Poziv Istine
Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 5
Tekst hadisa
Prenosi se od majke vjernika, Ummu Abdullah, Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ko uvede u ovu našu stvar nešto što nije od nje, to se odbacuje.’” Bilježe ga Buhari i Muslim.
U citatu kod Muslima stoji: ‘Ko uradi neko djelo koje nije od naše vjere, to djelo će biti odbačeno.’
Prenosilac hadisa
Aiša bintu Ebi Bekr et-Temimije – majka vjernika, imala je nadimak Ummu Abdillah, dobila ga je po imenu sestrinog sina, Abdullaha b. Zubejra, radijallahu anhum.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio ju je po zapovijedi Uzvišenog Allaha. (Buhari, br. 3895; Muslim, br. 2438.) I mimo nje, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije oženio nijednu ženu da je bila djevojka kao ona.
Od svih žena, nakon Hatidže, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najviše ju je volio.
Prenosi se da je Amr b. As, radijallahu anh, upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko ti je najdraži od svih ljudi?” Pa je ogdovorio: “Aiša!” Pa je upitao: “A od muškaraca?” Odgovorio je: “Njen otac.” (Buhari, br. 4358; Muslim, br. 2384.)
Džibril joj je nazivao selam preko Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ona mu je uzvraćala na selam.
Povodom nje objavljeni su mnogi kur’anski ajeti od kojih je i ajet o propisu tejemmuma.
Bila je veliki poznavalac islamskog prava.
Imam Mesruk, rahimehullahu te’ala, kaže: “Viđao sam stare ashabe Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako pitaju Aišu o nasljednom pravu”
Kaže Ebu Musa, radijallahu anh: “Nije nam (ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) nijedan hadis bio nejasan, a da nismo kod Aiše našli odgovor za njega.”
Kaže Urve b. Zubejr: “Nisam vidio učenijeg u fikhu niti u medicini niti u pjesništvu od Aiše.”
Kaže imam Zuhri: “Kada bi se sakupilo znanje Aiše i uporedilo sa znanjem ostalih supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi sellem, te znanjem svih ostalih žena, znanje Aiše bi bilo veće.”
Također je bila mnogo darežljiva. Jedne prilike je dobila poklone u zlatu i draguljima vrijednosti 100 000 dirhema pa ih je sve podijelila među svim Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ženama.
Sestrić Ibn Zubejr joj je poslao 200 000 dirhema u danu kada je postila pa ih je sve podijelila i sebi nije ostavila nijedan dirhem da njime sebi kupi šta za iftar.
Drugi sestrić, Urve b. Zubejr rekao je: “Vidio sam Aišu kako dijeli 70 000 dirhema, a ogrtač joj je bio sav u zakrpama.”
Prenose da bi znala dugo postiti. Ne bi prekidala post osim za vrijeme Kurbanskog i Ramazanskog bajrama.
Njena najveća odlika jeste što je bila supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i što je s njim provela njegove zadnje trenutke života na ovome svijetu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, umro je u njenom danu, u njenoj kući, na njenim grudima. (Buhari, br. 4449; Muslim, br. 2192.)
Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenijela je 2210 hadisa.
Na ahiret je preselila 58. godine po hidžri, a dženazu joj je klanjao Ebu Hurejre, radijallahu anh, Allah da bude zadovoljan s njom.
Izvod hadisa
Buhari, br. 2697; Muslim, br. 1718; Ahmed, 6/73, 240, 270; Ebu Davud, br. 4606; Ibnu Madže, br. 14; Ibnu Hibban, br. 26, 27; Bejheki, Sunen kubra, 10/119, I’tikad, str. 229; Ibnu Džarud, br. 1002; Darekutni, 4/224-227; Ebu Avane, 4/18-19; Kuda’i, Musnedu Šihab, br. 359-361; i dr.
Vrijednost i značaj hadisa
Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullahu te’ala, kaže: “Ovaj hadis se ubraja u osnove islama, tj. jedan je od temelja islama i jedno od velikih pravila vjere. Priliči mu da se naziva polovinom šerijatskih dokaza.”
