Faraon – bog koji se utopio

Brate čitaoče!
Ovo je još jedan primjer tiranina (silnika) koj i su nepravedno zagospodarili robovima i uzdizali se iznad Velikog Gospodara. I dođite da vidimo propast nasilnika i da se uvjerimo kako glupost može čovjeka da odvede u provaliju.

“To je pouka za onog koji se bude Allaha bojao.” (En­ Naziat, 26)

Faraon je bilo vladar Egipta. Oholost ga je dovela dotle da je pozvao ljude da mu se, umjesto Allahu, klanjaju. Uzvišeni kaže: “I sabrao je i povikao: Ja sam gospodar vaš najveći, on je rekao.” (En-Naziat, 23-24)

Imam Es-Suddijj [1] prenosi od Ibn Abbasa i drugih ashaba da je faraon vidio u snu vatru koja je došla iz Kudsa, zatim obuhvatila kuće u Egiptu i spalila ih, spalila Kopte, a ostavila Israelićane. Potom je pozvao proricatelje i tumače snova i oni mu rekoše: “Kod Israelićana će se roditi dječak koji će ti oduzeti vlast, potući tvoje carstvo, izvesti tebe i tvoj narod iz zemlje i zamijeniti tvoju vjeru. Približilo ti se vrijeme u kojem će se roditi.” [2]

Faraon je naredio babicama [3] da ga obavjeste o svim ženama koje su trudne i koje su se porodile. Ako je bilo muško, ubijeno je. Autor Keššafa i Kurtubi kažu: “Faraon je tražeći Musa-a zaklao devedeset hiljada djece.” Musaova majka (koja se zvala Jukabid) zanijela je Musa­a. Ibn Kesir kaže: “Na njoj se nisu pokazivali znakovi trudnoće.” [4] Kada joj porođajni bolovi dođoše, približi se jednoj babici koja ju je voljela i obavjesti je. Pomogla joj je sve dok se nije porodila. Babica je ugledala kolut svjetlosti na Musaovom licu i rekla joj : “Čuvaj ga od očiju ljudi faraonovih.”

Uzvišeni Allah je učinio da ga svi vole i ko god bi ga vidio – zavolio bi ga. Kaže Uzvišeni: “l Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom Mojim.” (Ta-Ha, 39)

Tako je Allah sproveo Svoju odredbu. “A Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.” (Jusuf, 21 )

Upozorenje ne mijenja ono što je već određeno (kader). Allah je spasio Musa-a, alejhis-selam, da bi ispunio ono što se moralo dogoditi. Allah je Musaovoj majci dao nadahnuće: “I mi nadahnusmo Musaovu majku: Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku i ne strahuj i ne tuguj . Mi ćemo ti ga doista vratiti i poslanikom ga učiniti.” (El-Kasas, 7)

Izgleda da je kuća Musaove majke gledala na Nil. Napravila je Musau zatvoren sanduk, stavila ga u njega i bacila ga u Nil . A sanduk je zavezala užetom za jedno drvo. S vremena na vrijeme bi ga uzimala iz sanduka, dojila ga i zatim ponovo vraćala u sanduk. Jedanput ga je podojila i vratila ga u sanduk, ali je zaboravila da ga zaveže. Krenuo je sanduk presjecajući valove Nila. Božija odredba ga je odvela do dvorca faraonovog. Vidjele su ga neke robinje iz faraonovog dvorca, uzele sanduk, ali su se
bojale da ga otvore, pa su ga odnijele gospođi Asiji bint Mezalim, ženi faraonovoj. Uzela je sanduk, otvorila ga i u njemu vidjela Musa-a i odmah ga je zavoljela. Odnijela ga je faraonu i rekla mu: “On će biti radost i meni i tebi. Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti.”

“A oni ništa ne predosjetiše.” (Kasas, 9)

Volja Uzvišenog Allaha je htjela da se Musa odgaja u dvorcu faraona, a faraon je tražio neprijatelja van dvorca. Uzvišeni kaže: “I nađoše ga faraonovi ljudi da im postane dušmanin i jad – zaista su faraon i Hamam i vojske njihove uvijek griješile.” (Kasas, 8). Musaova majka je saznala da je njen sin stigao do faraonovog dvorca, izgubila je pamet i umalo da se oprosti od sebe i sina.Kaže Uzvišeni: “I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjemicom je učinili.” (Kasas, 10)

Asija je ponudila Musa-a mnogim dojiljama, ali je on odbio da uzme u usta grudi od ijedne. Allah mu je zabranio dojilje kako bi se vratio majci i da samo iz njenih grudi doji i kako bi se njeno srce smirilo. I zaista, njegova majka ode do faraonovog dvorca. I on prihvati da doji iz majčinih grudi. Potom ju je Asija zamolila da kod nje boravi kako bi ga mogla dojiti. Ona je odbi i reče: “Ja
imam muža i djecu, ali ako mi dopustiš da ga dojim u svojoj kući ja ću to učiniti .” Faraonova žena joj je to dopustila i opskrbila je hranom i odjećom. Musaova majka se vratila zadovoljna jer joj je Allah strah zamjenio sigurnošću i podario joj snagu, ugled i trajnu opskrbu. Zbog toga se kaže u hadisu: “Primjer onog koji radi i koji od svog rada nada dobru je kao primjer Musaove majke koja doji svoje dijete i za to uzima nagradu.” [5]

Nakon što se dojenje upotpunilo Musa se vratio u faraonov dvorac da u njemu živi . Kao da Uzvišeni Allah kaže faraonu: “Neće se odgajati osim u tvojoj kući i u tvojoj postelji i neće se hraniti osim tvojom hranom i pićem u tvom domu i ti si taj koji će ga posvojiti i odgajati ga. Zatim će uništenje tvoje biti rukama njegovim. I da znaš da ti ne znaš tajnu i da si uistinu bog znao bi tajne. Zar postoji bog neznalica?” Kada je Musa, alejhis-selam, odrastao i saznao kako je njegov narod izložen poniženju, nepravdi i ubijanju, počeo je da osjeća neprijateljstvo prema faraonu i njegovom narodu. I postade utočište svakom kome je nepravda učinjena. Uzvišeni Allah ga opskrbi i obdari ga velikim znanjem i tjelesnom snagom. I zbi se ono što se zbi. Priča o Musaovom ubistvu čovjeka koji se posvadao sa čovjekom iz naroda Izraelićana, kao što o tome govori Kur’an u suri El-Kasas. Kao rezultat ovog djela Musa napusti Egipat i uputi se u Medjen. I tamo se također zbi ono što se zbi. Priča o dvije Šuajbove kćeri i Gumanu. Ovaj događaj je imao par koristi. Sreo se sa Šuajbom dobrim čovjekom koji ga je oženio sa jednom od svojih kćeri pod uslovom da ga služi osam ili deset godina. Musa je upotpunio deset godina i zatim se iz Medjena vratio u Egipat. Kada je naišao pored brda Tur (Sinaj), tamo je Uzvišeni Allah sa njim razgovarao i tamo mu poslanica bi objavljena. [6] Uzvišeni Allah mu naredi da ode Faraonu zajedno sa bratom Harunom – to je bila Musaova molba. (l podaj mi za pomoćnika iz porodice
moje Haruna, brata mog, osnaži me njime i učini drugom u zadatku mom) (Ta-Ha, 29-32). Allah ga je pomogao i sa dvije mu’džize (čuda): rukom i štapom. Uzvišeni kaže: “A šta ti je to u desnoj ruci o Musa? Ovo je moj štap – odgovori on – koj im se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe. Baci ga, o Musa – reče On. I on ga baci kad on zmija koja mili. Uzmi je i ne boj se – reče On. Mi ćemo je vratiti u ono što je bila prije. I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna i eto, znamenje drugo, da ti pokažemo neka od Naših velikih čuda.” (Ta-Ha, 17-23)

