Poziv Istine
Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 1
Tekst hadisa
Od Vođe pravovjernih, Ebu Hafsa, Omera b. el-Hattaba, radijallahu anh, se prenosi da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Djela se vrednuju samo prema namjerama i svakome pripada samo ono što je naumio. Pa, čija hidžra bude radi Allaha i Njegovog Poslanika, njegova hidžra je radi Allaha i Njegovog Poslanika. A čija hidžra bude radi dunjaluka kako bi ga stekao ili žene da bi je oženio, pa njegova hidžra je radi toga.’“
Hadis bilježe dva imama: Ebu Abdullah Muhammed b. Isma’il b. Ibrahim b. El-Mugire b. Berdizbeh el-Buhari i Ebul-Husejn Muslim b. El-Hadždžadž b. Muslim el-Kušejri en-Nejsaburi, u dva Sahiha koji su najvjerodostojnije hadiske zbirke.
Prenosilac hadisa
Omer b. El-Hattab b. Nufejl b. Abdul’uzza b. Rijah el-Kureši el-Adevi, Ebu Hafs, vođa pravovjernih. Rođen je trinaest godina nakon događaja sa slonom i bio je jedan od najplemenitijih Kurejšija. Islam je primio šeste godine po poslanstvu, nakon četrdeset muškaraca i deset žena. Njegovo primanje islama bilo je bereket dove Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahu moj, uzvisi islam sa Tebi dražim, jednim od dvojice: Omerom b. El-Hattabom ili Amrom b. Hišamom (Ebu Džehlom).” (Ahmed Ebu Abdillah Ahmed b. Hanbel Musnedul-Imami Ahmed br 5663; Timizi, br. 3681. Šejh Albani ga je ocijenio sahihom li gajrihi.)
Navodi se da je nakon primanja islama od strane Omera, Džibril, alejhis-selam, došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Stanovnici nebesa su se obradovali Omerovom islamu”, a mnogobošci su rekli: “Danas smo raspolovljeni, pola nas je otišlo.”
Rekao je Ibn Mes’ud, radijallahu anh: “Otkako je Omer primio islam, postali smo ponosni!” (Buhari, br. 3863.)
Također se prenose Ibn Mes’udove, radijallahu anh, riječi o Omeru: “Omerovo primanje islama bilo je ponos za muslimane, hidžra pobjeda, a vladavina milost za muslimane.”
Omer b. El-Hattab, radijallahu anh, drugi je od deseterice obradovanih Džennetom, nakon Ebu Bekra es-Siddika, radijallahu anh.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je dao nadimak El-Faruk, jer je on svojim primanjem islama obznanio i rastavio istinu od neistine.
Učestvovao je u Bici na Bedru i u svim ostalim bitkama.
Prvi je osnovao Bejtul-mal. Prvi je uveo hidžretski datum.
Prenosi se od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Da nakon mene ima poslanika, sigurno bi to bio Omer.” (Buhari, br. 3469; Muslim, br. 2398.)
Više puta je Uzvišeni Allah objavom potvrdio njegovo mišljenje.
Prenio je 539 hadisa od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je prenosio hadise i od Ebu Bekra i Ubejja b. Ka’ba, radijallahu anhuma. Od njega je velika skupina ashaba prenosila hadise, među kojima su i njegova djeca: Abdullah, Asim i Hafsa, zatim Osman, Alija, Sa’d b. Ebi Vekas, Talha b. Ubejdullah, Abdurrahman b. Avf i Ibn Mes’ud, Allah svima njima bio zadovoljan.
Preuzeo je hilafet nakon Ebu Bekra, radijallahu anh, i data mu je prisega na isti dan kada je na ahiret preselio Ebu Bekr, pa je bio najbolji nasljednik najboljem nasljedniku. Za vrijeme njegove vladavine Allah ga je počastio mnogim osvajanjima, od kojih su bila osvajanja Šama, Iraka, i Misra.
Na prstenu kojeg je nosio bilo je napisano: “Dovoljna je smrt kao opomena!”
Rekao je Alijj b. Ebi Talib, radijallahu anh: “Najbolji od svih ljudi nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je Ebu Bekr a zatim Omer.”
Predvodio je hilafet deset godina i pet mjeseci, i bio je ubijen u srijedu, četiri dana prije isteka mjeseca zul-hidždžeta, 23. h. 63 godini života. Ukopan je pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, radijallahu anh, u kući Aiše, Majke vjernika, radijallahu anha, Allah da bude zadovoljan s njim.
Izvod hadisa
Hadis bilježe: Buhari, br. 1; Muslim, br. 1907; Amed, br. 169; Ebu Davud, br. 2201; Nesai, br. 4736; Tirmizi, br. 1647; Ibn Madže, br. 4227; Malik, br. 983; Ibnul-Džarud, br. 64; Ibnu Huzejme, br. 142;
Ibnu Hibban, br. 388, 389; Tahavi, Šerhu Me’anil-asar, 3/96; Darekutni, Sunen, 10/50; Ilel, 2/194; Bejheki, Kubra, br. 181; Sugra, br. 1; Šuabul-iman, br. 6838; Taberani, Evsat, br. 40; Bezzar, br. 257; Ebu Nu’ajm, Hiljetul-evlija, 8/42; Ahbaru Asbehan, 2/115; Ebu Avane, br. 7438; Tajalisi, br. 37; Humejdi, br. 28; Ibnul-Mubarek, Zuhd, br. 88; Kuda’i, Musnedu Šihab, br. 1171; i drugi.
Ovaj hadis mimo Omera, radijallahu anh, prenosi još dvadesetak ashaba, međutim, kako kaže Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullahu te’ala, samo je Omerova verzija hadisa vjerodostojna, i to od Omera, radijallahu anh, preko Alkame, i od Alkame preko Muhammeda b. Ibrahima et-Tejmijja, i od njega preko Jahje b. Se’ida el-Ensarije.
Hafiz Ibn Redžeb, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Svi islamski učenjaci su složni po pitanju vjerodostojnosti ovog hadisa i njegovog prihvatanja. Čak je imam Buhari, rahimehullahu te’ala, ovim hadisom otpočeo svoj Sahih, njega je spomenuo umjesto uvoda.”
Povod hadisa
Bilježi se od Abdullaha b. Mes’uda, radijallahu anh, da je rekao: “Ko učini hidžru iz potrebe za nečim, to mu i pripada.” Zatim je rekao: “Učinio je neki čovjek hidžru da bi oženio ženu poznatu kao Ummu Kajs, pa su ga poslije zvali Muhadžir Ummu Kajs.” U drugom citatu stoji da je rekao: “Među nama je bio jedan čovjek koji je zaprosio ženu poznatu kao Ummu Kajs, pa je ona odbila da se uda za njega sve dok ne učini hidžru do nje. Ovaj je učinio hidžru i oženio je, pa su ga prozvali Muhadžir Ummu Kajs.”
Ibn Redžeb, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Mnogo je prošireno da je kazivanje o Muhadžiru Ummu Kajs povod hadisa Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘čija hidžra bude radi dunjaluka kako bi ga stekao ili žene da bi je oženio’. Ovo mišljenje je naročito prisutno kod potonjih učenjaka i nalazi se spomenuto u njihovim knjigama. Međutim, za takvo mišljenje nema nikakve vjerodostojne osnove, a Allah najbolje zna.”
Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Kazivanje je vjerodostojno, ali nigdje u njemu nema dokaza da je ono prethodilo hadisu o nijjetima u djelima. Nije mi poznato da postoje ikakva predanja koja to jasno potvrđuju.”
Šejh Abdullah es-Sa’d, hafizahullahu te’ala, rekao je: “Kazivanje je vjerodostojno, ali nema nikakve veze s hadisom iako se njihova značenja poklapaju.”
Šejh Abdulaziz b. Merzuk et-Tarifi, hafizahullahu te’ala, kaže: “Ispravnije je, a Allah najbolje zna, da je ovaj hadis izrečen prije događaja Muhadžira Ummu Kajs.“
Vrijednost i značaj hadisa
Ovo je veličanstveni hadis i jedno od velikih islamskih pravila od izuzetne važnosti.
Imam Buhari, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Između svih predanja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nema sveobuhvatnijeg i korisnijeg hadisa od ovog.”
Imam Nevevi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Svi muslimani su složni po pitanju važnosti ovoga hadisa, njegovoj vjerodostojnosti i mnoštvu koristi.”
Abdurrahman b. Mehdi, rahimehullahu te’ala, kaže: “Na svakom onom koji želi da piše naučno djelo je da otpočne to svoje djelo s ovim hadisom podsjećajući onoga koji traži znanje na popravljanje i čišćenje nijjeta.”
Ebu Davud, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis predstavlja polovicu fikha.”
Imam Ahmed, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Temelji islama izgrađeni su na tri hadisa. Jedan od njih je i hadis kojeg prenosi Omer, radijallahu anh: ‘Doista se sva djela vrednuju prema namjeri.’“
Također je rekao imam Ahmed, rahimehullahu te’ala: “Među svim Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, hadisima nema sveobuh- vatnijeg hadisa i hadisa s mnoštvom poruka i pouka kao što je ovaj hadis.”
Imam Šafija kaže: “Ovaj hadis ima udjela u sedamdeset poglavlja znanja.”
Ibn Redžeb, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis je jedan od hadisa oko kojih kruži cijela vjera.”
Ibn Dekik el-Id, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovo je jedan od hadisa na kojima se temelji cijela vjera.”
Ševkani, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis je jedno od velikih islamskih pravila. Čak je rečeno da u sebi sadrži trećinu islamskog znanja. I zaslužuje da se o njemu posebno piše.”
Munavi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis je srž propisa o iskrenosti.”
Zbog važnosti ovoga hadisa mnogi učenjaci hadisa su otpočinjali svoje hadiske zbirke ovim hadisom, poput imama Buharije koji je ovim hadisom otpočeo svoj Sahih, imama Nevevija koji je ovim hadisom otpočeo svoja djela El-Ezkar, Rijadus-salihin i ovu zbirku od četrdeset hadisa; Abdulganijj el-Makdisi koji je ovim hadisom otpočeo svoje djelo Umdetul-ahkam, El-Begavi svoje djelo Šerhus-Sunne kao i djelo Mesabihus-Sunne, Sujuti je otpočeo svoje djelo El-Džami’us-sagir ovim hadisom i dr.
Tema hadisa
Hadis pojašnjava važnost nijjeta/namjere u svim djelima i shodno tome govori koja djela Uzvišeni Allah prima a koja ne, tj. za koja djela će čovjek biti nagrađen a za koja ne na drugom svijetu.
Naši prethodnici o iskrenosti
Upitali su Sehla b. Abdullaha et-Testurija, rahimehullahu te’ala: “Koje je djelo najteže za dušu?”, pa je odgovorio: “Iskrenost, jer pri iskrenosti u djelu duša nema nikakvog udjela, sve je za Allahal”
Sufjan es-Sevri, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ni sa čim se nisam više borio kao što sam se borio sa svojim nijjetom. Uistinu, stalno mi se mijenjao!”
Jahja b. Ebu Kesir, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Podučavajte se namjeri, jer je uistinu ona bolja od djela!”
Jusuf b. Husejn, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Iskrenost je nešto najvrjednije što postoji na dunjaluku! Koliko se samo borim da iz svoga srca odstranim želju za pretvaranjem, ali kao da mi se ona svaki put javlja u novom ruhul”
Ibn Hazm, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Iskrenost je srž ibadeta i ona je u djelima ibadeta na mjestu duše u tijelu, pa je ibadet bez iskrenosti nemoguć kao što je nemoguće da postoji tijelo bez duše.”
Ibnul-Dževzi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Iskrenost u djelima na istom je položaju na kojem se Arefat nalazi u hadžskim obredima.”
Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Djelo bez iskrenosti poput je putnika koji u svoj prtljag tovari pijesak prenoseći ga s jednog mjesta na drugo; umara se, a od toga nema nikakve koristi.”
Pojašnjenje riječi u hadisu
“Hafs” – tj. lav. Ebu Hafs je bio nadimak Omera b. El-Hattaba, radijallahu anh.
“djela” – tj. djela pokornosti, vjerska djela koja su potrebna namjere, dok nije takav slučaj s dozvoljenim djelima.
“namjera/nijjet” – tj. čvrsta odluka u srcu da će se nešto uraditi ili ostaviti.
“svakome pripada samo ono što je naumio” – tj. onaj koji je svojim djelom naumio nešto to će i dobiti, i neće dobiti ništa drugo.
“hidžra” – tj. preseljenje iz nevjerničke države u državu iskama.
“čija hidžra bude radi Allaha” – tj. preseljenje na mjesto s kojim je Allah zadovoljan.
“njegova hidžra je radi Allaha” tj. njegovo preseljenje će biti primljeno kod Allaha i za njega će biti nagrađen.
Kratki komentar hadisa
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava u ovome hadisu o značaju i vrijednosti nijjeta u svim djelima. Ukoliko nijjet bude ispravan i djelo učinjeno iskreno radi Svevišnjeg Allaha, djelo će biti primljeno, u suprotnom, djelo će biti odbijeno, jer Uzvišeni Allah je najpreči da Mu se ne čini širk i neovisan je od drugih, dok su sva stvorenja ovisna o Njemu Uzvišenom.
Primjer djela i nijjeta u njima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pojasnio na primjeru hidžre. Tako, ko učini hidžru iz zemlje u kojoj vlada nevjerstvo u zemlju u kojoj vlada islam tražeći time Allahovo zadovoljstvo i nagradu od Njega Uzvišenog, upoznavanje sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i šerijatom s kojim je došao; tj. onaj koji svojom hidžrom bude namjeravao pokornost Allahu i pokornost Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, njegova hidžra je na Allahovom putu i Svevišnji Allah će ga nagraditi za nju. Onaj ko učini hidžru u drugu zemlju da bi postigao neki od dunjalučkih ciljeva, neće kod Uzvišenog Allaha imati nagradu za takvu hidžru, naprotiv, ukoliko u tom dunjalučkom cilju kome on teži bude grijeh, zaslužuje da bude kažnjen od Uzvišenog Allaha.
Koristi hadisa
1. Lijepo je i preporučeno tražiti zadovoljstvo Uzvišenog Allaha za ashabe Allahovog Poslanika,.. sallallahu alejhi ve sellem, kako je ovdje i imam Nevevi rekao: “od Vođe pravovjernih, Ebu Hafsa, Omera b. el-Hattaba, radijallahu anh.”
2. Hadis jasno ukazuje da nema djela a da se ono ne radi s namjerom. Osoba zdravog razuma i slobodne volje ne može učiniti djelo bez prethodno donešene namjere i odluke. Neki učenjaci zbog toga kažu: “Ako bi Allah tražio od nas djelo bez namjere, bilo bi to nešto što nije u mogućnosti čovjeka.”
3. Islamski učenjaci kažu da se hadis odnosi samo na činjenje dobrih djela, dok se ne odnosi na ostavljanje loših djela, odnosno za ostavljanje zabranjenog nije potreban nijet. Allah najbolje zna.
4. Hadis govori o važnosti namjere u svim djelima, i ukazuje da se djela vrednuju po namjerama, i da će svakom pripasti samo ono što je naumio da uradi radi Allaha, tj. svaki čovjek će biti nagrađen ili kažnjen shodno svojoj namjeri.
5. Stoga nas ovaj hadis podstiče da u svim našim djelima budemo iskreni prema Allahu, tj. da sve što radimo, radimo radi Njega Uzvišenog.
6. Svevišnji Allah neće primiti djelo osim ono koje bude učinjeno u potpunosti radi Njega. Ukoliko se bilo šta od djela učini radi nekoga drugog, Uzvišeni Allah to djelo neće primiti. Tako, ako bi čovjek 99% nekog ibadeta učinio radi Allaha, a 1% radi nekoga drugog, Allah mu to djelo ne bi primio.
7. Iz hadisa se zaključuje da dobro djelo, naređeno ili preporučeno, ukoliko se bude činilo iz običaja, a ne radi Allaha, čovjek za njega neće biti nagrađen pa makar to djelo učinio ispravno; neće mu se takvo djelo primiti sve dok njime ne bude namjeravao približavanje Uzvišenom Allahu.
8. Iz hadisa uviđamo strogu zabranu i veliku opasnost ljudskog pretvaranja u djelima, jer je pretvaranje suprotno iskrenosti. Rija/pretvaranje biva kada čovjek svoja djela čini radi Allaha pa ih počne uljepšavati radi nekoga drugog, a što se često dešava.
9. Shodno ovome, iz hadisa saznajemo da je neophodno posvetiti veliku pažnju srcu i stalno ga preispitavati i obračunavati.
10. Mjesto namjere je u srcu, dok je njeno izgovaranje jezikom novina u vjeri koja se odbija. Za namjeru u arapskom jeziku se koristi termin nijjet koji dolazi od riječi neva a koja ima značenje košpice u unutrašnjosti datule.
11. U hadisu je dokaz da je namjera sastavni dio imana jer je namjera djelo srca a po učenju ehlis-sunneta vel-džemata iman je ubjeđenje srca, govor jezika i rad tjelesnih organa. Zbog toga je imam Buhari ovaj hadis i zabilježio u Knjizi o imanu.
12. Ljudi se prilikom činjenja svojih djela razlikuju u namjerama, pa će različito biti i nagrađeni. Nekima će njihova djela biti primljena, nekima odbijena, a neki će za svoja djela biti i kažnjeni.
13. Hadis zbog toga obavezuje svakog muslimana da se poduči nijjetu prije nego li počne da radi neko djelo, kao i da se poduči samom djelu: je li ono propisano ili ne, je li ono obavezno ili ne.
14. Hadis ukazuje na zabranu traženja dunjaluka djelima ahireta i govori koliko je to prezreno, tj. čovjek od toga na ahiretu neće imati nikakvu korist, već će samo na dunjaluku dobiti ono što je tražio.
15. Hadis govori o vrijednosti iskrene hidžre, tj. preseljenja iz nevjerničke zemlje u zemlju islama, iz zemlje u kojoj vjernik strahuje za svoju vjeru u zemlju u kojoj je siguran po pitanju svoje vjere, gdje će učiti i raditi ono što kaže Uzvišeni Allah i što kaže Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. U ovom slučaju hidžra biva obavezna i ničim drugim nije ograničena.
16. Hidžra ima i značenje ostavljanja grijeha, pa je i to neophodno činiti radi Uzvišenog Allaha.
17. Najbolje mjesto stanovanja za čovjeka jeste ono gdje će on biti najbolji Allahov rob, gdje će se najviše pokoravati Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Derda pisao je pismo Selmanu, radijallahu anhuma, i u pismo rekao: “Dođi i boravi u svetoj i čistoj zemlji!” Selman mu je uzvratio: “Uistinu, zemlja ne čini čovjeka čistim i posebnim, već ga takvim čine njegova dobra djela.”
18. Hadis upozorava na zavodljivost dunjaluka, te pojašnjava da čovjek može da učini i jedno od najboljih djela u islamu (hidžru) radi dunjaluka samo.
19. U hadisu se nakon općenitog spominjanja dunjaluka, posebno spominje žena, što ukazuje da je žena posebno iskušenje za muškarce zbog koje će neki čak činiti jedno od posebnih djela u islamu – hidžru.
20. Primjer lijepog načina podučavanja od strane Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je prvo spomenuo osnove, glavna pravila, a zatim ih pojasnio na jasnom i upečatljivom primjeru. Tako svaki učitelj treba navoditi primjere koji pojašnjavaju propise, kao što je to radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu. Sa ovim primjerom hidžre nam je pojasnio da ona za nekoga može biti uzrokom nagrade, dok će drugi biti lišeni iste.
21. Dvije su vrste nijjeta:
a) nijjet usmjeren ka ibadetu kojim se razgraničava jedan ibadet od drugoga, poput: razgraničavanje namaza od posta, ili razdvajanje obaveznog/farz-namaza od nafile/dobrovoljnog namaza; ovo je nijjet kojim srce pravi razliku između jednog i drugog ibadeta.
b) nijjet usmjeren ka Uzvišenom Allahu pod kojim se misli na iskrenost djela u ime Allaha.
Pravila iz hadisa
Fikhsko pravilo: Djela se vrednuju po svojim namjerama, tj. rezultat riječi i djela i njihov propis razlikuje se shodno njihovim namjerama.
Npr: jedna osoba uči i zapamti Kur’an napamet da bi se Kur’an za njega zauzimao na Sudnjem danu, dok druga osoba nauči napamet Kur’an da bi se za nju reklo da je hafiz Kur’ana. Rezultati ovih dviju osoba će se razlikovati shodno njihovim namjerama, pa će se prvoj osobi reći: “Uči i penji se! Uistinu, tvoje će mjesto biti kod zadnjeg ajeta kojeg proučiš”, dok će druga osoba biti od prvih kojima će se raspaliti Džehennem na Sudnjem danu.
Pitanja za ponavljanje
1. Citiraj hadis o važnosti iskrenog nijjeta u djelima.
2. Ko prenosi ovaj hadis? Spomeni nešto iz njegovog života.
3. Ko bilježi ovaj hadis? Šta znaš o tim učenjacima?
4. Ima li ovaj hadis svoj povod? Šta učenjaci kažu o tome?
5. Spomeni riječi nekoliko učenjaka o važnosti ovoga hadisa.
6. Pojasni zbog čega je bitan nijet u djelima.
7. Zbog čega je imam Buhari ovaj hadis zabilježio u Knjizi o imanu?
8. Zašto je pretvaranje u djelima zabranjeno?
9. Koje vrste hidžre poznaješ?
10. Navedi deset koristi iz ovoga hadisa.
11. Spomeni pravilo koje proizilazi iz ovoga hadisa.
_________________________________________________
Iz knjige: Komentar 40 Nevevijevih hadisa / mr. Osman Smajlović – Hajrudin Ahmetović, prof.
