Slavljen neka je Onaj koji je srca vjernika zbližio i ispunio srdačnošću, tako da su kao jedno tijelo čiji su dijelovi neraskidivo vezani znakovima imana iz kojeg proizlazi međusobna ljubav muslimana: “On te podržava Svojom pomoći i vjernicima, i On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio.” (prijevod značenja El-Enfal, 62-63.) Vjernici su se ujedinili i zbližili, a to nije ničijom zaslugom niti moći nego samo Allahovom, subhanehu ve te‘ala, dobrotom i niko nije u stanju ujediniti ljudska srca do Allah Uzvišeni. U vezi s tim, Ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže: “Kada Allah zbliži srca, ništa ih ne može udaljiti i to je srdačnost koju je Allah Uzvišeni podario vjernicima zbog imana koji nose.”, kao što kaže Kur’an: ”One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti” (prijevod značenja Merjem, 9), tj. data je ljubav između njih, pa tako vole jedan drugog, bivaju milostivi i osjećajni. Kada kod njih postoji takva vrsta zbliženosti, ona se ne može na brzinu pretvoriti u neprijateljstvo, jer ta ljubav nije zbog porijekla ili imetka. Takvima je vatra zabranjena, kao što kaže Poslanik, alejhis-selam: ”Vatra je zabranjena svakom ljubaznom, blagom, jednostavnom i bliskom ljudima.” (Bilježi imam Ahmed, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim) Kaže Mejmun ibn Mihran: ”Blagost i srdačnost prema ljudima je pola razuma.”
Šerijatski uzroci za postizanje ljubavi i osvajanja srca
Mnogi seminari su održani na temu kako postati voljen, kako uspostaviti komunikaciju među ljudima, kako zadobiti naklonost drugih, ali mnogi odgajatelji su zanemarili istinske šerijatske uzroke pridobijanja ljudskih srca. Osnova za to nalazi se u hadisu Džibrila, u kojem Allahov Poslanik, alejhis-selam, kaže: “Kada Allah zavoli nekog Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: ‘Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti’ – i Džibril ga zavoli. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: ‘Allah voli tog i tog, pa ga volite i vi’ – i oni ga zavole. Tada ga zavole i stanovnici Zemlje. A kada Allah zamrzi nekog Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: ‘Ja mrzim tog i tog, pa ga i ti mrzi’ – i Džibril ga zamrzi. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: ‘Allah mrzi tog i tog, pa ga i vi mrzite’ – i oni ga zamrze. Tada ga zamrze i stanovnici Zemlje.“(Muttefekun alejh) Ovo je ta ljubav i srdačnost koju Allah daje onima koji su Njemu bliski, i ona je obećana od Allaha, subhanehu ve te‘ala: “One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.“ (prijevod značenja Merjem, 96) Srdačnost je bila poznata i u prijašnjim i kasnijim generacijama, kao što kaže Suhejl ibn Ebu Salih, rahimehullah: “Bio sam sa ocem na Arefatu, pa smo stali da vidimo Omera ibn Abdul-Aziza, a on je bio emir (zapovjednik) na hadždžu. Rekao sam: ‘Oče, ja mislim da Allah voli Omera!’ On reče: ‘Po čemu znaš?’ Rekoh: ‘Kako ja vidim, on unosi u srca ljudi srdačnost i ljubav, a ti si čuo Ebu Hurejru – Suhejl ibn Ebi Salih je pričao, a on od svog oca, koji je od Ebu Hurejre prenio da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Kada Allah zavoli nekog Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: ‘Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti…’“ (Sijeru a‘alamu nubela, 5/119) Zbog toga se mora vratiti osnovi ukoliko se želi zadobiti ljubav ljudi, slijedeći imanske uzroke, a jedan od njih jeste slijeđenje Poslanika, alejhis-selam: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti!’”(prijevod značenja Ali Imran, 31) Kada vas Allah zavoli, pozove Džibrila, stanovnike nebesa, ta se ljubav spusti na zemlju, pa se oko vas okupljaju ljudi i njihova se srca ispune ljubavlju. Kaže Zejd ibn Eslem: “Rečeno je: ‘Ko se boji Allaha, ljudi će ga voljeti makar to prezirali.’” (Derrul-mensur, 1/53) Od Katade se prenosi da je Herem ibn Hajjan rekao: “Nijedan rob neće okrenuti svoje srce Allahu, ‘azze ve dželle, a da Allah prema njemu neće okrenuti srca vjernika, sve dok ih ne ispuni srdačnošću i milošću.“ (Bejheki, Zuhdul-kebir, 2/313)