Ibn Abbas o štapu kao mu’džizi kaže: “Pretvorio se u zmiju mužjaka koja guta veliko kamenje i drveće i kada ju je vidio da guta sve prepao se i pobjegao. Uzvišeni ga zovnu: (Priđi i ne boj se). Navodi se da mu je Allah naredio da stavi ruku između njenih čeljusti i da je uhvati. I on to učini, kad ona njegov štap u ruci. Zatim je Uzvišeni rekao njima dvojici (Musau i Harunu): (Idite
faraonu on se doista osilio, pa mu blagim riječima govorite ne bi li razmislio ili se pobojao. Gospodaru naš, rekoše oni, bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači. Ne bojte se – reče On – Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim.) (Ta-Ha, 43-46)”

Razmislite o riječima Uzvišenog “Pa mu blagim riječima govorite”. U njima je pouka za svakog daiju (misionara). Koju god stvar nježnost dohvati, okiti ga. Zbog toga bi Jezid Er-Rekaši, Allah mu se smilovao, kada bi čitao ove Allahove riječi uobičavao da kaže: O ti što stekneš ljubav neprijatelja tvog Pa kako ćeš tek prijatelja i zaštitnika Svog.

Musa i Harun, Allah im se smilovao, otišli su u faraonov dvorac i pozvali ga i on im je izašao. Musa mu je rekao: “Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama, i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvog, a nek živi u miru onaj koji pravi put slijedi. Nama se objavljuje da će sigurno stići kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.” (Ta-Ha, 49).

Faraon im je odgovorio riječima: “Pa ko je gospodar naš, o Musa – upita faraon.” (Ta-Ha, 49) A Musa mu reče: “Gospodar naš je onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo.” (Ta-Ha, 50) I faraon reče: “A šta je sa narodima davnašnjim – upita on.” (Ta-Ha, 51 )

Značenje faraonovih riječi “A šta je s narodima davnašnjim” jeste: “O Musa, oni nisu vjerovali u tvog gospodara u čije ime pozivaš nego su obožavali kipove i slične stvari.” A značenje riječi EL-BALU, jeste stanje i slučaj, odnosno kakvo je stanje i kakav je njihov slučaj. [7]

A Musa mu odgovori: “O njima zna Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome nije ništa skriveno; On ništa ne zaboravlja.” (Ta-Ha, 52)

A na drugom mjestu, u suri Eš-Šuara se spominje da je Musau kada je otišao faraonu, faraon rekao: “Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo, i uradio si zlodjelo koje si uradio i još si nezahvalnik.”

Nakon dijaloga koji se desio između njih dvojice i kojeg je časna sura zabilježila i nakon što je Musa dokazima ušutkao faraona, faraon je rekao: “Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti.” (Eš-Šuara’, 29). A Musa ga upita: “Zar i onda kad ti budem dokaz dao.” (Eš-Šuara’, 30). Faraon reče: “Pa daj ga ako istinu govoriš. I Musa baci štap svoj, kad on zmija prava, onda izvadi ruku iz njedara kad ono onima koji su gledali bijela.” (Eš-Šuara’, 31-33).

Kada mu je Musa pokazao mu’džizu štapa i ruke, i kad je faraon ugledao ispred sebe ogromnu zmiju nije se suzdržao nego je pobjegao. Kada se smirio i dušu povratio rekao je: “Ovaj je zaista vješt čarobnjak.” Ovo je učinio samo da bi vas iz zemlje vaše izveo, rekao je ovo narodu svom i od njih zatražio savjet: Pa šta savjetujete? I uputiše ga da skupi čarobnjake u određeni dan. Faraon posla po čarobnjake i dođe osamdeset hiljada čarobnjaka (navodi se šezdeset hiljada čarobnjaka, a navodi se i drugi broj).
Allah najbolje zna.

