Poziv Istine
1. Svaka inovacija koja se uvede u vjeru smatra se novotarijom a svaka novotarija je zabluda koja počinitelja vodi u Vatru.
2. Sljedbenici sunneta čvrsto vjeruju da su svi ibadeti – bogo-ugodna djela, tevkifi prirode, odnosno da su jasno i precizno definirani Objavom, te da im ništa nije dozvoljeno dodavati niti išta od njih oduzimati. Također, sljedbenici sunneta preventivno zabranjuju svaku, pa i na prvi pogled bezazlenu novotariju i odbacuju sve ono što je u suprotnosti sa vjerodostojnim sunnetom.
3. Da bi se neko djelo smatralo utemeljenim ibadetom, ono mora biti u skladu sa Allahovim šerijatom, a njegova primjena i praktična interpretacija mora se odvijati na način kako su to shvatili i u praksu sproveli uzoriti ashabi i hadisu i njegovim disciplinama vični učenjaci.
4. Najljepši uzor kojeg slijede i za kojim se muslimani povode jeste Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada se potvrdi vjerodostojnost njegovog sunneta u određenom pitanju i ako ne postoje nikakve smetnje niti zapreke, kao naprimjer, da propis iz tog hadisa nije dokinut ili derogiran, tada nikome nije dozvoljeno da njegov sunnet odbaci i dâ prednost bilo čijem mišljenju ili stavu, bez obzira na to o kome se radilo.
5. Novotari su odstupili od dosljednog slijeđenja sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prakse prvih generacija, pa ih zbog toga karakteriziraju neznanje, ekstremizam, pristrasnost, te slijeđenje strasti i prohtjeva. Oni se raspravljaju bez ispravnog znanja i validnih argumenata, i spore se oko istine, iako im se ona objelodanila i postala jasna.
6. Bez obzira na razlike među njima, novotari su ujedinjeni u nastojanjima da omalovaže i obezvrijede metodologiju – shvatanja i primjenu šerijatskih tekstova, prvih generacija, te zajednički izražavaju neprijateljstvo prema sljedbenicima ehli-sunneta.
7. Novotari pogrešno tumače Allahovu Knjigu i postupaju suprotno od onoga čemu ona uči, a jedino u čemu su saglasni jeste da na koncu svi postupaju suprotno Allahovoj Knjizi.
8. Novotari smatraju da, kada je riječ o pitanjima imana, vjerovanja, šerijatski tekstovi nisu sveobuhvatni ni dovoljni.
KOMENTAR: Novotari vjeruju da nije zabranjeno uvesti određenu praksu koja nema svoj legitimitet u šerijatskim tekstovima, te tu praksu proglasiti vrstom Allahu dragog ibadeta, za koju će oni koji je prakticiraju kod Allaha imati nagradu.
9. Izmislili su različite vidove prakse, koje smatraju legitimnim Izvorima vjere, kao što su, naprimjer: el-kešf – otkrovenje, ez-zevk – slast, osjećaj, kušanje, osjet prijatnosti, menamat – snovi.
KOMENTAR: Sve spomenute termine uglavnom koriste sufije i derviši. Tako je kešf, navodno, momenat kada Allah nekom šejhu ili posebno pokornom sufiji otkrije Svoje skrivene odredbe i prave istine i pokaže im ono što je “iza zastora”, a što je skriveno od ostalih običnih ljudi. Zevk definiraju kao slast, dragost, osjet prijatnosti, početak pojave refleksa od Božijih imena, sklonost, jezik nutrine, užitak itd. Dakle, ukoliko sufija počne prakticirati određenu vrstu prakse u kojoj na sebi svojstven način veliča Allaha i nastoji zadobiti Njegovu blizinu, pa u toku te prakse ili nakon nje osjeti dragost i prijatnost, on smatra da mu ta praksa postaje legitiman vid ibadeta. Menamat su snovi koje mnoge zabludjele skupine smatraju izvorom šerijata i šerijatskih propisa.
10. Svoje stavove novotari temelje na slabim i ništavnim hadisima i predajama.
11. Novotari odbacuju ahad predaje, pa čak i kada su vjerodostojne, i ne smatraju ih validnim šerijatskim argumentom.
KOMENTAR: Ahad su sve vrste hadisa koje nisu dostigle stepen mutevatir niti mešhur hadisa. Mutevatir hadis jeste onaj hadis koji iz generacije u generaciju prenosi toliki broj prenosilaca da je isključena svaka sumnja u njegovu autentičnost, a mešhur je hadis koji u svakoj generaciji prenose trojica ili više ljudi, ali nije dostigao stepen mutevatira. Ukoliko ahad predaja ispuni sve uvjete vjerodostojnosti hadisa, ona se svakako prihvata kao legitiman šerijatski argument. To je generalni stav sljedbenika ehli-sunneta, dok novotari uglavnom ne prihvataju takve predaje, pogotovo ako se radi o pitanjima akide.
12. Ograničenom ljudskom umu i razumu daju prednost nad vjerodostojnim predajama, i izvrću smisao i značenja kur’anskih ajeta, odnosno, vrlo jasne i nedvosmislene kur’anske ajete tumače pogrešno i tako ih prilagođavaju svojim mišljenjima i stavovima.
13. Novotari preuzimaju mišljenja i stavove iz drugih religija i potpadaju pod utjecaj različitih pokreta i kultura koje sa islamom i vjernicima nemaju ništa zajedničko.
14. Kada je riječ o sektama i grupacijama koje su izašle iz okvira ehli-sunnetskog učenja, kao što su haridžije, šiije, mutezilije, murdžije i neke druge sekte, pripadnicima ovih zabludjelih skupina obećana je nesnosna kazna, medutim, možda će Uzvišeni Allah nekima od njih, iz nekog razloga, oprostiti i neće ih kazniti. Naprimjer, možda su bili neznalice i nisu imali priliku spoznati ispravno vjerovanje, ili zbog određenih dobrih djela koja su učinili, ili zbog iskrenog pokajanja nakon kojeg su im grijesi pobrisani, ili zbog nevolja i nedaća koje su preživjeli i koje su bile iskup za sve loše što su učinili, ili zbog nečijeg šefata koji je Uzvišeni Allah primio i prešao preko njihovih ružnih postupaka.
15. Što se tiče sekti koje su izašle iz okvira islama, poput batinija, rafidija, kadijanija, behaija, njihovi su sljedbenici nevjernici i smatraju se murtedima – otpadnicima od islama.
________________________________________
Iz knjige: Sažeti prikaz islamskog vjerovanja – dr. Muhammed Jusri