Imam Nevevi, rahimehullahu te’ala, kaže: “Ovaj hadis je jasan dokaz za odbacivanje novih i izmišljenih stvari u vjeri, te se mora naučitı i koristiti u dokazivanju ništavnosti loših djela.”
Islamski učenjak Turuki, rahimehullah kaže: “Ispravno je da se ovaj hadis naziva polovinom dokaza islamskog vjerozakona/šerijata, jer se od dokaza traži da potvrdi ispravnost ili ništavnost (dokaže neki propis ili ga opovrgne), a ovaj hadis je prvi i osnovni hadis kojim se šerijatski propis dokazuje ili opovrgava.”
Ibn Redžeb, rahimehullahu te’ala, kaže: “Ovaj hadis je jedan veliki temelj islama. Kao što je hadis: “Doista se djela cijene prema namjerama” vaga kojom se važu unutrašnja djela, ovaj hadis je vaga za spoljašnja djela. I kao što za svako djelo kojim se ne traži Allahovo zadovoljstvo njegov počinilac neće imati nagradu, tako i svako djelo koje nije u skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bit će vraćeno njegovom počiniocu, tj. neće biti primljeno od njega.”
Šejh Albani, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis je jedno od velikih islamskih pravila i sveobuhvatnog Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, govora. Jasan je dokaz za odbacivanje svake novotarije, izmišljene i uvedene stvari u vjeru.”
Šejh Sa’di, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Dva su veličanstvena hadisa koji obuhvataju cijelu vjeru, njene temelje i ogranke, spoljašnja i unutrašnja djela. Tako je hadis Omera: ‘Sva djela se vrednuju po namjeri’ mjerilo unutrašnjih djela, dok je hadis Aiše, mjerilo spoljašnjih djela. Ova dva hadisa govore o iskrenom odnosu prema Uzvišenom Allahu i dosljednom slijeđenju Poslanika, a upravo ovo dvoje su uvjet primanja svih riječi i djela, javnih i tajnih.”
Tema hadisa
Hadis svojom sadržinom govori o opasnosti uvođenja novih stvari u vjeru koje nemaju nikakvog uporišta u šerijatu, opće ili posebne osnove.
Pojašnjenje pojedinih riječi u hadisu
“ko uvede” – tj. učini novim, izmisli nešto što nema osnove.
“u ovoj našoj stvari” – tj. u našoj vjeri i našem šerijatu s kojim je Allah zadovoljan i kojeg nam je odabrao.
“ono što nije od nje” – tj. ono što nije od vjere, u vjeri nema dokaza koji je opravdava niti postoji neko općenito pravilo u tom smislu.
“to se odbacuje” – tj. to će biti vraćeno počiniocu tog djela, neće mu biti primljeno djelo jer je neispravno, a on će za njegovo izmišljanje i pripisivanje vjeri imati grijeh.
Kratki komentar hadisa
Ko god uvede nešto novo u Allahovu vjeru s kojom je On zadovoljan i koju nam je propisao, to uvede iz svojih strasti i prohtijeva, tj. za uvedeno nema nikakvog dokaza, osnove vjere, niti velika uopćena pravila vjere ne podržavaju uvedeno, već naprotiv, suprostavlja se vjeri i ruši je, to isto uvedeno djelo vraća se njegovom počiniocu koji od njega neće imati nikakve koristi na ahiretu. Naprotiv, ukoliko uvedeno djelo bude pripisivao islamu, približavao se Allahu tim djelom, druge pozivao njemu i time kod naroda izgradio uvjerenje da je dotično djelo doista od vjere, njegov počinilac biva izložen velikoj opasnosti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Doista Allah uskraćuje tevbu/pokajanje od novotara sve dok ne ostavi svoju novotariju.” (Albani, Sahibut-tergib vet-terhib, 1/26/52)
Ibn Redžeb rahimehullah, kaže: “Svako ko uvede bilo šta u vjeru i pripiše to vjeri, a to ne bude imalo nikakve osnove kojoj se vraća, takvo djelo je zabluda i vjera je od takvog djela čista.”
