U znake bolesti srca spada: da čovjek ne može spoznati Allaha, voljeti Ga, težiti susretu sa Njim, obratiti Mu se pokajanjem i da mu to bude preče od svih njegovih prohtjeva, već svoje prohtjeve i uživanja stavlja iznad pokornosti i ljubavi prema Allahu – a to je ono zbog čega je stvoren.[1] Takav na ovome svijetu živi poput životinje, ne znajući svoga Gospodara i ne robujući Mu onako kako mu je On naredio, kao što Uzvišeni kaže: Koji se naslađuju i jedu kao što stoka jede i čije će prebivalište vatra biti! (Kur’an, 47:12)
U znake bolesti srca spada i to što njegova vlasnika ne peče bol grijeha, kao što neko lijepo reče: “Mrtvoga rane ne bole!”
Zdravo srce grijeh boli i peče, pa ga to nagoni na pokajanje i obraćanje Uzvišenom Gospodaru sa dovom (molbom) da mu oprosti. Uzvišeni Allah o bogobojaznima kaže: I za one koji se, kada grijeh počine ili kada se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole… (Kur’an, 3:135), tj. sjete se veličine Uzvišenog Allaha, Njegove prijetnje i kazne, pa ih to navede na traženje oprosta, za razliku od bolesna srca koje na već jedno počinjeno zlo, uzvraća novim.
U znake bolesti srca spada i to što ga njegov vlasnik, umjesto korisnom hranom, hrani pogubnim otrovima. Tako se većina svijeta okreće od slušanja učenja Kur’ana, i umjesto njega sluša muziku koja u srcu sije licemjerje i raspiruje plamen strasti.
Na drugoj strani, zdravo srce voli ono što voli Uzvišeni Allah: Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalašenost i neposlušnost vam omrznuo. Takvi su na pravom putu. (Kur’an, 49:7)
U znake bolesti srca spada i to da: njegov vlasnik za prebivalište izabere ovaj svijet, da sa njim bude zadovoljan, da se na njemu osjeća siguran, da se na njemu ne osjeća kao stranac, da ne želi onaj svijet i da se za njega ne priprema. Jer, suprotno tome, sve što je srce zdravije, sve se više usmjerava prema onome svijetu, tako da je njegovo stanje na ovom svijetu upravo onakvo kako je preporučio Allahov Poslanik ﷺ riječima: “Budi na ovom svijetu kao stranac ili kao putnik – prolaznik!” (Buhari)
[1] Imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kaže: “Bolest srca je da ne može da radi ono za šta je stvoreno, poput spoznaje Allaha, ljubavi prema Njemu, čežnje za susretom sa Njim, obraćanja Njemu, i davanja prednosti tome nad svakom strasti. Kada bi rob spoznao sve, ali nije spoznao svog Gospodara, onda kao da nije spoznao ništa. Kada bi postigao svaki užitak, svaku slast i svaku strast na dunjaluku, a nije ostvario ljubav prema Allahu, čežnju za Njim, i prisnost sa Njim – kao da nije ostvario nikakvu slast, užitak, niti radost. Štaviše, ako u srcu nema toga, onda mu se ti užici i slasti nužno vraćaju kao kazna, pa biva kažnjen upravo onim u čemu je uživao, i to sa dva aspekta: 1. Sa aspekta žalosti za prolaskom toga jer se nešto ispriječilo između njega i toga, zbog velike vezanosti njegove duše za to; 2. Sa aspekta gubljenja onoga što mu je bolje, korisnije i trajnije od toga, pošto to nije postigao.” (Igasetul-lehfan min mesajidiš-šejtan, 1/68.)
Odlomak iz knjige “Lađa Mudrosti – sažetak knjige Bistro more pobožnosti i suptilnosti”
Priredio: Irfan Hajrudin Klica, prof.
Skinite knjigu u PDF-formatu: