Poziv Istine
Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 11
Tekst hadisa
Prenosi se od Ebu Muhammeda El-Hasana b. Alije b. Ebi Taliba, unuka (Fatiminog sina) i miomirisnog cvijeta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Zapamtio sam od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ostavi ono što ti je sumnjivo, a prihvati se onoga što ti nije sumnjivo.” Bilježe ga Nesai i Tirmizi, koji kaže da je hadis hasen-sahih.
Prenosilac hadisa
Hasan b. Alijj b. Ebi Talib el-Hašimi el-Kurejši, radijallahu anhuma, je plemeniti ashab, sin Alije i Fatime. Rođen je u Medini, 3. h. g. u mjesecu ša’banu ili ramazanu. Ime Hasan dao mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao i nadimak Ebu Muhammed. Njegovo ime Hasan do tada nije bilo poznato, niko ga nije nosio u predislamskom dobu. Kaže se da je Uzvišeni Allah imena Hasan i Husejn učinio nepoznatim ljudima sve dok Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ta imena nije dao svojim unucima.
Hasan je stariji od svoga brata Husejna godinu dana. Bio je razborit, blag, dobroćudan i rječit, od najumnijih i najpronicljivijih ljudi. Od svih ljudi najviše je ličio Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, kako kažu Enes, Ibnu Zubejr i Ebu Džuhajfe.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je za njega – kako prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anh: “Allahu moj, doista ga ja volim pa ga zavoli i Ti, i zavoli svakog ko njega bude volio.” (Muslim, br. 2421.)
Ebu Hurejre, radijallahu anh, kaže: “Nikada nisam vidio Hasana, a da mi oči nisu zaplakale.” (Ahmed, 2/532.)
Rekao je za njega: “Doista će ovo moje dijete biti predvodnik.” (Buhari, br. 3746.)
Ebu Se’id, radijallahu anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Hasan i Husejn će biti predvodnici mladića u Džennetu.” (Tirmizi, br. 3758; Nesai, Hasaisu Alijji, br. 140-141.)
I rekao je za njih dvojicu: “Oni su moja dva miomirisna dunjalučka cvijeta.” (Buhari, br. 3753.)
Nakon svoga oca Alije preuzeo je hilafet. Hišam b. El-Kelbi kaže: “Hasan je upravljao hilafetom 7 mjeseci i 21 dan, a zatim ga je prepustio Muaviji iz straha od borbe za vlast.” Pojedini su ga ukorili zbog toga pa im je rekao: “Ukor mi je draži od Vatre.”
Spominje se da je 25 puta obavio hadždž, a na hadždž bi išao pješke. Prenio je 13 hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Otrovan je 50. godine po hidžri od strane žene po imenu Dža’da bintul-Eš’as b. Kajs. Bolovao je 40 dana nakon čega je i umro u Medini. Dženazu mu je klanjao Se’id b. El-As, nakon čega je ukopan u Beki’i. Neki historičari kažu da je to bilo 49. h. g.
Izvod hadisa
Hadis bilježe: Tirmizi, br. 2518; Nesai, br. 5711; Ahmed, br. 12550; Darimi, br. 2532; Ibn Huzejme, br. 2348; Ibn Hibban, br. 722; Hakim, br. 2169; Bejheki, Šu’abul-iman, br. 5747, Sunen kubra, br. 10601; Taberani, Mu’džem kebir, br. 2708; Abdurrezzak, br. 4984; Tajalisi, br. 1178 i drugi.
Ocjena hadisa
Vjerodostojnim su hadis ocijenili: Tirmizi, Ibn Huzejme, Hakim, Ibnul-Džarud, Ibn Hibban, Zehebi, dok ga je Ibn Hazm ocijenio slabim.
Hadis sličnog značenja prenose i: Abdullah b. Omer, Enes b. Malik, Vasila b. El-Eska’ i Vabisa b. Ma’bed.
Vrijednost i značaj hadisa
Ovaj hadis je jedan od temelja vjere i osnova je u oblasti pobožnosti putem koje se postiže ubjeđenje i spašava od sumnji i nedoumica koje su prepreke na putu postizanja ubjeđenja.
Hadis je osnova za postizanje pobožnosti, ostavljanje nejasnih stvari i postizanje straha od bilo kojeg harama.
Hadis sa svojih nekoliko riječi ukazuje na veliko pravilo u našoj vjeri islamu a ono je – ostavljanje sumnjivih stvari i pridržavanje za siguran halal.
Tema hadisa
Hadis govori da onaj vjernik koji želi da sačuva svoju vjeru i svoju čast treba postupati samo po onome što je sigurno, te se ostaviti svega što je sumnjivo, a naročito zabranjeno. Shodno ovome, značenje ovog hadisa slično je značenju šestog hadisa koji govori o jasnom halalu, jasnom haramu i sumnjivim stvarima.