Poruke hadisa
1. Strogo je zabranjeno uvoditi novine u vjeru pa makar to bilo i s najboljom namjerom, jer to znači da vjera nije upotpunjena, a Uzvišeni Allah je, bez imalo sumnje, upotpunio vjeru prije smrti Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Rekao je Uzvišeni Allah:
الْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ الْإِسْلَامَ دِينًا
“Danas sam vam upotpunio vašu vjeru i svoju blagodat time upotpunio i zadovoljan sam da vam takav sveobuhvatni islam bude vjera.” (El-Maida, 3.)
Madžišun, rahimehullahu te’ala, je rekao: “Čuo sam imama Malika, rahimehullahu te’ala, kako kaže: ‘Ko uvede neku stvar u vjeru islam smatrajući je lijepom (i od vjere), taj tvrdi da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pronevjerio poslanicu, jer je Allah rekao: “Danas sam vam upotpunio vašu vjeru”, pa ono što tada nije bilo od vjere nije ni danas.'”
2. Ko u Allahovu vjeru islam uvede nešto što nije od islama, to mu neće biti primljeno makar se time namjeravalo dobro. Iskrenost u namjeri nije dovoljna da bi djelo bilo primljeno, već da bi djelo bilo primljeno mora da bude učinjeno iskreno radi Allaha i onako kako ga je činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah je rekao:
الَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا
“Onaj koji je stvorio smrt i život da bi vas ispitao koji će od vas ljepše postupati.” (El-Mulk, 2.)
Fudajl b. Ijjad, rahmetullahi alejhi, u komentaru ovog ajeta rekao je da se pod sintagmom “ljepše postupati” podrazumijeva da čovjek sva djela čini iskreno i na ispravan način. Tada su ga prisutni upitali: “Sta znači iskreno i ispravno?”, a on je odgovorio: “Uistinu, ukoliko djelo bude ispravno, a ne bude iskreno učinjeno, neće biti primljeno, kao što neće biti primljeno ni djelo koje bude iskreno, a ne bude ispravno učinjeno. Djelo neće biti primljeno sve dok ne bude i iskreno i ispravno. Iskreno znači da bude učinjeno samo radi Allaha, a ispravno znači da bude u skladu sa sunnetom.” Zatim je proučio riječi Uzvišenog Allaha:
فَمَنْ كَانَ يَرْجُو لِقَاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَلَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا
“Onaj koji priželjkuje susret sa svojim Gospodarom, neka čini dobra djela i neka svome Gospodaru u ibadetu nikoga ne pridružuje!” (El-Kehf, 110.)
Neki ispravni prethodnici govorili su: “Ne postoji nijedno djelo, pa makar ono bilo i malo, a da se za njega ne otvore dvije knjige: zašto? i kako? – tj. zašto si uradio i kako si uradio. Prvo pitanje odnosi se na razlog činjenja djela, tj. da li te Allah zadužio da učiniš ovo djelo ili si ga učinio iz svoje potrebe i strasti? A drugo pitanje odnosi se na slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tom ibadetu, tj. da li ti je to djelo Allah propisao preko Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili je to djelo koje On nije propisao i kojim nije zadovoljan. Prvo pitanje govori o iskrenosti, dok drugo govori o slijeđenju.
3. Nova stvar u vjeri je draža šejtanu od grijeha, jer se čovjek za grijeh kaje dok se za novinu u vjeri ne kaje zato što je smatra od vjere.
4. Zbog svega ovoga, kao što se upoznajemo sa islamom, Kur’anom i sunnetom, isto tako neophodno je da se upoznamo sa uvedenim stvarima u vjeru koje nemaju ništa s vjerom.
5. Ako neko učini djelo, koje je u osnovi ispravno, ali ga učini na način koji nije propisan, takvo djelo je ništavno jer ga na takav način nije propisao Uzvišeni Allah. Ko sprovede neku zabranjenu kupoprodaju, njegova je prodaja nevažeća; ko klanja dobrovoljni namaz u zabranjeno vrijeme, njegov namaz je ništavan; ko u danu Bajrama posti, njegov post nije ispravan, itd.
6. Vjera je izgrađena na šerijatu od Allaha, a ne na lijepim mišljenjima i odobravanjima ljudi.
7. Sve što se uvede u vjeru – ko god to uradio – što Allah nije propisao, to je neispravno i odbija se.
8. Samo vjera koju je Uzvišeni Allah propisao prihvatljiva je kod Njega Svevišnjeg.
9. Sve što se slaže sa šerijatom, od ibadeta i ugovora, prihvata se, dok sve što se ne slaže, to se odbacuje i zabranjuje.
10. Svaka uvedena stvar u ubjeđenju i djelima je neispravna i ništavna, poput novotarije negiranja Allahovih svojstava, poput novotarije odvajanja djela od imana, poput negiranja odredbe, proglašavanja ljudi nevjernicima zbog njihovih velikih grijeha, poput mnogih novotarskih ibadeta.
11. Hadis ukazuje na neispravnost svakog uvjeta i dogovora kojim se dozvoljava zabranjeno ili se zabranjuje dozvoljeno, kao što je i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaki uvjet koji nije iz Allahove knjige, on je ništavan pa makar ih bilo i stotinu.”
12. Hadis ukazuje na pojavu novotarija, jer nema smisla zabranjivati ono što ne postoji niti će ikada postojati.
13. Iz hadisa se zaključuje da zabrana zahtijeva neispravnost, tj. ukoliko se počini neko djelo koje se zabranjuje, to će biti neispravno djelo.
14. Od posljedica grijeha je i poništavanje djela i nepostizanje željenog.
15. U hadisu se nalazi ukor onoga koji uvodi nove stvari u vjeru.
16. Hadis jasno i nedvosmisleno govori o činjenici da je vjera upotpunjena, u njoj nema nikakvih nedostataka, te nije potrebna naknadnih propisa.
17. Takođe, ovaj hadis nas podstiče da povedemo računa o našoj vjeri, da joj posvetimo pažnju te provjerimo ono što praktikujemo od nje, je li to doista ima utemeljenja u šerijatskim dokazima ili ne.
Pravila iz hadisa
Fikhsko pravilo: Svako djelo za čije je činjenje postojala potreba i razlog u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali ga on nije činio, ko ga učini, taj je uvco novinu u vjeru.
Fikhsko pravilo: Zabranjenost nekog djela ukazuje na njegovu neispravnost ukoliko bi se to djelo ipak učinilo, poput npr. Kupoprodaje nakon drugog ezana za džumu-namaz, i sam čin trgovine kao i stečeni novac su neispravní.
Fikhsko pravilo: Ukoliko zabrana nečega ne bude povezana s djelom, tada, ukoliko se zabranjeno učíni, djelo neće biti pokvareno.
Npr.: osoba ukrade odjeću, a zatim u njoj klanja. Njegova krađa je haram/strogo zabranjeno djelo, ali mu je namaz ispravan.
Pitanja za ponavljanje
1. Spomeni hadis o zabrani uvođenja novih ibadeta u vjeru.
2. Znaš li nešto reći o prenosiocu hadisa?
3. Ko bilježi hadis od velikih imama i ima li razlike u njihovim citatima?
4. Reci nešto o važnosti ovoga hadisa.
5. Navedi dva uvjeta za primanje djela.
6. Pojasni zašto je novi, uvedeni ibadet drag šejtanu.
7. Zašto je takođe opasno uvoditi nove ibadete u vjeru?
8. Koju vjeru Uzvišeni Allah prima?
9. Spomeni nekoliko koristi ovog hadisa.
10. Navedi sva pravila koja proizilazi iz ovog hadisa.
_________________________________________________
Iz knjige: Komentar 40 Nevevijevih hadisa / mr. Osman Smajlović – Hajrudin Ahmetović, prof.
