Poziv Istine
„Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova i On zna one koji su na pravom putu.” (En-Nahl, 125. ajet)
Ajet koji na najprecizniji način ukazuje na to kako se trebamo ophoditi sa onima koje pozivamo u Islam.
Ljudsko srce reaguje na nježnost, lijepu riječ, poštovanje, saosjećajnost, milosrđe, a odbija grubost i oštrinu, pa bismo na blag način i trebali razgovarati sa onima kojima želimo dostaviti istinu.
Strpljivost i blagost, kao i znanje su najosnovnije karakteristike koje mora posjedovati onaj koji želi pozivati u islam.
Ukoliko postoje strpljenje i blagost ali nemamo dovoljno znanja nećemo uspjeti dostaviti istinu potpuno.
Ako postoji znanje, pa čak i visok stepen, ono je neupotrebljivo ukoliko nema blagosti.
Allah dž.š. je naredio Musau alejhi selam da se čak i faraonu, koji je bio oholnik, obraća blagim riječima.
Takođe, Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem objavljeno je:
„Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub, razbježali bi se od tebe. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s nji- ma! A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega!”
(sura Alu Imran, 159. ajet)
Blagost! Blagost! Blagost!
Blagost je ono što nam ona fali. Poznajem ljude kojima je znanje na zavidnom nivou, ali su im blagost i saosjećajnost neznatne pa su nakon, samo jednog, razogovora odbili ljude od istine.
Da bi pozivao istini moraš i sam biti primjer čovjeka kojem je Allah ukazao Svoju milost.
Allahovi robovi su samilosni.
„Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu.” (sura Ibrahim, 24. ajet)
„Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje – A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.” (sura Bekare, 263. ajet)
Naše riječi, ponašanje i djela su pokazatelji našeg vjerovanja i ona najbolje predstavljaju našu vjeru.
Tragovi Allahove milosti se moraju vidjeti u našem ponašanju, stavovima i razmišljanju.
Dopusti da tvoje ponašanje privuče ljude vjeri tako što ćeš se sa njima ophoditi na najljepši način.
Prije nego počnemo pozivati neku osobu u islam, moramo se postaviti na njeno mjesto.
Nikome nije lako da napusti ono u šta je godinama vjerovao.
Ako iščupaš drvo iz jedne vrste zemlje i presadiš ga odmah u drugu ono će uvenuti, ali ukoliko mu budeš postepeno na zemlju u kojoj je dodavao pomalo nove ono će se polako privići i posle nekog vremena ćeš ga moći presaditi tako da ostane zdravo.
Tako je i sa ljudima, moraš polako, moraš saosjećajno, moraš im dati vremena da smire buru u svom srcu koja nastane sa novim informacijama koje im iznosiš.
Moraš naučiti da slušaš ljude, da osjećaš njihove potrebe i težnje. Voda svojim nježnim ali ustaljenim tokom oblikuje i najveću stijenu. Budi nalik vodi, tih ali ustaljen i bistar. Ne očekuj od ljudi da će te samo slušati i aminovati sve što kažeš, neće biti tako.
Neki će se htjeti raspravljati, neki će mnoga pitanja postavljati, a neki će odbijati čak i da razgovaraju.
Svakoj od navedenih grupa je jedna stvar zajednička – moraš im privući pažnju i zadržati je sve dok im ne dostaviš istinu.
Onima koji žele raspravu, tiho uz blag osmijeh reci da ne želiš raspravu, ali da ćeš na debatu, potkrijepljenu dokazima, rado pristati.
Onima koji imaju mnogo pitanja moraš dati odgovore. Za odgovore je potrebno znanje, a u Kur’anu su ti odgovori na sva moguća pitanja.
Najteža kategorija su oni koji odbijaju razgovor. I dan danas, nakon šest godina, moja majka i sestra odbijaju razgovor.
Za njih je potrebno vrijeme i puno strpljenja, tu su riječi u drugom planu, i u takvoj situaciji, najboljim načinom pozivanja smatram dobročinstvo.
Dobročinstvo uvijek urodi plodom i usadi ljubav u ljudska srca.
Usadi u ljudska srca ljubav prema Allahu tako što ćeš im govoriti o Njegovoj milosti i o tome koliko se On raduje onome ko se pokaje i koji u Njega povjeruje.
Budeš li ljude zastrašivao citirajući im ajete o kazni odbićeš ih čak i od razgovora sa tobom a kamoli od vjere.
Čini im dobro, uputi lijepu riječ, pomozi im, neka vide kako te je Islam odgojio.
A uz sve to, tvoja dova je najpreča, moli Allaha da ih uputi i da te pomogne da budeš sebebom njihovog prihvatanja istine, pa makar se i cijelog života trudio, ne daj se umoriti, ne posustani i ne gubi nadu. Tvoje je da se trudiš, pa ako oni prihvate istinu, spašeni su, a ako je Allahovom voljom ne prihvate, ti si pozivao, shodno svojim mogućnostima, i nećeš biti odgovoran za njih, a nagrada od Gospodara za tvoj trud te svakako čeka.
„Ko uradi dobro djelo, bit će desetostruko nagrađen.” (El-En’am, 160. ajet)
Isječak iz knjige “Ključ istine”
Marina Paljušević
