1. Načela islamskog vjerovanja

• Prva i najvažnija čovjekova obaveza jest potvrditi tevhid – jednoću Allaha, Gospodara nebesa i Zemlje.

• Tevhid je osnovni preduvjet za ispravnost i primljenost kod Allaha svih ibadeta, bogougodnih djela.

• Svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici svoj su poziv temeljili na tevhidu, zbog čijeg su ispovijedanja stvoreni i ljudi i džini.

• Nauka o tevhidu izuzetno je časna nauka i postoji mnogo imena i naziva po kojima je poznata.

• Neki od poznatih naziva nauke o tevhidu jesu sljedeći: el-iman – vjerovanje, es-sunna – put, pravac, et-tevhid – monoteizam, el-akida – islamska dogmatika, usuli-din – temelji vjere, eš-šeria – šerijat, a prvi općeproširen naziv za ovu nauku jeste el-fikhul-ekber – najveće i najuzvišenije znanje i razumijevanje, i pod ovim nazivom nastala su prva pisana djela koja su se bavila ovom temom. Sva pobrojana imena za ovu časnu nauku lijepa su i pohvalna, legitimna i prihvatljiva sa šerijatskog aspekta.

• Što se tiče naziva ilmul-kelam – apologetika i felsefa – filozofija, radi se o novotarskim nazivima, tako da oni nisu ni legitimni ni prihvatljivi.

• Definicija akide glasi: “To je nauka o islamskom vjerovanju koja svoje postulate ekscerpira iz šerijatski potpuno validnih argumenata, i nauka koja ima za cilj odbaciti i pobiti sve sumnje (šubhe) i kritičke prigovore oponenata.”

• Nauka o tevhidu primarna je nauka, a sve ostale nauke su sekundarne. To znači da ova nauka ne zavisi od drugih nauka, dok se sve druge nauke oslanjaju na nju.

• Propis izučavanja ove nauke sadržan je u sljedećoj definiciji: “Poznavanje jedne vrste pitanja iz ove nauke individualna je obaveza svakog pojedinca – farz ajn, dok je poznavanje druge vrste pitanja kolektivna obaveza muslimana – farz kifaje.”

• Što se tiče pitanja koja obavezno mora poznavati svaki musliman, to su osnovna pitanja iz oblasti islamskog vjerovanja koja se temelje na općim, šerijatskim dokazima, bez čijeg poznavanja vjerovanje pojedinca ne bi bilo ispravno. Radi se, dakle, o osnovama za koje će na Sudnjem danu biti pitani svi ljudi.

• Kada je riječ o pitanjima iz oblasti akide koja obavezno moraju poznavati samo pojedinci iz islamskog ummeta, a ne svi muslimani pojedinačno, tu ubrajamo sve ono što ne spada u osnove koje mora znati svaki musliman. Naprimjer, radi se o preciznom poznavanju pojedinosti iz oblasti akide, poznavanju šerijatskih dokaza i njihovom korištenju u dokazivanju i pojašnjenju onoga što je potrebno, te sposobnosti da se besprijekornom argumentacijom poraze inadžije i ušutkaju oponenti.

• Iskreno i ispravno vjerovanje najbolje je djelo, što znači i da je izučavanje nauke o vjerovanju najbolje djelo.

• Nauka o vjerovanju bavi se spoznajom Allaha, Vječnog, Živog i Uzvišenog, kojem pripadaju sva svojstva savršenstva i potpunosti.

• Ispravno vjerovanje u Gospodara svjetova i u Njegove vjerovjesnike, najbolja i najodabranija stvorenja, osnova je nauke o vjerovanju, koja nas upoznaje sa našim strogim dužnostima, dozvoljenim i zabranjenim u pogledu odnosa prema Allahu, Njegovim poslanicima i objavama.

• Akida je nauka koja nas upoznaje sa propisima islamskog vjerovanja.

