Imam Gazalija je izneo program odgoja djeteta; program je osmišljen u vidu sljedećih obaveza roditelja prema djetetu:
Da ga odgaja i preodgaja, i podučava lijepim i pozitivnim osobinama, a također i da ga čuva od lošeg društva.
Ne treba mu omiliti ukrase i lagodnosti kako se ne bi navikao na uživanja što bi mu kasnije otežalo popravljanje.
Neka roditelj zna da prvo što se pojavi kod djeteta jeste pohlepa za jelom, zato je neophodno da se u tome pravilno odgoji, da jelo prinosi desnom rukom, da jelo započinje učenjem bismille i da uzima hranu koja se nalazi ispred njega. Roditelj djetetu treba da omrzne pretjerano konzumiranje hrane i to na indirektan način tako što će pred njim da kudi proždrljivo dijete, a da hvali odgojeno dijete koje je umjereno u jelu. Treba da ga navikne na skromnu i pristojnu odjeću.
Da u odgoju koristi metodu nagrade i kazne, i pohvale pred ljudima. Kazna ne treba biti za svaku grešku, nego je bolje da pređe preko nekih pogrešaka i da ih zanemari, pogotovo kada dijete zbog toga pokazuje znakove stida i to nastoji da sakrije. Kažnjavanje ne treba da bude javno kako to ne bi kod djeteta izazvalo drskost i odvažnost. Neka kažnjavanje bude blago, ali srazmerno, kako dijete ne bi bilo ravnodušno kada mu se uputi kritika i kada čuje ukor.
Da mu ne dozvoli spavanje po danu i sve ono što tajno čini, jer dijete krije samo ono što je ružno i negativno.
Da mu zabrani hvalisanje među svojim prijateljima sa onim što on ili njegov roditelj ima, nego treba da ga navikne na skromnost i lijep način govora. Da ga navikne na dijeljenje, a ne na uzimanje, makar bio i siromah. Da mu ne dozvoljava ono što ne spada u bonton i lijepo ponašanje, kao pljuvanje i zevanje.
Da mu ne dozvoli da se zaklinje, govorio on istinu ili neistinu.
Da ga navikava na umjerenost u govoru i da govori kada postoji potreba za govorom.
Da ga navikava na strpljenje.
Da mu dozvoli igru nakon učenja kako bi se relaksirao i odmorio, kako bi povratio umnu snagu i koncentraciju i kako mu učenje ne bi dosadilo i kako ga ne bi opteretilo.
Da mu zapreti da ne sme da krade, konzumira zabranjeno i sve ono što se ubraja u zla djela.
Kada se približi godinama punoljetstva, ne sme da bude popustljiv kada se radi o šerijatskim propisima.
(Iz knjige: Riznica mudrosti muslimanskih velikana)