَ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ فِي سِتَّةِ أَيَّامٍ ثُمَّ اسْتَوَىٰ عَلَى الْعَرْشِ

On je Onaj koji je i nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio (uzdigao). (El-Hadid, 4.)

U prijevodu značenja Kur’ana, od Besima Korkuta, riječ isteva (uzdigao se) je prevedena kao istevla (zagospodario je), i to je greška, zato što se koristio tefsirom od Zemahšerija, a on je bio poznati mutezila, a oni negiraju sve Allahove osobine, pa i ovu.

Drugi: Direktni i jasni kur’anski iskaz o Allahovoj apsolutnoj uzvišenosti (el-‘uluvv). Na više se mjesta u Kur’anu Allah opisuje svojstvima El-Alijj / Uzvišeni i El-E’ala / Svevišnji.

Uzvišeni Allah kaže:

 وَهُوَ الْعَلِيُّ الْعَظِيمُ 

 On je Uzvišeni, Veličanstveni! (El-Bekare, 255.)

سَبِّحِ اسْمَ رَبِّكَ الْأَعْلَى 

Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg. (El-E’ala, 1.)

Ovo je jasna naznaka apsolutne uzvišenosti koja ukazuje na sve stepene uzdizanja, bićem, snagom i nadmoći.

Treći: Jasni govor o tome da je Allah uzvišen iznad, a vezan je za česticu min, kao što Allah kaže:

 يَخَافُونَ رَبَّهُم مِّن فَوْقِهِمْ

Boje se Gospodara svoga, Koji je iznad njih. (En-Nahl, 50.)

Nekada se ta uzvišenost spominje bez ove čestice:

 وَهُوَ الْقَاهِرُ فَوْقَ عِبَادِهِ 

I jedini je On Vladar nad robovima Svojim. (El-En’am, 61.)

Četvrti: Jasno kazivanje da se drugi k Njemu uspinju (el-urudž):

 تَعْرُجُ الْمَلَائِكَةُ وَالرُّوحُ إِلَيْهِ

K Njemu se penju meleki i Džibril. (El-Me’aridž, 4.)

El-urudž je penjanje u visinu.

Peti: Jasan iskaz da se Njemu penju (es-su’ud):

 إِلَيْهِ يَصْعَدُ الْكَلِمُ الطَّيِّبُ 

K Njemu se dižu lijepe riječi. (Fatir, 10.)

Es-su’ud je izraz koji ukazuje na kretanje odozdo prema gore.

Šesti: Jasna naznaka da se neka stvorenja ka Njemu uzdižu, kao što se o Isau, sinu Merjeminom, kaže:

بَل رَّفَعَهُ اللَّـهُ إِلَيْهِ

Već ga je Allah uzdigao Sebi. (En-Nisa, 158.)

U mnogim hadisima i predajama spominje se uzdizanje dova i molbi ka Allahu, onih koji su u potrebi i onih kojima je učinjena nepravda. Sve to ukazuje da je Allah uzvišen iznad svega.

Sedmi: Jasna naznaka o spuštanju Knjige od Njega, kao što kaže:

 تَنزِيلُ الْكِتَابِ مِنَ اللَّـهِ الْعَزِيزِ الْحَكِيمِ 

Objavljivanje (spuštanje / tenzil) Knjige od Allaha, Silnog i Mudrog. (Ez-Zumer, 1.)

Spuštanje biva odozgo prema dolje, što ukazuje da je Allah iznad svega.

• Dokazi iz Sunneta

Prvi: Pitanje Poslanika ﷺ o tome gdje je Allah, kao npr. što je pitao robinju, pa mu je ona kazala da je na nebesima. Nakon toga je Poslanik ﷺ kazao: „Oslobodi je, ona je vjernica.“ (Muslim)

Pitanje o tome gdje je Allah i odgovor robinje da se On nalazi na nebesima je jasan dokaz da je Allah iznad stvorenja. Nemoguće je da Poslanik ﷺ upućuje pitanja koja nemaju smisla i značenje jer je on čist od toga, kao što je čist i od toga da podrži neispravan odgovor.

Tumačeći ovaj hadis, imam Darimi veli: „Ovo je dokaz da čovjek koji ne zna da je Allah na nebesima i da nije na zemlji, nije vjernik.“ (Er-reddu alal-džehmijjeh, str. 271.)

Drugi: Pokazivanje Poslanika ﷺ svojim prstom prema nebesima, prilikom arefatske hutbe, kada je, obraćajući se Allahu, kazao: „Allahu moj, budi svjedok.“ (Ahmed)

To je ponovio tri puta. Ovakav postupak ukazuje da je Allah uzvišen iznad Svojih stvorenja, jer da nije tako, onda pokazivanje prstom prema nebesima ne bi imalo smisla.

• Razumski dokaz

On se sastoji u sljedećem: Kada je Uzvišeni Allah stvorio stvorenja, to stvaranje moglo je da se desi unutar Njegovog Bića, ili van Njega, ili pak ni unutar, a ni van Njega.

Što se tiče prvog, tj. da se stvaranje desilo unutar Bića, to je ništavno i neispravno po jednoglasnom stavu i nas, a i onih koji se sa nama ne slažu.

Iz ovakvog govora proističe da je Uzvišeni Allah mjesto dešavanja i događaja, te raznih prljavština i nečistoća. Allah je visoko iznad ovog opisa i čist je od toga. Ovakav stav je vid nevjerstva.

Što se tiče trećeg, tj. da se ono nije desilo ni van, a ni unutar Njega, to je razumski nemoguće, jer iz takvog zaključka proističe da Uzvišeni Allah ne postoji nikako.

Ovaj stav zastupaju džehmijje (oni koji negiraju Allahova imena i svojstva) i njihovi sljedbenici, i ovakav stav je također vid nevjerstva.

Što se tiče drugog, tj. da ih je stvorio izvan Svoga Bića, iz tog proizlazi da su oni odvojeni od Njega i da je On iznad njih. Pa pošto je odvojen od stvorenja, onda, ili je iznad njih, ili je ispod, ili ispred ili je iza, ili je, pak, sa njihovih strana.

Najpriličniji opis za Allaha jeste da je On iznad stvorenja, jer takvo svojstvo je osobina savršenosti.

• Dokaz zasnovan na fitri – neiskvarenoj prirodi čovjeka

Sva stvorenja, po svojoj čistoj prirodi, prilikom dove dižu ruke prema nebesima, i prilikom obraćanja Allahu, srca svoja usmjeravaju ka visinama.

Ovo je nešto što je Allah dao Svojim stvorenjima u njihovoj prirodi i nisu to spoznali od poslanika. Svoje srce sa željama i potrebama usmjeravaju ka Allahu tražeći ga u nebeskim visinama.

Robinja koju je Poslanik ﷺ pitao o tome gdje je Allah dala je odgovor zasnovan na svojoj neiskvarenoj prirodi, a taj odgovor potvrđen je i od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je posvjedočio da je ona vjernica.

Šubha (sumnja) i odgovor na nju

Oni koji tvrde da je Allah na svakome mjestu, to dokazuju pogrešnim tumačenjem Allahovih riječi:

On je s vama gdje god bili. (El-Hadid, 4.)

On je s njima gdje god oni bili. (El-Mudžadela, 7.)

Oni kažu da izraz prisutnosti u ajetima ma’kum, ma’hum (s vama / s njima), ukazuje na prisutnost bićem, tj. da je On sa Svojim Bićem s njima na mjestu gdje su oni, te smatraju da vanjsko značenje ajeta znači da je Allah na svakom mjestu gdje se ljudi nalaze.

A to podupiru i pimjerom, da kada u punu čašu vode stavimo šećer, pa ga promiješamo, u tom slučaju šećer će se proširiti po cijeloj čaši. Na isti način i Uzvišeni Allah je na svakome mjestu. Uzvišen je Allah od toga!

Odgovor na ovu sumnju:

Pod prisutnošću koja se spominje u ajetu misli se na prisutnost svojim osobinama: znanjem i obuhvatanjem, a ne misli se na prisutnost sa Svojim Bićem, te vanjsko značenje ajeta ne ukazuje da je Allah pomiješan sa Svojim stvorenjima, niti da je u njima, nego ono ukazuje da Allah obuhvata Svojim znanjem, snagom, sluhom, vidom, odredbom, vlašću i drugim svojstvima Njegovog rububijjeta sva Svoja stvorenja. Pored svega ovog, On je sa Svojim Bićem uzvišen na Aršu iznad Svojih stvorenja.

