Poziv Istine
Uzvišeni Stvoritelj je sve stvorio sa svrhom i svim stvorenjima obezbijedio uputu pomoću koje izvršavaju ono zbog čega su stvoreni.
Svi zakoni kojima je Stvoritelj uredio svemir govore nam da On nije nijedan atom ostavio bez upute, jer svaki atom, svaki molekul, svaka planeta i sve u svemiru se pokorava tim savršenim zakonima i shodno njima vrši svoju ulogu zbog koje je stvoren.
Kosmički zakoni kojima Stvoritelj sve uređuje su opšta uputa za sva stvorenja što predstavlja prvi nivo upute koji uređuje onaj neživi aspekat stvorenja.
Zatim, Stvoritelj je uputio i živa bića dodatnom uputom u odnosu na neživa, jer im je dao dodatne potencijale i dimenzije u odnosu na neživa. To je drugi nivo upute. To je dimenzija života i njegovog funkcionisanja, počevši od ćelija, preko tkiva, organa, do cijelog organizma. Tako vidimo da ćelije, tkiva, organi i organizmi savršeno funkcionišu.
S tim da životinje imaju dodatnu dimenziju upute u odnosu na biljke, koja se ogleda u instinktu koji ih vodi ka izvršavanju onoga za šta su stvorene. Primjera radi, pčela savršeno zna kako od cvjetova praviti med i kako napraviti savršeno dizajnirano saće, kao što i sve ostale vrste znaju izvršavati svoju ulogu. To je treći nivo upute.
Stvoritelj je, zatim, stvorio čovjeka kojeg je odlikovao određenim umno-duhovnim potencijalima u odnosu na ostala stvorenja. Sve to je iziskivalo dodatnu uputu u odnosu na onu datu za niže nivoe postojanja. I u skladu sa tim, Stvoritelj nije ostavio čovječanstvo bez Upute kako bi čovjek na savršen način iskoristio sve svoje potencijale. Ovaj najviši nivo upute ćemo oslovljavati velikim početnim slovom Uputa, kako bi bio prepoznatljiv u odnosu na ostale nivoe upute. To je četvrti nivo upute.
Ljudski izvori percepcije (čula) i umno-duhovni potencijali su dovoljno savršeni da bi bili dobri vodiči čovjeku ka Uputi ali i dovoljno manjkavi da bi sami bili Uputa, zato je mudrost savršenog Stvoritelja iziskivala da On šalje Uputu čovjeku, i to preko nekog iz njegove vrste, a na osnovu koje će on znati kako da savršeno ispuni svrhu postojanja.
Uzvišeni Stvoritelj je slao ljudima uputu o tome kako da savršeno urede svoj odnos prema svom Gospodaru, prema ljudima i drugim stvorenjima, objašnjavajući im zašto su stvoreni, odakle su, kuda idu, i šta da rade da ostvare ono zbog čega su stvoreni.
Uzvišeni Stvoritelj je iz Svoje ljubavi i milosti, stvorio čovjeka za savršenu istinsku sreću na ovom prolaznom i onom – vječnom svijetu, i zbog Svoje mudrosti i pravde nije ga ostavio da sam traga za načinom njenog postizanja i tumara bespućima neznanja, već mu je obezbijedio Uputu koja će mu osvjetljivati put.
Za čovjeka kao razumno biće Uzvišeni Stvoritelj je odabrao da Uputa bude Objava za čije razumijevanje i primjenu čovjek treba uposliti potencijale koje je od Gospodara dobio: intelektualne, duhovne, emotivne i fizičke, postignuvši na taj način savršenu sreću svim svojim bićem, u svim životnim sferama.
Univerzalno značenje za Uputu i pravi put u svim vremenima je predanost i pokornost Onome Koji nas je stvorio. I kao što bespogovorna nužna predanost Njegovim kosmičkim zakonima vodi apsolutnoj harmoniji, tako i bespogovorna dobrovoljna predanost Njegovim objavljenim zakonima vodi apsolutnoj harmoniji u nama i oko nas, što iziskuje potpunu i vječnu sreću.
Zato su svi narodi imali svoje vjerovjesnike preko kojih im je Stvoritelj dostavljao uputu koja im je osvjetljavala put do postizanja te sreće i blagostanja u prostoru i vremenu u kojim su živjeli.
Zatim, Božija mudrost je iziskivala da Uputu odlikuje nad onim što nije Uputa, jer, u suprotnom, ljudi ne bi Uputu mogli nikako razlikovati od zablude, tako da bi njeno postojanje bilo isto što i nepostojanje. Zato je Uzvišeni Stvoritelj poslanicima davao razne dokaze, kao što je i u samoj Uputi pohranjivao ono što će ljudima ukazati da se radi o istini.
Zato, jedini način koji nas može odvesti potpunoj istini jeste proučavanje i slijeđenje Objave koju je Uzvišeni Stvoritelj poslao čovječanstvu…
Objava i razum
Samo ukoliko se spoje Objava i razum može se doći do stvarne istine. Niti Objava koristi onome ko nema razuma, niti razum koristi onome ko se ne oslanja na Objavu. Ukoliko jedno od toga ne postoji, nemoguće je doći do istine.
Zdrav razum se ne može suporostaviti vjerodostojnoj objavi, naprotiv svjedoči joj i podržava je, zato što im je izvor isti. Onaj Koji je stvorio razum je isti Onaj Koji mu šalje Objavu, tako da je nemoguće da budu u koaliziji. S toga ukoliko se desi kontradiktornost između razuma i objave onda je to zbog dva razloga, nema trećeg: ili je zbog toga što za ono što se tvrdi da je objava – nije Objava, ili zbog toga što je razum ne razumije.
Međutim, ukoliko se desi da među razumom i Objavom postoji prividna kontradikcija, u tom slučaju se daje prednost Objavi, a razlog tome jeste što je Objava zasnovana na sveobuhvatnom znanju Stvoritelja, i kao takva Objava je nepogrješiva dok se razum oslanja na nepotpuno znanje stvorenja, i podložan je za pogrešno shvatanje, greške, zaborav, strasti, i nemogućnost razumijevanja, jer čak iako je nešto razumljivo, nije moguće da ga razumije svačiji razum.
Razum je kao pogled, a Objava je poput svjetlosti. Onaj koji gleda po tamnoj noći oslanjajući se na svoj vid neće se tim pogledom okoristiti, kao što se ni onaj ko se oslanja na razum neće okoristiti ukoliko se ne koristi Objavom. Oko vidi srazmjerno količini svjetlosti, a i razum se prosvjetljava srazmjerno količini Objave na koju se oslanja. Kada se spoji potpunost razuma i savršenstvo Objave, dolazi se do potpune upute i prosvijetljenosti.
Odlomak iz knjige Poziv Istine – Irfan Hajrudin Klica (dipl. teolog i dipl. psiholog)
Skinite knjigu u PDF-formatu:
