Poziv Istine
Prije nego što se da odgovor na ovo pitanje, potrebno je spomenuti kakav je bio položaj žene prije islama da bismo shvatili koliku je uslugu islam ženi učinio. Pogrešno se misli da je sve blagostanje došlo sa Zapada, pa tako i slobode i prava za ženu. Prije pojave islama već su postojale hrišćanske knjige i religija hrišćanstva, Jevreja, i svih ostalih religija koje i danas postoje. Nijedna od njih nije dala ženi prava i slobode koje joj je baš islam dao.
Položaj žene prije islama, kod mnogih, je bio kao položaj građanina trećeg reda, poslije roba, pa čak i životinja. Ona nije imala pravo na svoje tijelo, na život, na odlučivanje o izboru muža, nikakvo odlučivanje u porodici, pa ni o vlastitoj djeci, nije imala pravo na obrazovanje, na nasljedstvo itd.
Pred vavilonskim zakonom žene su bile degradirane i bez ikakvih prava. Ako bi čovjek ubio neku ženu, umjesto da on bude kažnjen – njegova supruga bi bila ubijena.
Grčka civilizacija se smatra najsvjetlijom među svim starim civilizacijama. U tom “svijetlom” društvenom sistemu žena je bila degradirana i sva prava su joj oduzeta. Prema grčkoj mitologiji, “neka žena” po imenu Pandora je glavni krivac za sve nevolje čovječanstva. Grci su žene gledali kao poluljudska bića, koja su ništavna u odnosu na muškarce. Iako se ženska čednost u početku poštovala, Grci su kasnije podlegli svom egu i seksualnim perverzijama. Prostitucija je postala uobičajena pojava kod svih slojeva društva.
Kada je rimska civilizacija bila u zenitu “slave”, čovjek je imao pravo oduzeti život svojoj ženi, bez ikakvih posljedica. Prostitucija i razgolićavanje su bile uobičajene pojave kod Rimljana.
U to vrijeme ravnopravnost između muškaraca i žena bila je potpuno nezamisliva. Postojale su čak i rasprave da li je žena uopšte imala dušu[1]. Samo je crkva na najbrutalniji način mučila i spalila na desetine hiljada žena, optužujući ih da su vještice.
U predislamskoj Arabiji je smatrano sramotom imati žensko dijete i događalo se da roditelji zakopavaju svoju žensku djecu zbog straha od siromaštva i zbog sramote.
Zatim je došao islam koji je ženi dao pravo na život; čast i poštovanje kao kćerci, supruzi; majci; pravo na obrazovanje; pravo na izbor muža; pravo na naslijeđe i raspolaganje imetkom po svojoj volji, itd.
Sva ova prava islam je dao ženi prije više od 1400 godina, a o ovim pravima žene svijeta su mogle samo sanjati do unazad 100 godina, kad su se za njih izborile pokretima žena i dugotrajnim borbama.
Danas u društvu u kojem živimo date su najveće “slobode ženi”. Međutim, da li su žene zaista u društvu u kome vlada mir i sigurnost, u kojem su zadovoljne i uživaju poštovanje? Naime, iako je sve više zakona o zaštiti žena, stanje žena je sve gore! Sve je više prebijenih žena, silovanih žena, žena na ulici, žena koje se bave najnižim poslovima, natjeranih u prostituciju, sve je više djece koja se odmeću od kuće, odaju alkoholu, drogama, nasilju itd., jer narod u kome žena napusti odgoj svoje djece, dobijaće, iz godine u godinu, sve gore i gore generacije, što će dovesti taj narod u propast. Pa da li je ovakvo društvo – društvo napretka ljudskog roda!?
To je zato što ti zakoni nisu usklađeni prema prirodi žene, prema onom za što je ona stvorena i što čini njeno zadovoljstvo i sreću. Uloga žene je veoma važna, jer je ona stub porodice, i kada se taj stub poruši imamo propast. Upravo je novo društvo nametnulo novu vrstu još gorih poniženja za ženu i još goreg položaja i nepoštovanja.
Zato je veoma važno shvatanje islamskih propisa i vraćanje propisima islama, propisima koje je Svemogući Allah dao u svojoj mudrosti, Onaj koji sve najbolje zna. Savršenstvo Božijeg zakona je da je muškarca i ženu stvorio jednakim pred Njim, ali zbog njihove prirode odredio im je drugačije uloge u životu i za te uloge ih je stvorio.
Na ove razlike se ne gleda kao na dokaze superiornosti ili inferiornosti, već kao upotpunjavanje. U islamu, porodica je od centralne važnosti. Muškarac je odgovoran, prije svega, za finansijku dobrobit porodice, dok žena doprinosi porodičnoj, fizičkoj, edukacionoj i emocionalnoj dobrobiti. Ispunjavanjem obostranih odgovornosti, prave se jake porodice, a pritom i jaka društva. Također, emocionalno, ni čovjek ni žena ne žive srećan život jedno bez drugog.
Hidžab – odjeća čednosti
Kao što i biva, svjetlo istine uvijek naiđe na ogorčene protivnike, okovane tminama sopstvenih grijeha, neznanja, pokvarenosti i zlobe, koji svim mogućim snagama i sredstvima nastoje da ih omalovažavaju i napadaju.
Govore da je islam nepravedan prema ženi, da je ponižava i omalovažava. Međutim, većina novih muslimana, konvertita u islam, su upravo žene – čak dvije trećine njih. Ako je islam takav kao što ga opisuju, zašto upravo žene više prihvataju islam?