Suočenje sa čarobnjacima

Dođoše čarobnjaci sa svojim užadima i štapovima i rekoše faraonu: “Da li će nama doista pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici. Hoće – odgovori on – i bićete tada  sigurno meni najbliži .” (Eš-Šuara’, 41, 42). I kad ih Musa vidje, a bilo je to na dan njihova praznika: “Reče im Musa: Teško vama, ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi, a sigurno neće uspjeti onaj koji laži iznosi.” (Ta-Ha, 61). I poslije toga rekoše: “Rekoše oni: O Musa, hoćeš li ti ili ćemo mi najprije baciti. Bacite vi – reče on – i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću. I Musa osjeti u sebi zebnju. Ne boj se – rekosmo Mi – ti ćeš doista pobijediti. Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.” (Ta­ Ha, 65-69). I kada je Musa bacio svoj štap, kad on proguta sve njihove konope i štapove. Navodi se da je slijepac tada stajao u masi i da je upitao one oko sebe: “Je li se pokazalo nešto u stomaku Musaove zmije?” I kad mu odgovoriše da nije, odmah je povjerovao. Kad čarobnjaci to vidješe i kad se uvjeriše da Musa nije čarobnjak i da ono što je on uradio nije magija nego da je to mu’džiza od Allaha Uzvišenog: “čarobnjaci se onda na tle baciše i rekoše: Mi vjerujemo u Gospodara svijetova, Gospodara Musaova i Harunova.” (Eš- Šuara’, 46-48).

Kaže Ibn Abbas: “Kad sedždu učiniše Allah im pokaza njihovo mjesto u džennetu.”

Kad to faraon vidje reče im: “Zar mu povjerovaste prije dopuštenja moga?” (Eš-Šuara’, 49).

Zar je za vjeru u Allaha potrebna dozvola od ljudi, neznalico jedna!!!

Zatim faraon reče: “On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio.” (Eš-Šuara’, 49), odnosno misleći na Musaa, da ih je on čarobnjaštvu naučio i da su se oni zajedno o tome dogovorili. Zatim im je zaprijetio da će ih razapeti i pobiti. Rekao je: “A vi ćete zapamtiti, poodsjecaću ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati.” (Eš-Šuara’, 49). Ćarobnjaci odgovoriše: “Ništa strašno – rekoše oni – mi ćemo se Gospodaru svome vratiti. Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe oprostiti, zato što smo prvi vjernici.” (Eš-Šuara’, 50-51).

I kada ustrajaše u svom vjerovanju faraon poče izvršavati ono što je obećao: ubijanje, razapinjanje, sječenje ruku i nogu. Rekao je Ibn Abbas: “Osvanuli su kao griješni čarobnjaci, a zamrkli kao odani šehidi.”

Ovaj tiranin bio je prvi koji je razapeo (na križ). EI­ Bejdavi je rekao: “Bilo ih je osamdeset ili sedamdeset hiljada (odnosno broj čarobnjaka koje je ubio).

Haman gradi toranj

Faraon se naduo od oholosti i pozvao svog vezira Hamana i naredio mu da sagradi toranj . Zašto? Da onaj ko se na njega popenje dospije do Musaovog Boga. Rekao je: “Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene.” (EI-Kasas, 38). Uzvišeni kaže: “O Hamane – reče faraon – sagradi mi jedan toranj ne bi li stigao do staza, staza nebeskih, ne bi li se popeo do Musaovog Boga, a ja smatram da je on zaista lažac. I eto tako su se faraonu njegova ružna djela učinila lijepim. I on je bio odvraćen od pravog puta, a lukavstvo faraonovo se završilo na njegovu štetu.” (Gafir, 36, 37).

Autor tefsira EI-Keššaf i drugi prenose da se faraon popeo na ovaj toranj i bacio strijelu prema nebu. Allah htjede da ga iskuša i vrati se šiljak strijele obojen krvlju. Te reče: Ubio sam Boga Musaovog. Osta Musa bez Boga da mu se klanja.

