Poziv Istine
Na samu spomen riječi uspjeh, odmah formiramo sliku postignutog rezultata. Najčešće uspjehom smatramo neke veće korake koje načinimo. Da bismo uspjeli u nečemu, moramo uložiti određeni trud. Međutim, uloženi trud ne daje uvijek rezultat, odnosno ne postigne se uvijek ono što se željelo niti se naplati svaki trud u onoj mjeri koliko je uloženo. Pa da li da taj “uzaludni” trud svrstamo u polje uspjeha ili neuspjeha?
Mi to na prvu smatramo uzaludnim trudom ili beskorisno potrošenim vremenom, ali u stvarnosti to nije tako. Svaki uspjeh je zdanje sastavljeno od mnoštva neuspjeha. Svaki neuspjeh je korak ka uspjehu. Realizacija bilo kakve ideje traži pripremu. Tokom pripreme uvijek postoji jedan postotak radnji koje bivaju uzaludne i za koje se ispostavi da su bile suvišne i beskorisne. Dešava se da se održi nekoliko sastanaka o nečemu, za šta se kasnije uvidi da nije potrebno ili neophodno.
Neuspjeh u toku realizacije neke ideje može da nam pokaže ispravniji put, metod ili bolje rješenje. Na ovakav način o neuspjesima govore razni stručnjaci iz oblasti menadžmenta i upravljanja ljudskim resursima, kao i veliki dio ljudi koji su uspjeli da naprave velike stvari u svom životu.
Međutim, mi se uvijek vraćamo na naš glavni izvor snage i motivacije, na vjeru i njene izvore. Ovakva značenja i poruke nalazimo i u vjerskim tekstovima.
“I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.’”
(Et-Tevba, 105)
Ajet jasno govori o ulaganju truda, a ne o samim rezultatima, a taj trud će biti zapažen kod Uzvišenog Gospodara, Poslanika i vjernika.
“Predočeni su mi prijašnji narodi. Vidio sam vjerovjesnika, a s njim je bila grupa, i vjerovjesnika s kojim je bio čovjek ili dva, i vjerovjesnika s kojim nije bilo nikog…” (Muttefekun alejhi)
Hadis nas obavještava o poslanicima koji neće imati nijednog sljedbenika ili vrlo malo. Da li to znači da oni nisu bili uspješni ili da nisu uspjeli?! Naravno da to nikako ne smijemo tvrditi! Da se radi o gubitnicima kako bi im bila dodijeljena misija poslanstva?! Oni jesu uspješni i uspjeli su jer su dosljedno izvršili svoju misiju, i to je naše vjerovanje i naš stav naspram poslanika. Nije dozvoljeno tvrditi suprotno do toga. Hadis nam potvrđuje stav da rezultat ili izostanak rezultata nije dokaz uspješnosti ili neuspjeha. Rezultat je u rukama našeg Gospodara, i zašto se neke stvari dešavaju, a neke ne, On to najbolje zna.
“Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.”
(El-Kassas, 56)
Jedan od osnovih principa islamskog vjerovanja jeste da se ništa ne dešava bez Allahove volje, pa tako uzročnici nekih stvari nisu presudni element da se nešto desi, iako smo mi dužni da uradimo ono što je do nas.
Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a on prenosi od svoga Uzvišenog Gospodara da je rekao: “Uzvišeni Allah odredio je dobra i loša djela, a zatim je to pojasnio (melekima). Pa ko bude imao namjeru da učini dobro, ali ga ne učini, bit će mu u cijelosti upisano dobro djelo. A ako učini dobro djelo koje je naumio, bit će mu upisano od deset pa do sedam stotina dobrih djela i još više. A ko bude imao namjeru da uradi loše djelo, pa ga ne uradi, Allah će mu ga kod Sebe upisati u potpunosti kao dobro djelo. A ako uradi loše djelo koje namjerava, Allah će ga upisati samo kao jedno loše djelo.” (Buhari)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Kada Moj rob želi da učini loše djelo, ne zapisujte ga sve dok ga ne učini, pa ako ga učini, tada ga zapišite kao jedno loše djelo. Ako ga ostavi radi Mene, upišite mu to kao jedno dobro djelo. A kada želi da učini dobro djelo, ali ga ne učini, upišite mu to kao jedno dobro djelo, a ako ga uradi, upišite mu ga deseterostruko pa do sedam stotina puta.’” (Muslim)
Kao što vidimo, u navedenim predajama ne nagrađuje se samo onaj ko uradi dobro, nego i onaj ko je imao namjeru da ga uradi pa ne uspije, nagrađuje se i onaj ko bude imao namjeru da uradi loše djelo pa odustane od njega u ime Allaha, dok je nagrada za djela koja je uradio mnogostruka. Ako čovjek bude nagrađen samo za svoju dobru namjeru, onda onaj ko se potrudi da realizira nešto i to mu ne uspije, sigurno da zaslužuje veću nagradu. Šta tek reći za osobu koja je ustrajna u nečemu i ne odustaje od činjenja dobra i podsticanja drugih na dobro! Određene aktivnosti i projekti traže rad i trud na duže staze, te se i po nekoliko godina potroši da bi se došlo do određenog cilja. Neprihvatljivo je da se toliki period rada i trud svrsta među potpuni kolaps i neuspjeh ukoliko se ne uspije realizirati zacrtani plan.
“Niste prestali biti u namazu sve dok ste iščekivali namaz.” (Muttefekun alejhi)
“Meleki donose salavat na svakog od vas dokle god je na mjestu na kojem je klanjao, govoreći: ‘Gospodaru, oprosti mu! Gospodaru, smiluj mu se!’” (Muttefekun alejhi)
U ove dvije predaje navodi se da se iščekivanje namaza vrednuje kao i obavljanje namaza, dok ostajanje na mjestu nakon namaza biva povodom da meleki donose salavat na tu osobu. To nam govori da sve pripreme za ibadet nagrađuju, a i za posvećenost tom ibadetu, nakon što ga čovjek obavi, predviđena je nagrada.
Učenjaci su naveli pravilo prema kojem je haram i sve ono što vodi haramu, kao i da farz postaje sve ono bez čega se ne može izvršiti farz.
Radnje koje su vezane za dobro djelo i ibadet nisu uzaludne, one imaju svoju vrijednost i izvršilac zaslužuje da bude nagrađen.
Zato je važno da se ne osvrćemo puno na rezultate, nego da naša pažnja bude usmjerena na uloženi trud, i to predstavlja uspjeh.
