Po značenju riječi, musliman je onaj koji se svojevoljno predao Allahovoj volji i koji je sebi za zadatak uzeo da živi u miru. Muslimanom se postaje izjavom da: „Nema drugog boga koji zaslužuje obožavanje osim jedinog istinskog Boga (Allaha) i da je Muhammed Božiji poslanik“. U nekom najširem značenju musliman je onaj koji se svojevoljno predaje Allahovoj volji. Zato su svi poslanici koji su prethodili Poslaniku Muhammedu bili isto tako muslimani.
Kur’an spominje na poseban i izrazit način poslanika Ibrahima, koji je dugo pre Musaa i Isaa živjeo i koji nije bio „niti jevrej niti hrišćanin.“ Već „musliman“ kao što je došlo u Kur’anu 3:67, a bio je takav iz razloga što se predao Allahovoj volji.
Sa druge strane postoje ljudi, koji se nazivaju muslimanima, ali koji se ne predaju Allahovoj volji i zapovijesti, dok drugi daju najbolje od sebe kako bi živjeli islamski način života. Pravi sud o islamu se ne može donijeti ukoliko se samo posmatraju muslimani, koji jedino imaju muslimanska imena, a u svome svakodnevnom životu i ponašanju se ne ponašaju kao istinski muslimani. Koliko je neko „musliman“ zavisi od njegove spremnosti da se preda svojim vjerovanjem i djelovanjem Allahovoj volji.
Iz knjige: “Šta je islam?” – Pierre Vogel