Kaže Uzvišeni: “I eto tako su se faraonu njegova ružna djela učinila lijepim i on je bio odvraćen od pravog puta, a lukavstvo faraonovo se završilo na njegovu štetu.” Sišao je, a njegova oholost i uobraženost se još više povećala. Sakupio je narod svoj i rekao: “O narode moj, zar meni ne pripada carstvo u Misiru (Egipat) i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, shvaćate li? I zar nisam ja bolji od ovoga bijednika koji jedva da umije da govori? Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata, ili zašto zajedno s njim nisu došli meleki? I on zavede narod svoj , pa mu se pokori, oni su doista bili narod griješni.” (Ez-Zuhruf, 51 – 54). A u suri En-Nazi’at Uzvišeni kaže, prenoseći njegove riječi: “I sabrao je, pozvao i rekao: Ja sam gospodar vaš najveći .” (En-Nazi’at, 23-24).

Priča o frizerki faraonove kćerke

Kada se vjera u Uzvišenog duboko u srcu usadi, čovjek se pretvara u grubu stijenu od koju se sve snage zla i nevjerstva razbiju. I čovjek uživa u patnji kako bi postigao zadovoljstvo Njegovog Stvoritelja Uzvišenog i Silnog. Vjernik postaje kao livena šipka od zlata kojoj plamen vatre samo još više uvećava blistavost i sjaj . Ova priča ukazuje na nepokolebljivost vjernika. Koliko nam je
samo potrebno u vrijeme kada su pravednici pogeli svoje glave, a nepravedni podigli svoje oružje. Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada sam bio na Israu osjetih miris koji prođe pored mene i rekoh: Kakav je ovo miris? Reče (odnosno Džibril): Frizerke kćerke faraonove i njene djece. Ispao joj je češalj iz ruke (tj . češljajući kosu faraonove kćerke) i ona reče: U ime Allaha. A faraonova kćerka upita: Mog oca? Reče: Mog
Gospodara, tvog Gospodara i Gospodara tvog oca. I ona je upita: Pa zar imaš Gospodara pored mog oca? Reče joj : Da, moj Gospodar i tvoj Gospodar je Allah, dželle šanuhu” Poslanik kaže: “Naredio je da se donese kazan od bakra. Kada se zagrijao, naredio je da se u njega baci. Rekla je: Imam molbu kod tebe (Ispuni mi molbu). Reče: Koja je? Rekla je: Sakupi moje kosti i kosti moje djece na jedno mjesto. Reče: Kako hoćeš, pošto sam ti dužan.” Poslanik kaže: “Naredio im je da ih bacaju jedno po jedno dok nisu došli do dojenčeta. Reklo je: Majko skoči i ne oklijevaj , ti si na istini.” Zatim je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Ćetvorica su progovorila u kolijevci kao djeca: ovaj , Jusufov svjedok, prijatelj Džurejdžov i Isa sin Merjemin, alejhis-selam” [8]

Ovo je još jedan zločin od zločina faraonovih koji se dodaje prošlim.

Mučenje uvažene Asije kćerke, Mezahimove

Ovo je jedinstven primjer od primjera izdržljivosti protiv laži u kojem učestvuje žena da bi nam dala pouku kako je lijepa ustrajnost u principu. I Allah joj uzdiže vječni orden i kraj sure Et-Tahrim bi objavljen kako bi ovjekovječio uspomenu na nju sve do Sudnjeg dana.

Prenosi se od Kasima ibn Ebi Nibne da je rekao: Žena faraonova je upitala: “Ko pobjedi?” I bi rečeno: “Gospodar Musaov i Harunov.” I ona reče: “Vjerujem u Gospodara Musaova i Harunova.” Faraon posla po nju i reče: “Pogledajte najveći kamen koji nađete i ako ostane pri svom stavu bacite ga na nju, a ako odustane od svog stava onda je moja žena.” Kad je dovedoše podiže pogled prema nebu i ugleda svoju kuću u Džennetu i osta pri stavu svom i duša joj izađe. Kamen bi bačen na tijelo bez duše.

