Poziv Istine
Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 6
Tekst hadisa
Od Numana b. Bešira, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Halal je jasan i haram je jasan, a između njih su sumnjive stvari, koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari sačuvat će svoju vjeru i čast; a ko zapadne u sumnjive stvari, taj će zapasti i u haram/zabranjeno, poput pastira koji čuva svoje stado oko vladareva zabranjena posjeda i skoro da ga upusti u njega. A zar svaki vladar nema zabranjene posjede?! Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi jesu Njegove zabrane. U tijelu doista postoji jedan komad mesa, kada je on zdrav, cijelo tijelo je zdravo, a kad on oboli, cijelo tijelo oboli, a to je srce!’” Bilježe ga Buhari i Muslim.
Prenosilac hadisa
Nu’man b. Bešir b. Sa’d b. Sa’lebe b. Zejd b. Malik el-Hazredži el-Ensari, Ebu Abdullah el-Medeni. Rođen je četrnaest mjeseci nakon Hidžre, i on je prvo novorođenče među ensarijama nakon dolaska Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, kao što je Abdullah b. Zubejr prvo novorođenče među muhadžirima. Abdullah b. Zubejr bi govorio: “Nu’man b. Bešir je bio stariji od mene šest mjeseci.” I on i njegov otac su ashabi, drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Majka mu je Amra, kćerka Revvahe a sestra Abdullaha b. Revvahe, koja je također bila ashabijka. Imao je i sestru Umejmu koja je isto tako bila ashabijka.
Imao je čast da mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah po rođenju, natrlja desni sažvakanom datulom, pa se tako pljuvačka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izmiješala sa Nu’manovom.
Ubraja se u Sigarus-sahabe tj. mlade ashabe. Kada je umro Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Nu’man je tada imao osam godina.
Kaže se da je bio najbolji govornik od svih ashaba.
Prenosi se od njega da je rekao: “Draže mi je da budem slab u pokornosti Allahu, nego da budem jak u griješenju prema Njemu.”
Prenio je stotinu četrnaest hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od njega su hadise slušali i prenosili: njegov sin Muhammed, sluga Salim, Humejd b. Abdurrahman b. Avf, Urve b. Zubejr, Amir eš-Ša’bi, Ebu Ishak es-Sebi’i i dr.
Devet mjeseci je bio namjesnik u Kufi za vrijeme Mu’avije, radijallahu anh, a zatim ga je Mu’avija postavio za namjesnika u Himsu. Kada se Ibnu Zubejr, radijallahu anh, proglasio halifom nakon smrti Jezida sina Mu’avijnog, Nu’man mu je dao prisegu, Nakon što su stanovnici Himsa, koji su dali prisegu Mervanu b. El-Hakemu, saznali za to, odlučili su da ga ubiju, te je on iz tog razloga i napustio Hims, ali ga je na putu između Himsa i Damaska stigao Halid el-Kila’i i ubio. To je bilo 66. godne po hidžri, u njegovoj šesdeset četvrtoj godini života, Allah da bude zadovoljan s njim.
Izvod hadisa
Hadis bilježe: Buhari, br. 52; Muslim, br. 1599; Ahmed, br. 17883; Ebu Davud, br. 3329; Nesai, br. 5710; Tirmizi, br. 1205; Ibnu Madže, br. 3984; Darimi, br. 2531; Ibnu Hibban, br. 721; Bejheki, 5/264; Begavi, Šerhus-Sunne, br. 2031; Ebu Nu’ajm, Hiljetul-evlija, 3/33, 270.
Ovaj hadis pored Nu’mana b. Bešira, radijallahu anh, prenosi još sedmerica ashaba: Alija b. Ebi Talib i sin mu Hasan, Abdullah b. Mes’ud, Džabir b. Abdullah, Abdullah b. Omer, Abdullah b. Abbas i Ammar b. Jasir, Allah svima njima bio zadovoljan.
Vrijednost i značaj hadisa
Imam Ahmed, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Islam se gradi na tri hadisa: na hadisu Omera: ‘Sva djela se vrednuju po namjerama’, na hadisu Aiše: ‘Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, to mu se odbija’ i na hadisu Nu’mana b. Bešira: ‘Halal je jasan i haram je jasan’.”
Ibn Dekik el-Id, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis je jedan od izuzetno važnih temelja islamskog vjerozakona.”
Ismail el-Ensari, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis je osnova u nauci džerha i ta’dila, tj. govoru o prenosiocima hadisa i njihovoj povjerljivosti.”
Tufi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis je osnova u pobožnosti i ostavljanju sumnjivih radnji.”
Kermani, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Islamski učenjaci su složni kada je riječ o posebnosti ovoga hadisa te da je on jedan od hadisa na kojima se temelji vjera.”
Ibnul-Atar, rahimehullahu te’ala, kaže: “Razlog posebnosti ovog hadisa jeste taj što je u njemu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio na ispravnost ishrane, odjeće i drugih čovjekovih potreba, te napomenuo da one moraju biti stečene na dozvoljen način. Zatim je pojasnio i uputio na halal. Podstaknuo na ostavljanje sumnjivih stvari jer klonjenje sumnjivog čuva vjeru i čast. Nakon toga sve je to pojasnio na primjeru i na kraju ukazao na najbitniju stvar, a to je briga o srcu, jer od ispravnosti srca ovisi i ispravnost tijela.”
Tema hadisa
Hadis pojašnjava neophodnost sustezanja od sumnjivih djela kao i obaveznost vođenja brige o srcu jer se oko njega sve kreće; ako ono bude dobro čovjek će i činiti dozvoljena djela, a ostaviti se zabranjenih i sumnjivih, dok, ako srce bude bolesno, vrlo lahko se može upustiti preko sumnjivih stvari i u zabranjene.
Pojašnjenje riječi iz hadisa
“jasan” – tj. vidljiv, zna se za njega.
“sumnjive stvari” – tj. nejasne su, kreću se između halala i harama.
“mnogi ljudi ne poznaju” – tj. ne poznaju propis tih sumnjivih stvari, jesu li dozvoljene ili su zabranjene.
“ko se bude čuvao sumnjivih stvari” – tj. udalji se od njih.
“sačuvat će svoju vjeru i čast” – tj. neće mu manjkati vjera, neće popustiti u vjeri niti će mu ko kaljati čast.
“ko zapadne u sumnjive stvari, taj će zapasti i u haram” – tj. onaj koji se ne udalji od sumnjivih stvari, već ih bude činio i ustrajavao u njima, taj će kasnije učiniti i ono što je sigurno zabranjeno.
“zabranjeni posjedi” – tj. grijesi koje je zabranio Uzvišeni Allah.
Kratki komentar hadisa
Hadis Nu’mana b. Bešira, radijallahu anh, podučava nas da sve što je dozvolio ili zabranio Allah ili Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je to jasno. Između halala i harama mogu da se nađu određene stvari u određenim situacijama koje nisu jasno ni halal ni haram, već su nejasne i sumnjive za većinu ljudi, naročito onih neukih. U tim situacijama onaj koji se sačuva sumnjivih stvari sačuvat će i svoju vjeru od upadanja u haram kao što će i sačuvati svoju čast od jezika ljudi. Onaj koji se upusti u sumnjive stvari, a nema znanja, neka za posljedice ne kori nikoga drugog do sebe.
Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogubnost upuštanja u nejasne stvari pojasnio na primjeru pastira koji čuva svoje stado blizu tuđeg posjeda, pa postoji mogućnost da vrlo lahko i uđe u njega. Tako isto i onaj koji se upušta u sumnjive stvari, on se time približava haramu pa vrlo lahko može učiniti i ono što je Allah zabranio.
Na kraju hadisa, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na važnost unutrašnjih djela, tj. djela srca i upozorio da od njih ovise i vanjska djela, tj. djela udova; pa, ukoliko čovjek bude radio dobra djela i njima se pokoravao Allahu, to je dokaz njegovog zdravog srca, dok ukoliko bude radio loša djela i griješio prema Allahu, to je dokaz njegovog bolesnog srca.
Poruke hadisa
1. Iz hadisa se zaključuje da su dozvoljene stvari u islamu jasne, kao što su također i zabranjene stvari jasne.
2. Halal je ono za što postoji jasan govor od Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili su se složili islamski učenjaci da je to dozvoljeno, ili nije poznata zabrana nečega takvog. Primjer toga su: voće i povrće, usjevi sa zemlje, stoka, osim ako to čovjek stekne na nedozvoljen način.
Haram je ono za što postoji jasan tekst od Allaha ili Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili su se složili islamski učenjaci da je to zabranjeno, ili se za to obećava kazna, odmazda ili odgojna mjera. Primjer toga je: pijenje alkohola, jedenje strvine, stupanje u brak sa osobama iz bližnje porodice i sl.
3. Hadis nas podstiče da činimo stvari koje su halal, a da se udaljimo od stvari koje su haram i da se sustegnemo stvari koje su sumnjive, kako bismo sačuvali svoju vjeru i svoju čast.
