Poziv Istine
Biti blag i milostiv prema djeci ne znači da ih treba pustiti da ne poštuju svoje roditelje, pojedinačno, ili druge ljude, općenito. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Onaj ko nije milostiv prema našim mlađima i ne poštuje naše starije nije naš.” Časni Kur ‘an na mnogim mjestima naglašava važnost ukazivanja poštovanja prema oba roditelja.
U suri El-Isra’, Uzvišeni Allah kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad j edno od njih dvoje, ili oboj e, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema nj ima pažljiv i ponizan reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’ “
(El-Isra’, 23.-24.)
U suri El-Bekare, Uzvišeni Allah kaže:“I kada samo od sinova lsrailovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu· obavljati i milostinj u davati, i vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavj et iznevjerili.” (El-Bekare, 83 .)
Djeca trebaju da vide da se poštovanje iskazuje prema roditeljima i drugim starijim osobama u svome svakodnevnom životu. Sjevernoamerička kultura čini veoma teškim za djecu da nauče ovu vrijednost bez ogromnog napora, konstantne upute i uvježbavanja od strane njihovih roditelja. U ovom društvu djeca uvijek slušaju komentare kao što su: “Zašto ne?”, “To nije fer!” i “Baš me briga!”, od svojih vršnjaka, kao i od odraslih. Ovakve vrste komentara i postupaka ne promoviraju poštovanje. Oni se temelje na individualističkom stavu Sjeverne Amerike. Ovakvi komentari su egoistični i naglašavaju samo ono što je važno pojedincu, bez obaziranja na bilo koga drugog. To, također, postaje normalno za djecu, ona prave grimase dok se obraćaju svojim roditeljima ili učiteljima u školi. Ovakvo ponašanje djeci prelazi u naviku ona u većini situacija uopšte toga nisu ni svjesna. To je još jedna forma nepoštovanja koja se ne bi trebala tolerisati, ako se želi da se dijete lijepo ponaša.Roditelji se moraju jako truditi kako bi bili sigurni da njihovo dijete razumije šta je poštovanje, a šta nije. Roditelji ih mogu lahko podučiti ovome tako što će se uvijek sa poštovanjem odnositi prema drugima, pa će dijete imati živi primjer. Roditelji, također, mogu podučavati poštovanju tako što će se prema djeci odnositi na način pun poštovanja, stalno ih upućujući, uvježbavajući i zahtijevajući od djece da rade stvari koje zaslužuju poštovanje.
Naprimjer, ako naprave grimasu dok razgovaraju s vama i ako im kažete: “Pogledaj me! Pravim li ja grimase dok razgovaram s tobom? Molim te da ne praviš grimase dok razgovaraš sa mnom! ” Još jedan primjer je i da ih naučimo da govore “molim” kada god traže nešto i “hvala” kada god dobiju nešto. Čak i nešto najobičnije poput zahvaljivanja svojoj majci za hranu na stolu će im dati predstavu koliko mnogo roditelji čine za njih. Čak i kada se ne slažu, djecu treba podučiti da to rade s poštovanjem.
Naprimjer, roditelji odvedu djecu u park, da se igraju. Kada je vrijeme da pođu, djeca upitaju: “Možemo li još ostati?” Nakon što roditelji pojasne da je vrijeme da krenu, djeca još uvijek insistiraju da ostanu još da se igraju. Ona počinju govoriti: “To nije fer. Zašto moramo ići?” Roditelji ne trebaju tolerisati ovo. Ako djeca uoče da je njihov pristup pun nepoštovanja prihvatljiv, ona će se nastaviti ponašati tako. Roditelji mogu dozvoliti djeci da uljudno zamole da još malo ostanu, ali ih trebaju podsjetiti da kažu “molim” i ona trebaju znati gdje je granica i kada trebaju prestati.
Primjenjivanje “Ukaži, poduči i uvježbaj” tehnike je od ogromne pomoći u korigovanju ovakvog ponašanja, kako smo to objasnili na kraju poglavlja o samopreispitivanju.
Izvor: Odgoj djece u svjetlu Kur’ana i suneta – Dr. Ekrem Bešir i dr. Muhammed Rida Bešir
