22. Vjerovanje u Allahove knjige

• U temeljne komponente imana, tj. imanske šartove, ubraja se i vjerovanje da je Uzvišeni Allah Svojim vjerovjesnicima slao objavu, u vidu ispisanih ploča ili usmenih poruka koje bi im prenio melek, ili direktnim putem, obraćajući im se izravno iza zastora. Sve spomenuto se, bez ikakve sumnje, smatra Allahovim govorom, bez obzira zvalo se to što je objavljeno suhufima – listovima ili kitabima – knjigama.

• Uzvišeni Allah objavio je knjige kako ljudi na Sudnjem danu ne bi imali nikakvo opravdanje za eventualno nevjerstvo na dunjaluku i kako bi one bile jasan putokaz onima koji žele krenuti Pravim putem.

• Prva objavljena knjiga koju Uzvišeni Allah spominje u Kur’anu jesu Ibrahimovi suhufi, a potom Tevrat, koji je, shodno jednom mišljenju, sinonim za Musaove suhufe, a prema drugom mišljenju, radi se o zasebnoj objavi Musau. Zebur je Allah objavio Davudu, a nakon toga objavio je i Indžil Svome robu i poslaniku Isau. Posljednja objavljena knjiga je Kur’an, koji je Uzvišeni Allah objavio Svome vjerovjesniku, kako bi bio svjetlost svim svjetovima, upozorenje grješnicima i milost i uputa muslimanima vjernicima.

• Onaj ko porekne samo jednu od Allahovih knjiga, kao da je porekao sve Njegove objave.

• Kada je riječ o temeljima vjerovanja, lijepom ponašanju, kao i univerzalnim vrijednostima vjere, sve Allahove objave pozivale su i promovirale isto učenje. Također, sva kazivanja i informacije u njima o drevnim i potonjim pojedincima i narodima, neupitno su istinite. Razlika među njima bila je u propisima i obavezama kojima su bili zaduženi pojedinci.

Komentar: Kada je riječ o fikhu – pravnim propisima, te određenim pitanjima halala i harama, tu je bilo razlike od poslanika do poslanika, i od knjige do knjige, pa su nekim narodima, sljedbenicima Allahovih poslanika, određene vrste jela, recimo, bile zabranjene, dok su sljedbenicima drugog poslanika bile dozvoljene. Prenoseći nam riječi Isaa, alejhis-selam, Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “…i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg – zato se Allaha bojte i mene slušajte” (Alu Imran, 50).

• Svaka nova Allahova objava derogirala bi djelimično ili u potpunosti prethodnu objavu.

Komentar: Ovdje se, naravno, misli na derogiranje – mijenjanje šerijatskih propisa, a nikako na promjenu temelja islamskog vjerovanja, koji su, kako je to autor već spomenuo, univerzalni i nepromjenjivi.

• Sve Allahove objave su ili u potpunosti zagubljene i nestale, ili su iskrivljene i izmijenjene, osim Knjige koju je Uzvišeni Allah sačuvao i koja je derogirala sve prethodne, Knjige koja se smatra pečatom svih Allahovih objava i koja bdije nad prethodnim objavama i u skladu sa čijim se propisima sudi. Ta Knjiga je svjetlost jasna, Kur’an mudri i veličanstveni.

• Svaki je pojedinac obavezan da uvažava sve objavljene knjige tako što će priznavati i poštovati njihove originalne forme, te spoznati Allahove mudrosti u tome što ih je objavio i što je kroz njih propisao zakone, ali u isto vrijeme obavezan je biti oprezan u čitanju tih knjiga zbog onoga što je u njima iskrivljeno ili derogirano.

• Kur’an je Allahov govor u svakom pogledu, dakle i po (slovnom) izrazu i po značenju. On potječe od Allaha i Njemu će se vratiti. Allah ga je objavio i on nije stvoren, i u ovom pogledu se ni u kojem slučaju ne suprotstavljamo općepoznatom stavu zajednice muslimana.

• Naše obaveze u pogledu Kur’ana jesu: iskreno vjerovati u njega, suditi u skladu sa njegovim propisima, učiti ga u namazu i mimo namaza, učiti ga napamet i razmišljati o njegovim poukama i porukama, saznavati njegova pravila i propise, vladati se u skladu sa njegovim uputama, druge njemu podučavati.

• Onaj ko porekne bilo šta od onoga o čemu nas je Kur’an obavijestio, ili dozvoli bilo šta od onoga što je Kur’an strogo zabranio, ili bude uvjeren da je Kur’an u bilo kojem pogledu nepotpun ili oskrnavljen, takav u Kur’an nije ni povjerovao.

Odlomak iz knjige “Sažeti prikaz islamskog vjerovanja” – dr. Muhammed Jusri

Prijevod i komentar: Amir Durmić, prof.