Od učenjaka prvih generacija se prenosi tumačenje ovog ajeta i svi oni kažu da se misli na prisutnost znanja. Imam Ahmed veli: „Njime se misli na znanje, jer Allah je na Aršu, iznad sedmog neba. Sve zna, ali je odvojen od stvorenja. Njegovo znanje obuhvata svako mjesto.“ (El-Mesailu ver-Rasailul-mervijjeh ‘an imam Ahmed b. Hanbel fil-‘akideh, 1/319.)

Na ovo upućuju isti ajeti kojima svoje mišljenje dokazuju oni koji vjeruju da je Allah na svakom mjestu, samo što oni uzimaju dio ajeta. A ako pogledamo cijeli ajet, vidjećemo da nisu u pravu.

Ajet iz sure Mudžadele ukazuje da se misli na prisustvo znanja, jer Uzvišeni kaže: Zar ne znaš da Allah zna što je na nebesima i što je na Zemlji? Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među petericom, a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili. On će ih na Sudnjem danu obavijestiti o onome što su radili, jer Allah sve dobro zna. (El-Mudžadela, 7.)

Ajet je otpočeo sa spominjanjem znanja, a i završio je time, kao što kaže imam Ahmed: „Otpočeo je znanjem i okončao je znanjem.“ Tako da se i ovaj dio ajeta (a da On nije s njima gdje god oni bili) odnosi na znanje.

Ibn Abdulberr veli: „Učenjaci iz generacije ashaba i tabi’ina, od kojih se prenosi tumačenje Kur’ana, u vezi sa ovim ajetom su kazali: ‘On je iznad Arša, a znanje Mu obuhvata svako mjesto. Njima se po ovom pitanju nije suprotstavio niko od onih do čijih se riječi drži.’“ (Et-Temhid, 6/130.)

Dakle, ovo ukazuje da se pod prisutnošću misli na prisutnost znanja, a ne da je Allah prisutan na svakome mjestu Svojim Bićem.

Također, o ovome govori i ajet iz sure El-Hadid: On je Onaj koji je i nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio. On zna šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlaz i šta s neba silazi i šta se prema njemu diže, On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi. (El-Hadid, 4.)

Značenje ovog ajeta je: „Njemu ništa skriveno nije. Ajet se ne odnosi na to da je Allah pomiješan sa Svojim stvorenjima, jer na takvo tumačenje ne ukazuje arapski jezik. Takvo tumačenje u koliziji je sa konsenzusom islamskih učenjaka iz prvih generacija, kao i sa čovjekovom neiskvarenom prirodom.“

Allah nam saopštava da se nalazi iznad Arša, što ukazuje da Njegova prisutnost ne podrazumijeva miješanje i utjelovljavanje.

Nakon što je spomenuo dokaze koji ukazuju da se pod prisutnošću misli na znanje, imam Ibn Kudame kazao je: „Svi ovi argumenti, predaje i citati učenjaka prvih generacija govore o tome da se radi o znanju, pa kako onda da se uzme tumačenje koje se suprotstavlja Knjizi i citatima prve generacije!“ (Zemmut-te’vil, str. 46.)

A na njihov primjer sa šećerom i vodom može se odgovoriti razumskim argumentom koji su koristili učenjaci ranijih generacija.

Ibn Tejmijje veli: „Suštine dva odvojena tijela kao i suštine njihovih osobina ne mogu se ujediniti, a da pri tome ostanu u svojim prvobitnim oblicima i osobinama, već se nakon ujedinjenja preobraze u treće tijelo, kao npr. ujedinjavanje vode i mlijeka, jer oni nakon miješanja, postaju treća materija, koja nije ni čista voda, a ni čisto mlijeko. Ujedinjavanje i zadržavanje prvobitnih svojstava je nemoguće. Na osnovu ovog znamo da je nemoguće ujedinjavanje Allaha sa stvorenjima.“ (Medžmu’ul-fetava, 2/387.)

Kada se pomiješa šećer sa vodom, ni šećer ni voda ne ostaju u svom prvobitnom obliku nego se dobija neka treća supstanca (šerbet).

Dakle, Uzvišeni Allah je iznad nebesa, iznad Arša, odvojen od Svojih stvorenja. U Njegovom Biću nema stvorenja, niti Njegovog Bića ima u stvorenjima. Allah je neovisan o Aršu, i niko mu od stvorenja nije potreban. On Svojom snagom nosi Arš, kao i one koji su zaduženi da ga nose.

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga druga: Šehadet