Svjesni činjenice da žena muslimanka, čedna i ponosna, daleko od pokvarenosti društva, predstavlja stub koji ce da učvrsti muslimanski ummet, oni svoje napade uglavnom usmjeravaju na tu stranu. “Žalosni” i “dušebrižni” zbog mišljenja da je žena u islamu obespravljena, zarobljena u okovima, oni nude svoja “rješenja i izlaze” iz te obespravljenosti.
Oni ženi muslimanki nameću ideju emancipacije žene, oslobađanje od svih „okova“ i upuštanje u “slobodan” način življenja. Međutim, to je daleko od onoga što oni propagiraju, jedini cilj im je ženu muslimanku iščupati iz zagrljaja islama, čednosti i istinske sreće.
Jedna od stvari koja je najviše izložena njihovim napadima i koju oni karakterišu kao simbol nazadovanja jeste hidžab – odjeća žene muslimanke.
Žene su dužne u islamu da nose hidžab u prisustvu muškaraca, koji im nisu u bliskom rodbinskom odnosu, odjeću koja čedno i skromno pokriva njihova tijela, i koja ne ukazuje na crte tijela; također podrazumijeva da se žena okiti plemenitim govorom, skromnošću i dostojanstvenim ponašanjem.
Hidžab nije nešto novo. Žene muslimanke, ovim slijede i primjer čestitih žena iz prošlosti kao što je Merjem (Marija), Isaova (Isusova) majka. Također, i u Bibliji stoji: “I svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju.” (Prva Korinćanima poslanica, 11:3:6.)
Iako postoje mnoge društvene koristi u nošenju hidžaba, glavni razlog što žene u islamu nose hidžab je to što je hidžab naredba od Gospodara, jer On Uzvišeni zna šta je najbolje za Njegova stvorenja.
U mnogobrojnim društvima, danas, žene se od najranijih dana njihovog djetinjstva podučavaju da je njihova vrijednost proporcionalna njihovom spoljašnjem izgledu. One su primorane da slijede nerealne i ponižavajuće standarde ljepote kako bi zadovoljile pritisak gledanja i društvena očekivanja. U takvom neprikladnom okruženju, gdje je toliki naglasak stavljen na spoljašnji izgled i ljepotu, unutrašnja ljepota osobe se smatra jako nebitnom.
Nasuprot tome, hidžab jača ženu tako što ističe njenu unutrašnju duhovnu ljepotu, prije nego što ističe njen spoljašnji izgled, omogućavajući im tako da se skoncetrišu na ono što je zaista bitno u životu. Hidžab promoviše ženstvenost žena prije nego što je suzbija, i pruža ženama dostojanstvo i samopoštovanje ukazujući im na njihovu prirodu, suprotno od prostog i površnog mjerila, kao što je spoljašnji izgled. Hidžab pruža ženama snagu za oblikovanjem sopstvenog karaktera uz pomoć plemenitih mjerila, kao što su pravednost, znanje i društvena korist, suprostavljajući se tako potrošačkom društvu koje diktira njihovu vrijednost kroz materijalna sredstva, kao na primjer njihov spoljašnji izgled ili količina novca koju zarađuju. Hidžab omogućava ženi slobodu da bude aktivni član društva, čuvajući pri tom njenu čednost.
Hidžab ne predstavlja potiskivanje, nasilje ili ućutkivanje. Naprotiv, on je zaštita protiv ponižavajućih pogleda, neželjenih situacija i nepravednih diskriminacija. Izvor je duševnog jačanja i dostojanstva, i na milione žena muslimanki u cijelom svijetu se odlučuju za nošenje hidžaba kao sastavnog dijela njihove vjere.
Daleko od toga da je on čin potlačenosti. U stvari hidžab je način slobodnog mišljenja, čednosti i što je najvažnije čin vjerovanja. Poštovanje žena je jako bitan aspekt učenja u islamu, a ono je predstavljeno u hidžabu, koji na prvom mjestu čuva njenu čast.
Istinite jednakosti će biti kada žene ne budu imale potrebe da izlažu svoja tijela da bi tako bile uvažene, niti da brane svoju odluku da skrivaju svoja tijela za sebe.
Desetine miliona slučajeva seksualnog uznemiravanja u svim sferama života zapadnih zemalja je samo jedna od posljedica udaljavajna od Božijeg zakona. Na poslu, u školi, na fakultetu, u sredstvima javnog prevoza, u vojsci, u parlamentu, u svim sferama života žene su žrtve uznemiravanja. Svakih 92 sekunde u Americi desi jedno seksualno uznemiravanje, a svakih 9 minuta žrtva je dijete, što se može provjeriti u zvaničnim statističkim podacima.[2] Iste one žene za koje se govori da su tako emancipovane i zaštićene. A da ne govorimo o desetinama miliona, u toku samo jedne godine, abortusom ubijene “neželjene djece” širom svijeta.
Zato nemoj da te zavara zapadnjačka priča o “ženskoj slobodi”. To je samo odvratan izgovor za eksploataciju ženskih tijela, degradaciju duše i kaljanje časti. Tvrde da su uzdigli prava žene. Naprotiv, oni su njen položaj doveli do stepena potrošne robe, ljubavnica i javnog vlasništva koje je puko sredstvo u rukama onih koji traže zadovoljenje strasti!
Odlomak iz knjige Poziv Istine – Irfan Hajrudin Klica (dipl. teolog i dipl. psiholog)
Skinite knjigu u PDF-formatu:
[1] Stiven Rozen, u svojoj knjizi Hrana za duh navodi da je Crkveni sabor u Makonu 585. godine ponajviše sazvan kako bi se odlučilo da li žene imaju dušu ili ne!
[2]Vidjeti: https://www.rainn.org/statistics