• Pravila i propisi nauke o vjerovanju ekscerpiraju se iz neiskvarene fitre, vjerodostojne tradicije, prihvatljivog konsenzusa i zdravog razuma

Komentar: Fitra je urođena i prirodna čovjekova potreba za vjerom i vjerovanjem, koju mu je u samu njegovu bit utkao Uzvišeni Allah onoga trenutka kada ga je stvorio. U pogledu fitre, među ljudima nema izuzetka, već svi oni na ovaj svijet dolaze noseći je u sebi, o čemu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Svako se dijete rađa u fitri, pa ga njegovi roditelji svojim odgojem učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom…” (Muttefekun alejhi) Također, fitra – urođena vjera, koja se spominje u hadisu, odnosi se i na činjenicu da su sve duše priznale Allaha kao svoga Gospodara, o čemu nas Allah obavještava u Kur’anu: “I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’, oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’, i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali’” (El-A‘raf, 172–174). Također, imajući u vidu da ova riječ u arapskom jeziki ukazuje na različita značenja, neki islamski učenjaci fitru tumače i kao islam, drugi kao praksu poslanikâ, treći kao sunnet, a četvrti kao čistu prirodu u kojoj je Uzvišeni Allah stvorio ljude, što smo ovdje i preferirali, s tim da se ova značenja međusobno ne isključuju, već nadopunjuju. (Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 8/372.)

• Krajnji cilj nauke o tevhidu, ukoliko se radi o pojedincu – mukellefu, osobi koja je, shodno islamskom učenju, postala šerijatski obveznik, jeste da kod njega izgradi ispravno vjerovanje i učini ga iskrenim monoteistom koji će obožavati samo Uzvišenog Allaha i da ga uzdigne sa stepena općeg shvatanja islamskog vjerovanja na stepen podrobnog shvatanja pojedinačnih pitanja iz ove oblasti. Također, cilj je da pojedinac, od osobe koja islamske principe slijedi običajno, preraste u osobu koja će te principe, posredstvom jasnih argumenata, prihvatiti sa čvrstim i nepokolebljivim ubjeđenjem, širokogrudno i iskreno, te ih potvrditi djelima svoga srca, ali i ostalih dijelova tijela, čime će steći zadovoljstvo svoga Gospodara. Na takav će se način na dunjaluku sačuvati raznih novotarija i sumnji, a na ahiretu će biti spašena od vječnog boravka u Vatri i ući će u Džennet.

• Kada su u pitanju islamska društva, cilj ove nauke jeste da ta društva žive lijepim i ugodnim životom, da uživaju u blagodatima koje će se stalno obnavljati, da cjelokupna ljudska civilizacija prosperira, da ljudske zajednice žive u miru i sigurnosti, da vjernici budu predvodnici tih društava i da se islam u potpunosti ustabili na Zemlji.

• Kada se se radi o nauci uopće i islamskim naukama posebno, cilj nauke o tevhidu jeste da, očuvanjem temeljnih islamskih postulata, sačuva islamske znanosti i da pojasni i ponudi adekvatne odgovore na pitanja o općim i pojedinačnim pitanjima iz ove oblasti. Također, cilj ove nauke jeste ukazati na Pravi put onima koji tragaju za uputom, podučiti one koji su željni ispravnog znanja, demantirati i argumentima pobiti izopačena tumačenja ekstremista i iskrivljena tumačenja neznalica, objelodaniti plagiranja pokvarenjaka, te protiv oponenata uspostaviti jasne dokaze, a sve spomenuto u suštini predstavlja širenje i uspostavljanje islama na Zemlji.

• Ovu su nauku utemeljili i definirali povjerljivi i pouzdani islamski učenjaci, poput četverice imama, Ebu Hanife, Malika, Šafije, Ahmeda b. Hanbela, utemeljitelja poznatih mezheba, koji imaju svoje sljedbenike, ali i svih drugih učenjaka koji su krenuli njihovom stazom, iz reda vrlih prethodnika islamskog ummeta.

Odlomak iz knjige “Sažeti prikaz islamskog vjerovanja” – dr. Muhammed Jusri

Prijevod i komentar: Amir Durmić, prof.