Pojašnjenje riječi u hadisu
“ostavi ono što ti je sumnjivo” – tj. kloni se svega onoga u što nisi siguran da je dozvoljeno i na čemu nisi smiren, oko čega se dvoumiš.
“prihvati se onoga što ti nije sumnjivo” – tj. radi ono u što si siguran da je dozvoljeno i na čemu si smiren.
Kratki komentar hadisa
Ovaj hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava nam da iskreni vjernik mora ostaviti sve ono u čiju dozvoljenost sumnja iz straha da ne upadne u zabranjeno, a da to i ne primjeti. Na svakom bogobojaznom vjerniku je da se ostavi sumnjivog i svoju dušu zaposli onim što je sigurno dozvoljeno, u što nema nimalo sumnje, kako bi njegovo srce bilo smireno i duša rahat. Vjernik mora da teži samo jasnom halalu, da se udalji od harama i svega na čemu mu srce nije smireno.
Zato, čuvaj se, muslimanu, da radiš ono u čiju ispravnost sumnjaš.
Ako ti je nešto nejasno, pitaj učene o tome i ne upuštaj se u činjenje toga sve dok sigurno ne budeš znao je li to dozvoljeno ili ne, izvršavajući naredbu Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem.
Poruke hadisa
1. Ovaj hadis je sličnog značenja hadisu Nu’mana b. Bešira, radijallahu anh: “Halal je jasan i haram je jasan, a između toga dvoga su nejasne stvari…” Međutim, budući da se u ovom hadisu spominje jasna zabrana ostavljanja sumnjivog, Autor je ovaj hadis spomenuo zasebno.
2. Ono što tišti čovjekova prsa on to treba i ostaviti i prihvatiti se onoga u što je siguran.
3. Svaki musliman mora da bude siguran i ubijeđen po pitanju svoje vjere.
4. Stoga ovaj hadis ukazuje na predostrožnost u vjeri tako što će se ostaviti svega na čemu srce i duša nisu smireni.
5. Ostavljanje onoga što je nesigurno je rahatluk za dušu i uznemirenosti i potrganosti.
6. Vjera islam nudi lijek za uznemirenost i podstiče na izgradnju života na sigurnim stvarima.
7. Hadis nam govori o Allahovoj milosti prema stvorenjima kada im je naredio ono na čemu se duša smiruje i zabranio im ono što ih čini zbunjenim i nesigurnim.
8. Stoga je obavezno udaljiti se od svega sumnjivog i svega što čovjeka čini nesigurnim, tj. nije dozvoljeno upuštati se u sumnjive stvari.
9. Iz hadisa proizilazi i korist da se olakšica i povlastica ne postižu na osnovu sumnje već na osnovu sigurnog, tj. ako bi čovjek sumnjao je li on putnik ili ne, je li mu dozvoljeno kraćenje namaza ili ne, tada mu je obaveza da namaze klanja u potpunosti sve dok ne bude siguran da je putnik kada će moći koristiti povlasticu kraćenja četverorekatnih namaza.
10. Neophodno je provjeriti i dobro ispitati neko djelo koje se želi učiniti, riječi, kada se žele izreći, kako ne bi čovjek zapao u sumnju i pokolebao se, pa se poslije kajao zbog toga i bio ukoren.
11. U hadisu je dokaz da bogobojazni vjernik ni u kom slučaju ne smije koristiti sumnjivi imetak, kao što ne smije koristiti ni zabranjeni imetak, jer se bogobojazni vjernik ne smiruje osim uz jasni halal.
12. S dozvoljenim, istinom i iskrenošću treba biti zadovoljan i na svemu tome smiren, dok zabranjeno, ništavno i lažno uznemirava čovjeka te od toga treba i bježati.
13. U hadisu je riječ o osnovanoj sumnji, dok se na neosnovanu sumnju ili pretjerivanje u sumnjičavosti ne osvrće. Hadis govori o bogobojaznim vjernicima, a ne onima koji javno čine razne grijehe pa onda u pojedine radnje sumnjaju jesu li dozvoljene ili ne. Na to se pri njima neće osvrtati, već će im se jasni grijesi koje čine javno zabranjivati kao što je Ibn Omer, radijallahu anhuma, rekao pojedinim stanovnicima Iraka kada su ga pitali o čistoći krvi komarca: “Pitaju me za krv komarca oni koji su prosuli Husejnovu krv, a ja sam čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Oni (Hasan i Husejn) su moja dva miomirisna cvijeta na dunjaluku.’“
14. Hadis nam jasno govori o potrebi podučavanja djece u njihovoj mladoj dobi.
15. Istinski vjernik mora tragati za korisnim savjetima i primjenjivati ih u svome životu.
16. I ovaj hadis jedan je od Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, jezgrovitih hadisa. On je u ovom hadisu izrekao dvije rečenice čije značenje ne bi moglo stati u jednu veliku knjigu.
