Poziv Istine
Mnogobrojni ajeti i hadisi govore o vrijednosti islamskog ahlaka i njegove neodvojivosti od istinskog vjerovanja. Štaviše, Allahov Poslanik, s.a.v.s., objasnio nam je da je ahlak (moral i moralno usavršavanje ličnosti) plod jakog imana, a da nedostatak islamskog ahlaka znači slabost imana i vjerovanja.
U ovom tekstu osvrnut ćemo se na jedan aspekt i svojstvo islamskog ahlaka bez kojeg se ne može ni zamisliti istinsko vjerovanje i ubjeđenje, a to je iskrenost (ihlas). Islamski učenjaci su govorili: ”Sreća se ne postiže bez znanja i ibadeta. Svi ljudi su stradalnici osim učenih, učeni su stradalnici osim onih koji rade po onom što znaju, a oni koji rade i čine dobra djela su stradalnici ako nisu iskreni u svom ibadetu i dobrim djelima.”
Naglašavajući važnost iskrenosti u djelima, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Allah ne gleda u vaša tijela i vaš fizički izgled, već gleda u vaša srca i vaša djela.” (Muttefekun alejhi)
Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Deset stvari je izgubljeno i beskorisno: znanje bez djela, djelo bez iskrenosti i slijeđenja Sunneta, imetak koji se ne dijeli na Allahovom putu, tako da onaj ko ga gomila ne osjeti istinski užitak od imetka na dunjaluku niti ga pak pohranjuje (udjeljivanjem na Allahovom putu) za Ahiret, srce prazno od ljubavi prema Allahu i čežnje za Allahovom blizinom, tijelo koje je nepokorno Allahu, ljubav koja nije vezana za Allahovo zadovoljstvo i pokornost Njegovim naredbama, vrijeme koje nije iskorišteno u spoznaji i razmišljanju koje će te približiti Allahu, razmišljanje o onome od čega nema koristi, služenje onome čije služenje te neće približiti Alahu niti će ti donijeti dunjalučku korist, strahovanje i nadanje od onoga čiji perčin je u Allahovoj ruci i koji ni od samog sebe ne može otkloniti štetu, niti sebi korist priskrbiti.”
Omer ibn Hattab, r.a., pisao je Ebu Musi el-Eša’riju: ”Ko očisti svoj nijet (ko ima iskren nijet), Allah će popraviti ono što je između njega i ljudi.”
Iskreni vjernici skrivaju svoja dobra djela
Jedan od znakova iskrenosti je skrivanje dobrih djela i ibadeta.
Definišući iskrenost (ihlas) Ja’kub el-Mekfuf je rekao: ”Iskren je onaj čovjek koji krije svoja dobra djela kao što krije loša djela.”
Neki čovjek je upitao Temima ed-Darija: ”Kako izgleda tvoj noćni namaz?”, pa se Temim rasrdio i rekao mu: ”Allaha mi, da klanjam jedan rekat noćnog namaza u tajnosti, draže mi je nego da klanjam cijelu noć pa da onda to pričam i otkrivam ljudima.”
Prenosi se da je Ibrahim en-Nehai, kada bi mu neko došao u kuću u trenutku dok uči Kur’an, pokrivao Kur’an platnom kako gost ne bi primijetio da je on učio Kur’an, bojeći se samodopadljivosti.
Bišr el-Hafi je govorio: ”Ne boji se Allaha onaj ko želi ugled kod ljudi.”
Obraćajući se svojoj duši, imam El-Gazali, rekao je: ”Možda te je, o dušo, opila ljubav prema ugledu i moći, a zar nisi razmišljala da ugled nema drugog značenja osim želje da ti ljudska srca budu naklonjena. Zamisli, o dušo, da sve što je na zemlji tebi sedždu čini i tebi se pokorava, zar ne znaš da nakon pedeset godina neće biti ni tebe ni ikoga od onih koji su ti se pokoravali, te da će doći vrijeme kada neće ostati nikakav spomen na tebe niti one koji su te spominjali, kao što je takvo vrijeme došlo vladarima i kraljevima koji su bili i nestali prije tebe.”
Jedan mudrac je govorio: ”Sâm sam izašao iz stomaka moje majke, sâm ću leći u kabur, sâm ću odgovarati za svoja djela pred Allahom na Sudnjem danu, pa čemu onda tolika želja za pažnjom od strane ljudi.”
Savjetujući muslimane, Abdullah ibn Mes’ud, govorio je: ”Budite izvori istinskog znanja, baklje upute, držite se svojih kuća, budite noćne svjetiljke (oni koji noću klanjaju i uče Kur’an), čistite srca i trudite se da budete poznati na nebesima a skriveni i nepoznati na Zemlji.”
Iskrenost u vjerovanju porađa skromnost i poniznost
Prenosi se da je Malik ibn Dinar govorio: ”Tako mi Allaha, kada bi melek došao na vrata džamije i rekao: ‘Neka izađe iz džamije najgori među vama!’, uvjeren sam da bih ja bio taj koji bi prvi izašao.”
Iskrenost (ihlas) je kvalitet koji pravi razliku između dobrih djela. A to znači da ljudi mogu činiti ista dobra djela, a da jedan bude iskren, a drugi neiskren. Neko udijeli dinar a neko stotine dinara, ali onaj ko je udijelio dinar iskreno u ime Allaha, pretekne u nagradi onoga ko je udijelio stotinu dinara, jer stvar nije u mnoštvu djela, već u kvalitetu i iskrenosti.
Učenjaci su govorili: ”Dobro djelo je tijelo, a iskrenost (ihlas) je duša tog tijela, ako nema iskrenosti, onda je djelo bezvrijedno.”
Spominje se da je svilena buba plela svilena vlakna, pa joj je prišao pauk i ispleo vlakna svoje mreže i rekao: ”Svilena bubo, ti si isplela vlakna i ja sam ispleo vlakna, pa kakve razlike ima u našim proizvodima?” Svilena buba je odgovorila: ”Ono što ja ispletem nose kraljevi, a ono što ti ispleteš služi kao mreža za muhe. I sâm dodir mojih i tvojih vlakana otkrit će razliku među njima.”
Milostivi Allahu, očisti naša srca od natruha licemjerstva, pretvaranja i samodopadljivosti, podari nam iskrenost u dobrim djelima i obraduj nas Svojim oprostom i nagradom na Sudnjem danu. Amin!
Izvor: saff.ba
