Poziv Istine
Kada sam 2012. godine stavila svoj hidžab, a kojeg je svaka žena dužna nositi, naišla sam na prezir većine ljudi oko mene.
Počev od moje majke pa završivši sa nekadašnjim prijateljima, svi su odbijali mene takvu „zamotanu koja se vraćam unazad umjesto da kao ostatak civilizacije idem unapred.“ Međutim, kada ti znaš da je tebi nešto naređeno i kada želiš da postigneš Allahovo zadovoljstvo onda te ni sve osude, grube i ružne riječi ne mogu spriječiti, niti odvratiti od toga.
„Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju.” – kratko i jasno.
Nije lako, potrebna je snaga, potreban je oslonac na Allaha, potrebno je vrijeme da se emocije smire i da se utiša srdžba u ljudima.
Tada sa majkom nisam razgovarala punih sedam mjeseci, niti sam je vidjela…
Bilo mi je izuzetno teško… ali mi popuštanje pred ultimatumom da se odreknem marame u zamjenu za majčinu bliskost nije padalo na pamet.
Jednostavno natjeraš sebe da u ime Allaha istrpiš i čekaš izlazak iz tog iskušenja.
U trenucima kada mi je bilo jako teško, jer sam bila vezana za majku kao jedinog roditelja, znala sam se prisjetiti slučaja jednog od ashaba, Sad ibn Ebu Vekkasa r.a. kada ga je majka pokušala, time što nije htjela uzimati hranu, odgovoriti od islama on joj je odgovorio: „Majko, koliko god da te volim, više volim Allaha i Njegovog Poslanika. Tako mi Allaha, da imaš hiljadu duša, pa da ih ispuštaš jednu po jednu, ni tada ne bih napustio svoju vjeru.“
Nakon što je vidjela njegovu odlučnost, njegova majka je počela jesti.
U njegovom r.a. primjeru sam nalazila utjehu i podsticaj da ne posustanem.
Divan primjer za one koji žele biti ustrajni svakako su pređašnje generacije, kojima ništa nije moglo poljuljati njihovo jako vjerovanje i oslonac na Allaha.
Iskušavan moraš biti, to je snalazilo one prije nas, snalaziće i one nakon nas. Zar da očekuješ da finalni ispit položiš bez prethodnih testova?
Zar da očekuješ lijep život na ovome svijetu i Džennet na onome svijetu a da ne budes iskušavan?
A Allah je Taj Koji iz svakog iskušenja da izlaz. Hvala Njemu Koji robove svoje obasipa neprekidnom milošću.
Evidentno je da, u mnogim porodicama koje se od rođenja deklarišu muslimanima dolazi do raskola čim se na primjer, cura od petnaest godina odluči klanjati i pokriti. Tada cijela familija ustaje na noge i kategorički odbija i pomisao da ona to učini pozivajući se na tzv. tradicionalni islam i na sopstveni primjer, kako su one časne, poštene, nikog nisu zakinule, dobri ljudi, a ne nose maramu…
A kad bi ista ta cura izrazila želju za izlaskom u diskoteke i nošenjem prozirne i provokativne odjeće familija bi je podržala i podstakla na isto jer, molim lijepo, mora se biti u trendu.
Zar je bratu i ocu te cure drago da svakakvi, devijantni, manijakalni, stari i mladi muškarci „ispijaju“ i „skidaju“ pogledom njihovu sestru ili kći?
Zar će toj istoj majci ili tetki biti drago kada joj, zbog života u trendu, kći bude napastvovana ili obesčašćena ili ponižena?
Zar nije ljepša pokornost Stvoritelju i pokrivanje tijela? Najdragocjeniji dijamanti iako čuvani u sefovima, prije toga se ipak zaviju u svilu.
Islam je sef, sef koji čuva našu čast, moral i ljudsko dostojanstvo.
Ne nagonite svoje majke, sestre i kćeri, iz straha od toga šta će okolina reći, da žive poput lutki na izlozima ako ih je Allah počastio da budu poput dijamanta u najnježniju svilu obmotanog.
Ne tražite „modernost“ jer je ona ogavan i ružan put, a islam je čist od toga.
Islam ne može bit ni tradicionalan, ni moderan, islam je samo jedan – izvorni islam, onaj sa kojim je Allah poslao Muhammeda sallallahu alejhi we selem.
A ako vas je u drugom slučaju, strah za sigurnost ili od iskušenja, pa zar Allah nije dovoljan zaštitnik i Pomagač i zar zaista mislite da čovjek može ući u Džennet a da ne bude iskušavan?
Hidžab je uvijek bio i biće najveća počast za ženu, jer štiti njenu ljepotu i čast.
Najbolja zaštita za dijete je odgojiti ga onako kako nas je Muhammed sallallahu alejhi we selem, podučio.
Odgojite svoju djecu, na najljepši način, da im vjera bude vodilja u životu, budite im prijatelji i savjetnici, a ne strogi naredbodavci. Ne ubijajte im samopouzdanje i želju za uspjehom i napretkom, budite vjetar njihovim jedrima.
Lijep savjet je uvijek više postigao nego stroga kritika i naredba.
Ima tako, nekih ljudi, koji su kasno počeli sa praktikovanjem vjere pa sada stiskaju i forsiraju svoju djecu da izvršavaju čak i ono što nije stroga obaveza. To se nikako ne smije činiti, vjera je lijep savjet a ne prisila, vjera je uzor i poštovanje a ne komandovanje.
Ovakvim pristupom djeca mogu zamrziti vjeru umjesto da je zavole, moramo biti oprezni i blagi.
Trebali bismo biti uzor, kako u vjeri, tako i u životu jer šuplje riječi bez praktične primjene zapravo ne vrijede ničemu.
Isječak iz knjige “Ključ istine”- Marina Paljušević