Načini zadobijanja ljubavi ljudi
● Skromnost na dunjaluku. Jedne prilike neki čovjek, koji je želio znati kako zadobiti ljubav Allaha i ljudi, došao je Poslaniku, alejhis-selam, i rekao mu: “O Allahov Poslaniče, uputi me na posao, zbog kojeg će me, kada ga uradim, zavoljeti i Allah i ljudi.” On mu je odgovorio: “Budi skroman na dunjaluku, zavoljet će te Allah, i budi skroman prema onome što je u posjedu ljudi, pa će te ljudi voljeti.” (Ibn Madže, 4102,Nevevi kaže da je hasen, a Albani kaže da je sahih) Onaj koji traži od ljudi, oni će ga mrziti, jer je imetak omiljen kod ljudi, pa kada im uzmaš nešto što im je drago, bježat će od tebe, a ako budeš ovisan o onome što je u njihovim rukama, okupljat će se oko tebe. Jedan je beduin upitao stanovnike Basre: “Ko je prvak u ovom gradu?”, a oni su odgovorili: “Hasan.” Beduin je opet upitao: “Zbog čega?”, a oni su mu odgovorili: “Ljudima je potrebno njegovo znanje, a on je neovisan od njihovog dunjaluka.” Ebu Derda, radijallahu anh, pisao je jednom svom prijatelju: “Oporučujem ti bogobojaznost, skromnost na dunjaluku i želju za onim što je kod Allaha, jer ako tako budeš radio, Allah će te zavoljeti zbog tvoje želje za onim što je kod Njega, i zavoljet će te ljudi zbog toga što si ostavio njihov dunjaluk…“ (Šu‘abul iman, 7/381)
● Širenje i nazivanje selama. Poslanik, alejhis-selam, kaže: “Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli. Želite li da vas uputim šta da činite pa da se međusobno volite: nazivajte selam među sobom!” (Muslim, 54) Hasan el-Basri je rekao: “Rukovanje povećava srdačnost.“
●
Osmijeh i vedro lice. Poslanik, alejhis-selam, kaže: “Nipošto ne potcjenjuj nijedno dobro djelo, pa makar to bilo da svoga brata sretneš nasmijana lica.” Svjetlost lica kada se čovjek nasmije čini srce zadovoljnim i ovaj lijepi osmijeh predstavlja “govor šutnjom”, za koji se ne traži mnogo, ali je značenje veoma veliko.
● Posjećivanje u ime Allaha. Slijeđenje poslaničke upute manifestira se i posjećivanjem prijatelja. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Neki je čovjek krenuo da posjeti brata muslimana u drugom selu, i Allah naredi meleku da ga sačeka na putu. ‘Kuda ideš?’, upita ga melek. ‘Idem da posjetim brata u ovom selu’, reče čovjek. ‘Da ne ideš zato da ti uzvrati na dobročinstvo koji si mu učinio?’ ‘Ne. Hoću da ga posjetim, zato što ga volim, u ime Allaha.’ ‘Ja sam izaslanik Allaha’, reče mu melek, ‘da ti kažem da te je Allah zavolio kao što si ti njega zavolio u ime Allaha!’” (Muslim, 2567)
● Dobročinstvo pred ljudima. Omer ibn Hattab upitao je Seida ibn Amira: “Zbog čega te stanovnici Šama vole?”, a on reče: “Jer im pomažem u njihovim poslovima!” Dobročinstvo prema ljudima nije samo put za zadobijanje ljubavi ljudi, nego i put ka zadobijanju Allahove ljubavi: “Najdraži ljudi Allahu su oni koji najviše koriste ljudima.“ (Albani kaže da je hasen) Kaže Allah: “…i dobro činite – Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine.“ (prijevod značenja El-Bekare, 195) Safvan ibn Umejje rekao je: “Allahov Poslanik, alejhis-selam, počeo mi je davati poklone na dan Hunejna i tada mi je bio najmrži čovjek, ali mi je davao toliko i nije mi prestao davati sve dok mi na kraju nije postao najdraži čovjek.“ (Tirmizi, 666, Albani kaže da je sahih) Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “O sinko moj, razmjenjujte hedije (poklone) međusobno, jer će one rađati ljubav među vama.“ (Sahih edebul-mufred)
Preuzeto sa portala el- Asr