4. Hadis jasno naglašava da su sumnjive stvari većini ljudi nepoznate, tj. većina ljudi ne zna od tih sumnjivih stvari šta je dozvoljeno a šta zabranjeno, dok je to manjini ljudi poznato.
5. Postoje tri vrste sumnjivih stvari:
a) nešto što je čovjeku bilo zabranjeno, ali on nakon izvjesnog vremena posumnja je li mu to i dalje zabranjeno ili je dozvoljeno, osnova je da mu je to i dalje zabranjeno;
b) nešto što je čovjeku bilo dozvoljeno, ali on nakon izvjesnog vremena posumnja je li mu to i dalje dozvoljeno ili je zabranjeno, osnova je da mu je to i dalje dozvoljeno;
c) čovjek sumnja u nešto, ne zna je li mu dozvoljeno ili zabranjeno, moguće je i jedno i drugo i nema dokaza ni za jedno ni za drugo, pri čemu je najbolje ostaviti se toga kako je i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je pronašao datulu u svojoj kući rekao: “Da se ne bojim da si ti datula iz sadake, sigurno bih te pojeo.” (Buhari, br. 2431; Muslim, 1071.)
6. Čovjek, da bi sačuvao svoju vjeru, mora se kloniti sumnjivih stvari sve dok se ne upozna s njihovim propisom, jesu li dozvoljene ili zabranjene. Imam Ahmed, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ko se bude čuvao sumnje, sačuvao je svoju vjeru.”
7. Naprotiv, ko se želi spasiti od ulaska u haram neka se ostavi i pojedinih dozvoljenih djela, a pogotovo nepoznatih mu i sumnjivih. Od ashaba se prenosi da su govorili: “Ostavljali bismo sedamdeset halala bojeći se da ne upadnemo u jedan haram.”
Ebu Derda, radijallahu anh, rekao je: “Od potpune bogobojaznosti jeste da se rob boji Allaha tako što će ostaviti pojedine dozvoljene stvari bojeći se da ne upadne u zabranjeno, postavljajući tako pregradu između sebe i harama.”
Ibnu Omer, radijallahu anhuma, rekao je: “Ja volim da između sebe i harama postavim zastor od halala kojeg neću dirati.”
Hasan el-Basri, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Takvaluk je neprestano bio uz bogobojazne sve dok nisu ostavili i mnoge dozvoljene stvari bojeći se da ne upadnu u zabranjene.”
Sufjan es-Sevri, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Nazvani su bogobojaznima jer su se čuvali i od onoga od čega se inače ne mora čuvati i sustezati.”
8. Onaj ko se ne sustegne sumnjivih stvari u svome radu i životu, već se upusti u njih, neka zna da je sebe izložio sumnji i ukoru od strane drugih pa za kasnije posljedice neka ne kori nikoga drugog do sebe.
9. Neophodno je da svaki vjernik čuva svoju čast, da se udalji od svega što je narušava i izlaže sumnji.
10. Hadis ukazuje na važnost i vrijednost traženja znanja kojim će čovjek razlučiti halal od harama i prepoznati sumnjive stvari.
11. Onome koji nije u mogućnosti da traži znanje savjetuje se da ne pristupa ni jednom sumnjivom djelu sve dok ne upita učene za propis istog djela, pa ukoliko i učenima bude sumnjivo i ne budu znali propis dotičnog djela, obaveza je svima da se sustegnu od njega sve dok ne saznaju njegov propis.
12. Četiri su razloga nejasnoća i sumnjičavosti kao i upuštanja u njih:
a) pomanjkanje znanja, jer onaj koji ima mnogo znanja on njime raspoznaje ono što drugi koji nemaju znanja ne mogu raspoznati;
b) nepravilno razumijevanje usljed kojeg čovjek koji ima ogromno znanje ipak ne može da razluči između nejasnih stvari;
c) nedovoljno istraživanje, tj. da se ne trudi mnogo u istraživanju i spoznaji pravog značenja;
d) loša namjera – što je najopasnije od svega spomenutog – tj. da čovjek ne namjerava osim da zadrži svoj stav svejedno je li on ispravan ili ne, usljed čega mu biva zabranjeno da dođe do ispravnog znanja, da nas Allah sačuva toga.
13. U hadisu je dokaz da se svega, makar to bilo i dozvoljeno ali vodi do zabranjenog, treba ostaviti kako se doista ne bi i upalo u zabranjeno. Npr.: Uzvišeni Allah kaže:
وَلَا تَسُبُّوا الَّذِينَ يَدْعُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ فَيَسُبُّوا اللَّهَ عَدْوًا بِغَيْرِ عِلْمٍ
“Ne psujte božanstva koja neki obožavaju mimo Allaha da ne bi oni psovali Allaha bespravno.” (El-En’am, 108) U ovom ajetu je došla zabrana psovanja božanstava koje su mnogobošci obožavali iako je obaveza osporiti takva božanstva. Međutim, ako će to dovesti do psovanja Allaha, onda je obaveza toga se ostaviti.
14. Hadis podstiče vjernika da vodi brigu o svome srcu jer od njega sve mu ovisi. A srce je nazvano kalbom zbog svoga tekalluba (prevrtanja) pa zbog toga još više vjernik mora da vodi računa o njemu.
15. Da bi vjernikovo srce bilo živo i zdravo on mora:
a) doviti Uzvišenom Allahu da mu učvrsti srce u Njegovoj vjeri jer su sva srca između dva Allahova prsta;
b) odazivati se Allahu i Njegovom Poslaniku, tj. naredbama i zabranama jer je u tome istinski život srca;
c) mnogo spominjati Allaha jer se sa zikrom srca smiruju;
d) činiti dobročinstvo siromasima jer se time vjernička srca smekšavaju,
e) posjećivati mezarje jer posjeta mezarju naša srca čini budnima i podsjeća nas na ahiret, na kojem čovjeku ništa neće koristiti ako mu srce ne bude zdravo;
f) učiti Kur’an s razmišljanjem, klanjati noćni namaz, tražiti oprosta u praskozorje, družiti se s dobrim i učenim ljudima;
g) čuvati se svega što dovodi do grubosti njegova srca poput: vezivanja za nekoga drugog mimo Allaha, prekomjerno spavanje, prekomjerno dozvoljeno jelo i piće, jedenje harama, zapadanje u sumnjive stvari, puste želje i sl.
16. Čisto srce obavezuje na lijepa djela, a loša djela ukazuju na pokvarenost srca. Ovo je osnova, a ponekada i pored pokvarenog srca pojedina vanjska djela mogu biti dobra, kao što je slučaj s licemjerom i onim koji se pretvara.
17. U hadisu se nalazi odgovor svima onima koji tvrde da imaju čisto srce, a istovremeno pri njima nema dobrih djela. Da imaju čisto srce, ustrajavali bi u činjenju dobrih djela.
18. Lijep način podučavanja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kroz korištenje primjera.
19. Ispravno je i prihvaćeno prenošenje hadisa od strane mladih ashaba koji su, kada su čuli hadis, bili u godinama raspoznavanja, a kada su ga dostavljali bili u godinama punoljetstva; kao što je i prihvaćeno prenošenje hadisa od strane osobe koja ga je čula u vremenu svoga nevjerstva, ali ga je dostavila kada je primila islam.
20. Dozvoljavanje i zabranjivanje je Allahovo eksplicitno pravo i niko ne smije dopustiti sebi da on nešto propisuje, dozvoljava ili zabranjuje.
Pravila iz hadisa
Fikhsko pravilo: Islamski učenjaci su iz hadisa izvukli pravilo “Zatvaranje svakog puta koji vodi do harama”, tj. rekli su da sve što vodi do harama je haram. Npr.: sjedenje do kasno u noć može da dovede do prespavljivanja i neklanjanja sabah-namaza u njegovo vrijeme. Pa, kako je zabranjeno propustiti sabah-namaz tako je i zabranjeno ono što dovodi do njegovog izostavljanja, a to je sjedenje do kasno u noć.
Životno pravilo: Prvo treba pažnju posvetiti djelima srca pa onda djelima udova, jer od ispravnosti srca ovisi i ispravnost svih ostalih djela.
Pitanja za ponavljanje
1. Citiraj hadis o halalu, haramu i sumnjivim stvarima.
2. Ko prenosi ovaj hadis? Znaš li nešto reći o njemu?
3. Ko bilježi hadis i da li još neko drugi od ashaba prenosi ovaj hadis?
4. Spomeni nešto o važnosti ovoga hadisa.
5. Obrazloži šta je halal a šta haram.
6. Znaš li nešto o ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako su se oni odnosili prema sumnjivim stvarima?
7. Navedi razloge zbog kojih ljudi imaju sumnju u određene stvari.
8. Šta čini vjernikovo srce živim?
9. Spomeni nekoliko koristi ovog hadisa.
10. Navedi pravila koja proizilaze iz ovog hadisa.
_________________________________________________
Iz knjige: Komentar 40 Nevevijevih hadisa / mr. Osman Smajlović – Hajrudin Ahmetović, prof.
