Fenomen rasipništva u mjesecu ramazanu

Imanske poruke postačima. Lekcija  #19

Hvala Allahu, salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i one koji ga slijede.

Rasipništvo je grijeh koji je zastupljen kod devijantnih zajednica, a nama je to Allah zabranio i takvo ponašanje osudio, rekavši: „…samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“ (El-E’araf, 31)

Rasipništvo i pretjerivanje je običaj ljudi koji nemaju strahopoštovanje prema Allahu, niti cijene Allahove blagodati. On, Uzvišeni, kaže: „…ali ne rasipaj mnogo, jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.“ (El-Isra, 26-27)

Pojedini ljudi tokom ramazana izlažu se velikom rasipništvu i pretjerivanju, a jedan od vidova tog pretjerivanja jeste i bespotrebno konzumiranje, odnosno prevelika količina hrane.

Ima ljudi kod kojih su uobičajene prevelike količine hrane i pića, tako da i u ramazanu svoje iftarske i sehurske sofre pune svakovrsnom hranom, a onda ono što se ne koristi, bude predmet bacanja i uništavanja.

Dragi postaču, čuvaj se rasipništva i znaj da među muslimanima postoje siromasi i nevoljnici koji su u velikoj potrebi za hranom. Onim što ti nije potrebno, nahrani Allahove robove, a plodove toga naći ćeš kao nagradu kod Uzvišenog Allaha koji o Svojim dobrim robovima kaže: „I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. ‘Mi vas samo zbog Allahovog lica hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.’“ (Ed-Dehr, 8-10)

U ispravnoj se predaji prenosi da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: „Uzvišeni Allah će reći na Sudnjem danu: ‘Čovječe! Tražio sam od tebe da Me nahraniš, a ti Me nisi nahranio.’ Čovjek će odgovoriti: ‘Gospodaru moj, kako da Te nahranim, a Ti si Gospodar svjetova?’ Allah će mu odgovoriti: ‘Nisi li ti znao da je onaj Moj rob (bio gladan i) tražio od tebe da ga nahraniš, a ti ga nisi nahranio. Znaš li ti, da si tada Moga roba nahranio, da bi to sada našao kod Mene?’“ [1]

Još jedan od vidova pretjerivanja jeste prekomjerno spavanje, posebno danju. Neki su postači svoje dane ramazana ispunili nemarnošću i spavanjem. Još čudnije od ovoga jeste da oni noći provode u gubljenju vremena i beskorisnoj priči, a neki među njima u tom periodu čine zabranjena i pokuđena djela koja srde Gospodara svjetova.

Sljedeći vid pretjerivanja jeste i rasipništvo u pripremama dočeka bajrama, kada pojedini ljudi troše ogroman imetak za odjeću, zabavu i radovanje, dok s druge strane škrtare kada je riječ o dobročinstvu i udjeljivanju.

O ti koga je Allah počastio imetkom, znaj da u tvojoj sredini ima siročadi, nevoljnika i siromaha, pa zar ti nije preče nahraniti gladnoga, obući onoga ko odjeće nema, sagraditi džamiju, popraviti nečije stanje i ublažiti nevolju tužnoga?!

Jedan od vidova pretjerivanja jeste i taj što pojedini postači odlaze u razne posjete koje nisu od koristi, previše se druže s ljudima bez bilo kakvog opravdanog razloga i koristi. Na takav način oni dangube i svoje vrijeme u besposlici provode, a to će biti razlog njihovog kajanja: „O, žalosti naše, šta smo sve na Zemlji propustili!“ (El-En’am, 31)

Obmanom ispunjeno vrijeme je tvoje,
postat ćeš svjestan propasti svoje. [2]

Još jedan od vidova pretjerivanja jeste prekovremena igra i zabava, na štetu ibadeta, zikra, učenja, promovisanja dobra. Čak neki ljudi svoje vrijeme previše rasipaju i gube ga, a to će znati i biće svjesni onda kada budu oživljeni i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima.

Ako otputuješ bez straha od Njega
pa sretneš onog ko se pripremio,
kajat ćeš se mnogo što nisi spreman,
i što nisi k’o on nagradu dobio.

Razni su oblici pretjerivanja i rasipništva kod ljudi:

– Neki u grijesima pretjeruju, što je najopasniji oblik pretjerivanja.

– Neki pretjeruju gubeći svoje vrijeme i rasipaju ga na sve strane. Oni će se na Danu polaganja računa najviše kajati.

– Neki pretjeruju u hrani, piću i odjeći, a to im samo povećava brigu i tugu.

– Neki pretjeruju u igrama i uživanjima koja su u pravilu dozvoljena, ali oni sami sebe obmanjuju.

Molimo Allaha da nas uputi, na pravom putu učvrsti, da nam u našim poslovima podari prisebnost i umjerenost.
____________________________________
[1] Muslim, br. 2569.

[2] Čovjek dok je živ ne vodi brigu o svojim postupcima i živi u obmani, ali kada umre, postat će svjestan svojih propusta koji ga mogu odvesti u propast.

____________________________________________

Iz knjige: Imanske poruke postačima – dr. Aid el-Karni