U drugim predajama stoji: “Faraonova žena bi paćena na suncu. I kada bi od nje odlazio (faraon) meleki bi joj hlad pravili svojim krilima, te bi gledala svoje mjesto u Džennetu.” [9]

Katade je rekao: “Faraon je bio najdrskiji stanovnik na Zemlji i najbezbožniji, tako mi Allaha njegovoj ženi štetu nije nanijelo nevjerstvo njenog muža kada se pokorila svom Gospodaru. Da znate da je Allah Uzvišeni pravedan sudac i da svako samo za svoje grijehe odgovara.” [10]

A u drugim predajama stoji da joj je faraon zabio kolce i stegao ruke i noge. I Asija zamoli svog Gospodara i reče: “Gospodaru, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu.” (Tahrim, l l )

I to se desi onda kada je faraon kod nje bio prisutan. Ona se nasmija kada vidje svoju kuću u Džennetu, a faraon reče: “Zar se ne čudite njenom ludilu, mi je mučimo, a ona se smije.” Allah joj uze dušu u Džennet, Allah bio zadovoljan njome. [11]

Njene zasluge – Uzvišeni Allah joj se smilovao

1. Uzvišeni Allah kaže: “A onima koji vjeruju, Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: Gospodaru, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova i izbavi me od naroda nevjemičkog.” (Et-Tahrim, l l ) Učenjaci rekoše: “Izabrala je komšiju prije kuće.”
2. Prenosi se od Ehu Musa El-Ešarija, radijallahu anhu, da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Mnogo ljudi je bilo savršeno, a od žena bile su savršene samo: Asija – faraonova žena, Merjem – kćerka Imranova i Hatidža – kćerka Huvejlidova. A Aiša je bilja od ostalih žena kao što je popara (šerir) bolja od ostalih jela. [12]

Iskušenje nesrećama nakon blagostanja

Faraon i njegov narod objavili su rat Musau . i njegovom narodu, kao što to Kur’an opisuje. Kaže Uzvišeni: “A glavešine naroda faraonova rekoše: Zar ćeš ostaviti Musaa i narod da nered u zemlji prave i da tebe i božanstva tvoja napuste. On reče: Ubijaćemo mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavljati u životu, mi uistinu vladamo njima.” (El-E’araf, 127).

Izraelićani se prepadoše i požališe Musau. Te im on reče: “Musa reče narodu svome: Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih, a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali. Zlostavljani smo – rekoše oni – prije nego si nam došao, a i nakon što si nam došao. A Musa reče: Gospodar vaš će neprijatelja vašeg uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti da bi vidio kako ćete postupati.” (El E’araf, 129).

Musa i Harun uputiše dovu svom Gospodaru i zamoliše ga da faraon i narod njegov nikad ne povjeruju. “I Musa reče: Gospodaru naš, Ti si dao faraonu i glavešinama njegovim bogatstva da u raksoši žive na ovom svijetu, pa oni Gospodaru moj zavode s puta Tvoga! Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu.” (Junus, 88).

Uzvišeni Allah reče: “Uslišana je molba vaša – a vas dvojica na pravom putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite.” (Junus, 89).

I otpoče kazna bezbožnika

Uzvišeni kaže: “I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opomenuli.” (El­ E’araf, 130).

A pod – ES-SININE – godine, podrazumijeva se žestoka glad. U sahih hadisu stoji da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao Allahu od gladi: “Utječem Ti se od gladi, ružna li je vika (galama).”

NAKSIN MINES-SEMERATI – nerodica, odnosno blagoslov je podignut i drveće je prestalo davati plodove. Kaže Ka’b: “Palma bi nosila samo jedan plod.”

Allah je na njih spustio dva iskušenja: žestoku glad i oskudnu opskrbu. U nekim predajama stoji da kada se Allah rasrdi na jedan narod zovne melek između nebesa i zemlje: “O blagoslovu, uzdigni se, o želucu proširi se, o dušo ne zasiti se.” Zatim uslijede iskušenja jedno iza drugog.

Uzvišeni kaže: “Zato smo na njih slali i poplave i skakavce i krpelje i žabe i krv – sve jasna znamenja, ali su se oni oholili i narod zlikovački bili.” (El-E’araf, 133).

ET-TUFANU – poplave. Mufessiri kažu: “To je velika poplava Nila koji je potopio zemlju uništio usjeve i zajedno s njim pala je kiša koja je sve crnom tamom obuhvatila da se ni sunce ni mjesec nisu mogli vidjeti. Kaže se da je to trajalo osam dana.”

EL-DŽERADU – skakavci, to je zlo koje jede usjeve, drveće, vrata, krovove kuća, odjeću i hranu.

U našem vremenu čuli smo o bijelim mravima koji su se pojavili u nekim zemljama. I navodi se da su jeli gvožđe.

Čuli smo, također, o bakteriji koja jede ljudsko meso, zatim o sidi za koju kažu da je kuga modernog doba. I ovo iskušenje je došlo zbog pojave razvrata i činjenja zabranjenih djela. Snaga i moć pripadaju samo Allahu!!!

EL-KUMMELU – krpelji. To su bili mali krpelji koji su jeli ljetinu i zavlačili se čovjeku između odjeće i tijela i sisali im krv. Sa’d ibn Džubejr je rekao: “Navalili su na njihove kože, kosu, trepavice i obrve i prilijepiti na njihove kože i izgledali su kao da imaju boginje.”

ED-DAFADI’U – žabe. Uzvišeni Allah je naredio Musau da ode do Nila i da svojim štapom pokaže od Nila do faraonova naroda. Musa to i učini. Žabe izađoše iz Nila kao vojske i napuniše njihova dvorišta i posude. Kad god bi neko od njih otkrio posudu, odjeću, hranu ili piće našao bi žabu. Navodi se da su žabe povraćale gnoj u posude i u hranu ispred njih.

Prenosi se od Ibn Abbasa da je rekao: “Žabe su se bacale u lonce koji su ključali i na peći koje su bile zagrijane. Puteve i ulice grada napuniše tijela žaba. Isto tako i kuće.”

ED-DEMU – krv. Kada bi neko od njih podigao posudu da iz nje pije, voda bi se pretvorila u nečistu krv. Ne bi vode pili, a da u njoj krv ne bi našli. I čudo koje upućuje na moć Uzvišenog Allaha jeste to što Musaov narod nije pogodilo nijedno od ovih iskušenja. I pored toga nisu nijednog dana ni pomislili da slijede istinu i to im je samo bezboštvo povećalo. Govorili bi Musau: “Kakav god da nam dokaz doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati.” (El-E’araf, 132).

Utapanje

Uzvišeni Allah je naredio Musau da sakupi narod svoj i da se sa njima uputi prema Sinaju. Uzvišeni kaže: “Izvedi noću robove Moje, za vama će potjera poći.” (Ed-Duhan, 23). Musa, alejhis-selam, je sakupio Izraelićane i sa njima noću krenuo. Kad je za to faraon saznao sakupio je vojsku i krenuo za Musaom i onima sa njim. Musa je sa svojim narodom stigao do obale mora. Izraelićani saznadoše da im je faraon i njegova vojska za petama i osjetiše strah. Rekoše Musau: “Samo što nas nisu stigli.” (Eš-Šuara, 61 ). Musa, alejhis-selam, im reče: “Neće, Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” (Eš-Šuara, 62). Musau,
alejhis-selam, odmah stiže podrška. Uzvišeni kaže: “I Mi objavismo Musau: Udri štapom svojim po moru i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo.” (Eš­ Šuara, 63). Musa i narod njegov pređoše more.

Kada faraon stiže do obale mora i nađe ga rastavljenog reče: “More se rastavilo zato što sam ja to htio i iz strahopoštovanja prema mojoj moći !!!”

I pođe faraon sa svojom vojskom da prelazi more i kad stiže do polovine puta vrati se voda u svoje tekuće stanje. Kada se poče utapati htjede da Allaha prevari i reče: “Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam.” (Junus, 90).

Tevba u situaciji u kojoj je smrt neizbježna ne vrijedi i ne prima se jer je ona poput hroptanja u trenutku umiranji.

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Rekao je Džibril : Da si me vidio kako uzimam morski pijesak i guram ga u usta faraonova bojeći se da se milost na njega ne spusti. [13]

Uzvišeni kaže odgovarajući na njegov šehadet: “Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao. Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe – ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama.” (Junus, 91, 92). I tako volja Uzvišenog Allaha htjede da se spasi tijelo faraonovo od nestanka i da nadahne faraonski narod umjetnošću balzamovanja i da njihova tijela i danas vidimo da budu pouka i opomena, da Allah sudi i da je Njegova odredba nesalomiva i On će brzo račune svesti.

I tako se stanica nepravde rastavlja od stranice pravde u istoriji čovječanstva.

Uzvišeni kaže: “A bili smo ih učinili vođama koji su pozivali u ono zbog čega se ide u vatru – a na Sudnjem danu im niko neće pomoći. I propratismo ih prokletstvom na ovom svijetu, a na Onom svijetu biće od svakog dobra udaljeni.” (El Kasas, 41 , 42).

I Uzvišeni kaže: ” I koliko ostaviše bašči i izvora i njiva zasijanih i dvorova divnih i zadovoljstava koja su u radosti provodili, tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili, ni nebo ih ni zemlja nisu oplakivali, i nisu bili pošteđeni.” (Ed-Duhan, 25-29).

Izraelićani naslijediše narod faraonov i jedoše njihova dobra.

Kaže Uzvišeni: “A potlačenom narodu dadosmo u nasljeđe istočne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili i lijepo obećanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno. Zato što su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono što su faraon i narod njegov sagradili i ono što su podigli.” (El-E’araf, 137).

Odlomak iz knjige “Knjiga o zulumćarima” – Sa’d Jusuf Mahmud Ebu Aziz

[1] On je Ismail ibn Abdur-Rahman Es-Suddijj iz Kufe i nadimak mu je Suduk. EI-Israilijatu vel-mevduatu fi kutubit-tefsiri od doktora Muhammeda Ebu Šebbe, str. 152.

[2] Tefsirul-Kurtubi (Kasas 4).

[3] Babice – žene koje porađaju djecu.

[4] Kisasul-Enbija’i, str. 242.

[5] Tefsir Ibn Kesir, 3/610.

[6] To sam podrobno objasnio u knjizi Kisasul-Kur’an, da mi Allah pomogne da je upotpunim.

[7] Fethul-Kadir, 3/369.

[8] Prenosi ga Bejheki u djelu Delailun-nubuvveti, 2/121. Ibn Kesir kaže: “Lanac prenosilaca mu je u redu, ali nisu ga naveli.” (Tefsir Ibn Kesir, 3/26). Medždi Fethi Sejjid kaže da je hadis Sahih. Navodi ga Ahmed 1/309, 310; Taberi, El-Bezzar i Ibn Hibban 2892 i 2893 u Sahihun min kisasin-Nebijj 3/5, 6.

[9] Tefsir Ibn Kesir, 4/615.

[10] Ibid.

[11] Ibid.

[12] Hadis je sahih, prenose ga Buharija 7/193, Muslim 7/132; Popara je sa mesom i mesnom juhom.

[13] Hadis je sahih. Prenose ga Tirmizi i Ahmed u Musnedu te Hakim, Tajalisi i Hatib. Pogledaj u Sahihul-Džami’ pod brojem 4353 i Es-Sahihatu pod brojem 2015.