Poziv Istine
Pokazatelji ispravnosti tevbe su:
• Da čovjek poslije tevbe bude bolji nego prije nje.
• Da stalno strahuje i da nikada ne bude siguran da ga Allah neće staviti na ispit. Njegov strah ga ne napušta sve dok ne čuje glas izaslanika koji će mu uzeti dušu: Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. (Fussilet, 30) Tek tada će prestati njegovo strahovanje.
• Srčana strepnja i kajanje i to shodno veličini grijeha koji je počinjen i za koji se kaje. Ovo je Ibn Ujejnino tumačenje riječi Uzvišenog: Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. (Et-Tevba, 110.) On kaže: ”Pucanje srca od tevbe.”
Nema nikakve sumnje da veliki strah od kazne uzrokuje srčanu napetost i to je ”pucanje srca”. Ovo je suština tevbe, jer ona cijepa srca zbog žala za počinjenim prijestupima i iz straha zbog lošeg završetka i posljedica.
Onaj čije srce nije strepilo na dunjaluku zbog prijestupa, cijepat će se na Ahiretu kada se potvrde i otkriju sve tajne i kada se jasno pokaže nagrada pokornih i kazna griješnika. Nužno je da se srce pocijepa, pa ili na ovom ili na Onom svijetu. Naročiti osjećaj slomljenosti srca koji nije nalik bilo kakvom drugom i koji ne može osjetiti niko osim griješnika. Ovaj osjećaj ne dolazi ni od gladi, ni od vježbe, ni od ljubavi, nego je to nešto iznad toga svega. Slomljenost srca pred Gospodarom tako da ono bude obuhvaćeno sa svih strana i ponizno bačeno pred Gospodara je kao što je stanje nekog roba koji pobjegne od svoga gospodara pa ga onda izvedu pred njega, a on nema nikoga ko bi ga zaštitio gazdinog bijesa i ljutnje. Ne nalazi nikoga ko bi ga prihvatio, gdje može da pobjegne. Zna da su i njegov život i sreća i spas u zadovoljstvu njegovoga gazde. Svjestan je da njegov gazda zna do u tančine njegov prijestup. Svjestan je i da je slab i da je njegov gazda snažan i moćan. Sve ovo uzrokuje takvu slomljenost srca i poniznost i ona je jedino korisna robu. Kako su samo dobre posljedice ovakvog stanja i koliko je samo ono uticajno na čovjeka i koliko samo ono može oraspoložiti gazdu. Nema ništa draže njegovom gazdi od ove slomljenosti i poniznosti, bacanja pred njega i predavanje njemu i njegovoj volji. – Kako su samo lijepe ove riječi kada tumače ovo stanje!
Molim Te, tako Ti Tvoje veličanstvenosti i moje poniznosti, da mi se smiluješ! Molim te Tvojom snagom, a mojom slabošću, Tvojom neovisnošću o meni i mojoj krajnjoj potrebi i ovisnosti za Tobom. Ovo sam ja, prevrtljiv i grešan pred Tobom. Imaš mnogo robova pored mene, a ja nemam Gospodara osim Tebe, niti me iko može zaštititi i spasiti osim Tebe. Molim Te kao što moli potrebnik i poniznik i upućujem Ti dovu zastrašenog, nekoga ko je oborio svoju glavu i ponizan stoji i čije oči suze a srce treperi ponizno.
Ti, Kome se priklanjam za sve što se nadam,
i Ti. Kojim se štitim od svega od čega strahujem!
Ne mogu ljudi očuvati nešto što Ti lomiš,
niti slomiti nešto što Ti čvrstim držiš!
Onaj ko ne osjeti nešto od ovoga u svom srcu, neka posumnja u svoju tevbu i neka je popravi. Kako je samo teška stvarna tevba, a kako je lahko pokajati se jezikom i tvrditi pokajanje!
Iz knjige: “Enciklopedija islamskog ponašanja” – Ejmen Ahmed Muzejjen
