Allah I kaže: …i reci: “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi.” (Kur’an, 20:114)
Dakle, za vrijednost znanja je dovoljno to što je Allah Svome Vjerovjesniku zapovijedio da Ga moli da mu poveća znanje. O vrijednosti znanja, značaju njegova sticanja i odabranosti učenih ljudi, govore i sljedeći dokazi:
Govoreći o tome koliko je kod Njega visok stupanj vjernika i učenih ljudi Uzvišeni kaže: …Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje – A Allah dobro zna ono što radite. (Kur’an, 58:11)
Govoreći o bogobojaznosti Svojih robova, Uzvišeni Allah među njima posebno ističe učene, pa kaže: A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista, silan i Onaj Koji oprašta grijehe. (Kur’an, 35:28)
Uzvišeni Allah potvrđuje da je onima kojima je dao znanje, dao, zaista, veliko dobro, pa kaže: On daruje znanje onome kome hoće, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. (Kur’an, 2:269)
Allahov Poslanik ﷺ je rekao: “Kome Allah hoće dobro, poduči ga razumijevanju vjere.” (Muttefekun alejhi)
Imam Ahmed kaže: “Ljudima je potrebnije znanje nego hrana i piće, jer im hrana i piće zatrebaju jednom ili dvaput na dan, a znanje im treba kao vazduh koji udišu.”
Allahov Poslanik ﷺ je rekao: “Ko krene putem traženja znanja, Allah će mu olakšati put do Dženneta.” (Muslim)
Također je ﷺ rekao: “Kada čovjek umre, njegova se djela prekidaju, osim u tri slučaja: ako iza sebe ostavi dobro djelo koje traje nakon njega, znanje kojim će se drugi koristiti i čestito dijete koje će se za njega moliti.” (Muslim)
Ovo najbolje pokazuje koliki se značaj i čast pridaju znanju i koliko su obilni njegovi plodovi, jer sevabi za njega teku, i poslije čovjekove smrti, sve dok se njime drugi koriste. Tako sevabi od njegovih djela, kao da je još živ, i dalje teku, isto kao što teku spomen i sjećanje na njega.
Allahov Poslanik ﷺ je rekao: “Udio u ovom svijetu imaju četvorica:
– Čovjek kome je Allah dao imetak i znanje, pa se imetkom zalaže kod svoga Gospodara, pomaže rodbinu i zna kako će ispuniti obaveze prema Allahu. Takav je kod Allaha na najboljem položaju.
– Čovjek kome je Allah dao znanje, a nije imetak, pa iskrenog nijjeta kaže: ‘Da imam imetka sa njim bih postupao kao što postupa taj i taj.’ Takav je po nijjetu kao prvi, pa im je i nagrada ista.
– Čovjek kome je Allah dao imetak, a nije znanje, pa nepromišljeno postupa sa svojim imetkom, njime se ne zalaže kod svoga Gospodara, ne pomaže rodbinu i ne zna obaveze prema Allahu. Takav je kod Allaha na najgorem položaju.
– Čovjek kome Allah nije dao ni imetka ni znanja, pa kaže: ‘Da imam imetka sa njim bih postupao kao što postupa taj i taj.’ Takav je po nijjetu kao prethodni, pa im je i odgovornost ista.” (Ahmed, Tirmizi, i dr.)
Allahov Poslanik ﷺ je, dakle, ljude na ovom svijetu podijelio na četiri vrste. Najbolja je ona vrsta kojoj je Allah dao i znanje i imetak, pa svojim znanjem i imetkom koristi drugima. Iza nje po položaju – iako su po nagradi isti – dolazi ona vrsta kojoj je Allah dao znanje, a nije imetak. Ovo zato što su po nijjetu isti.
Ovome se, u potpunosti, nakon Allahove upute, za sreću treba zahvaliti znanju i onome što ono nalaže, a za nesreću kriviti neznanje i ono što iz njega proizilazi.
Allahov Poslanik ﷺ je rekao: “Ko krene putem u potrazi za znanjem, Allah će mu olakšati put (koji vodi) ka Džennetu. Meleki, iz zadovoljstva, prema onome ko traži znanje prostiru svoja krila. Za učenjaka oprost moli sve što je na nebesima i Zemlji, čak i ribe u vodi. Učenjak je istaknutiji od pobožnjaka kao što je pun Mjesec istaknutiji od zvijezda. Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici u naslijeđe nisu ostavili ni zlatnika ni srebrenjaka, nego znanje. Zato je onaj ko znanje naslijedi, naslijedio veliku sreću.” (Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed, Ibn Madže i dr.)
Znanje je bolje od imetka. Znanje učenjaku omogućava da ga još u životu ljudi slušaju i da ga poslije smrti po lijepom spominju, za razliku od imetka, čija djelotvornost prestaje, čim ga nestane.
Kada učenjak umre, Allah među svijetom oživi sjećanje i lijep spomen na njega. Učenjak je i poslije svoje smrti, spomenom ‘živ’ među ljudima, dok je neznalica i kada je živ, među ljudima ‘mrtav’.
Međutim učenjak nije učenjak sve dok ne bude radio po svom znanju. Neko je od ranijih učenjaka lijepo rekao: “U sticanju znanja potpomagali smo se postupanjem po njemu.” Neko je drugi rekao: “Znanje doziva djela, pa ako se ona odazovu ostaje, a ako se ne odazovu, prolazi.”
Odlomak iz knjige “Lađa Mudrosti – sažetak knjige Bistro more pobožnosti i suptilnosti”
Priredio: Irfan Hajrudin Klica, prof.
Skinite knjigu u PDF-formatu: