Poziv Istine
• Spoznaja Allahove veličine i veličine Allahovog prava kod tebe, jer veličina nečijeg prava zavisi od njegovog stepena i veličine koju ima kod nekoga.
• Spoznaja svoga mjesta i položaja naspram Allaha, a to je da si Njegov rob.
• Prihvatanje Njegovih naredbi i zabrana, i izvršavanje istih bespogovorno, jer onaj čija je ovo veličina, i njegove naredbe isto tako moraju biti velike i uzvišene.
• Upotpunjavanje stepena robovanja Allahu koja se ne može ispuniti bez osjećaja poniznosti prema Allahu i veličanja Njega u srcu roba.
• Veća nagrada u ibadetima, jer onaj ko osjeća u srcu Allahovu veličinu, njegovi ibadeti ne mogu biti nikako kao kod onoga koji je pri svojim ibadetima nemaran.
• Stavljanje stvorenja na mjesto koje im pripada i ne pretjerivanju prilikom veličanja nekog od njih, bilo da se radi o onima koji zaslužuju veličanje, pa to veličanje bude u granicama, ili od onih koji ne zaslužuju veličanje, pa tako rob neće prema takvima osjetiti nikakvu poniznost, jer su sva stvorenja naspram Uzvišenog ništavna.
• Osjećaj slasti i prisutnosti srca prilikom učenja Kur’ana, te pomno slušanje na njegove poruke, zbog spoznaje veličine onoga čiji je to govor.
• Ostavljanje griješenja, jer kako da rob griješi prema nekome čija je ovo veličina.
• Rob se neće osvrtati na veličinu grijeha, pa tako izbjegavati velike, a raditi male grijehe, nego će gledati na veličinu onoga prema kome čini grijeh, kao što je rečeno: „Ne gledaj na veličinu grijeha, nego na veličinu onoga prema kome činiš grijeh.“
• Rob će se truditi da njegov jezik stalno spominje Allaha, jer nakon što je spoznao Njegovu veličinu, ne može osim da Ga veliča i slavi.
• Rob neće žaliti da žrtvuje svoj život i imetak zbog svoga Gospodara, niti će žaliti za trudom i vremenom kojeg utroši na putu prema Njemu.
• Upućivanje ibadeta samo Njemu i ne uzdizanje od toga da Mu se klanja i osjećaj potrebe da se On veliča i obožava.
• Kada čuje ajete Gospodara svoga kako se uče, neće na to ostati nemaran, nego će pomno slušati, znajući da je to poruka od nekoga Uzvišenog njemu.
• Kada mu se kaže „boj se Allaha“ neće na to uzvratiti riječima „ti se boj Allaha“ ili „gledaj svoja posla“ nego će pogledati u sebe i svoje manjkavosti znajući da nije ispunio pravo Gospodara svoga koje ima kod njega, i pokajati se za to.
• Onaj ko ne zna čitati Kur’an, nakon što je spoznao stepen tog govora, i stepen Onoga čiji je to govor, neće oklijevati da čvrsto odluči da nauči da čita arapski i uložit će u to potreban trud, i strpit će se na tome koliko je potrebno.
• Onaj ko spozna veličinu svoga Gospodara, to će biti razlog da svaki oblik oholosti i umišljenosti izađe iz njegovog srca, jer je uvidio svoju nemoć i manjkavost.
________________________________________
Iz knjige: “Šta znaš o Allahu” – Redžo Muratović