Pravila iz hadisa
Životno pravilo: Život treba graditi na jasnim stvarima, a ne na nejasnim ili sumnjivim. I ovo je pravilo u svemu: u činjenju dobra, u pozivu drugih vjeri, u bračnoj zajednici, u činjenju ibadeta… U svemu budi na jasnom i svoj život gradi na jasnom.
Primjer: Čovjek je uzeo abdest, zatim, nakon izvjesnog vremena posumnja je li ga izgubio ili ne. Osnova je da ima abdest jer mu je jasno da je uzeo abdest, dok mu nije jasno je li ga izgubio.
Šta su naši prethodnici rekli o pobožnosti
Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anh, rekao je: “Zašto se zanimaš pitanjem koje te čini nesigurnim i uznemirenim kada oko tebe ima četiri hiljade pitanja u koja si siguran i ubijeđen.”
Zejd b. Sabit, radijallahu anh, rekao je: “Ništa lakše nema od pobožnosti. Kad god posumnjaš u nešto, ostavi se toga.”
Aiša, radijallahu anha, bila je upitana za meso koje je ulovljeno za muhrima (onoga koji je u toku umranskih ili hadžskih obreda) pa je odgovorila: “To je samo nekoliko dana, zato ne poseži za sumnjivim, već ga ostavi.”
Sufjan, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Budi pobožan pa će ti Allah olakšati obračun na Sudnjem danu! Ostavi se onoga u što nisi siguran i prihvati se onoga što je sigurno dozvoljeno! Sumnju odbaci onim u što si ubijeđen, pa ćeš tako sačuvati svoju vjeru!”
Fudajl b. Ijjad, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ljudi misle da je teško biti pobožan! Nikada mi nisu bile izložene dvije radnje, a da se nisam latio one koja je teža.”
Ibn Meskevejh, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Pobožnost je da ustrajavaš u dobrim djelima kojima se upotpunjuje duša.”
Hattabi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Od pobožnosti je da se ostaviš svega u što posumnjaš.”
Koristi pobožnosti
Pobožnost je jedno od najboljih djela. Njime vjernik čuva svoju vjeru. Ubijeđen je u sve ono što praktikuje od vjere, obožava Allaha jasno sa znanjem. Stoga, pobožnost doprinosi vjerniku brojne koristi. Neke od njih su i:
1. Pobožnost vjernika biva razlogom da ga Uzvišeni Allah zavoli.
2. Svojom pobožnošću vjernik slijedi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bi, kada bi našao datulu u svojoj sobi, govorio: “Da znam da nisi od sadake, ja bih te pojeo!” (Buhari, br. 2055; Muslim, br. 1071.)
3. Vjernik svojom pobožnošću udaljava se od nejasnih stvari čime čuva svoju vjeru i čast.
4. Zbog pobožnosti vjernik jede samo lijepo i pije samo lijepo.
5. Zbog prethodnog, pobožnost biva i siguran razlog uslišavanja dove.
6. S pobožnošću upotpunjava se bogobojaznost, jer neće vjernik biti bogobojazan sve dok ne ostavi i dozvoljeno – a pogotovo sumnjivo – iz straha da ne upadne u zabranjeno.
Kako biti pobožan
Kako do prethodnih koristi? Kako primjeniti ovaj jezgroviti hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Kako sačuvati svoju vjeru i čast?
1. Sticanjem šerijatskog znanja putem kojeg ćemo saznati šta je sigurno dozvoljeno, te se pridržavati toga, a ostaviti se svega ostalog.
2. Biti svjestan da je ono što nam je Uzvišeni Allah učinio dozvoljenim dovoljno u životu na ovome svijetu.
3. Biti zadovoljan s malim, sa onim što nam je Svevišnji dodijelio i ne priželjkivati ono što mnogi imaju u svojim rukama, pa ćemo se sačuvati od poniženja.
4. Biti svjestan Allaha i Njegove veličine, stidjeti se Allahovog pogleda i strahovati od Njegove kazne, te ne ostajati na sumnjivim mjestima, stanjima i djelima, već žuriti ka mjestima i djelima koja Uzvišeni Allah voli.
Pitanja za ponavljanje
1. Kako glasi hadis o ostavljanju sumnjivih stvari?
2. Šta znaš o prenosiocu hadisa i o onome ko je zabilježio ovaj hadis?
3. Spomeni nešto o važnosti ovoga hadisa?
4. Zašto je bitno ostaviti se svega što je sumnjivo?
5. Kako su se naši prethodnici odnosili spram sumnjivih stvari?
6. Spomeni smjernice kako postati pobožan insan?
7. Navedi pet koristi iz hadisa o ostavljanju sumnjivih stvari?
8. Spomeni pravilo koje proizilazi iz ovoga hadisa?
_________________________________________________
Iz knjige: Komentar 40 Nevevijevih hadisa / mr. Osman Smajlović – Hajrudin Ahmetović, prof.
