Poziv Istine
Isus / Isaa, alejhis-selam, plemeniti je Allahov poslanik, osoba visokog morala. Uzvišeni Allah odabrao ga je i kao poslanika poslao Izraelćanima, da im sudi po Tevratu i da im dostavi Indžil (Evanđelje – Radosnu vijest), u kojem se nalazi radosni nagovještaj dolaska posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji će biti poslan cijelom čovječanstvu.
Imenica Evanđelje potječe iz grčkog jezika i znači radosna ili dobra vijest. Moguće je kako je Isaova, alejhis-selam, objava nazvana ovim imenom jer je donijela radosne vijesti o skorom pojavljivanju posljednje Božije knjige Kur’ana i posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah kaže:
“A kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘O, sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći.’ I kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina!’” (Es-Saff, 6)
U Bibliji nalazimo interesantan nagovještaj: “Isus im je rekao: ‘Zar nikad niste čitali u Pismima: – Kamen koji su graditelji odbacili postao je glavni kamen ugaoni. Jehovino je to djelo, divno je to u očima našim?’Zato vam kažem: ‘Kraljevstvo Božije uzet će se od vas i dat će se narodu koji donosi plodove njegove.’” (Matej, 21/42–43)
Isaovo, alejhis-selam, poslanje bilo je posljednja priprema za dolazak posljednjeg Poslanika i posljednje Objave, čime će se upotpuniti Božija blagodat ljudima objavom savršenih propisa koji su konačni i za koje nema izmjene. O ovom historijskom smjenjivanju poslanika i vjerovjesnika s objavama koje su im date, i njihovoj međusobnoj povezanosti, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je tako divan opis kazavši:
“Primjer mene i vjerovjesnika prije mene jeste kao primjer čovjeka koji je izgradio građevinu, dotjerao je i uljepšao, ali joj nedostaje samo cigla u jednom uglu. Ljudi su je počeli obilaziti, diviti se njenoj ljepoti i govoriti: ‘Eh, samo da je stavljena i ova cigla?!’ Eto, ja sam ta cigla! Ja sam zatvorio kružnicu vjerovjesnika!” (Buhari, Sahih, 3271; Muslim, Sahih, 4239)
Znači, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zapravo je taj “glavni ugaoni kamen” s čijim postavljanjem građevina postaje savršena i upotpunjena. Uzvišeni je Allah kazao:
“Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maida, 3)
Mi, muslimani, vjerujući u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ne negiramo poslanike prije njega. Štaviše, naše vjerovanje u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nije ispravno ako poričemo samo jednog od prijašnjih poslanika ili ako ih vrijeđamo govoreći ono što ne dolikuje za njih. Isto tako, vjerujemo u objave koje su im date, kao što vjerujemo u Kur’an. Uzvišeni Allah kaže:
“A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.” (El-Maida, 48)
Odrastamo uz priče o Ademu i njegovom stvaranju i iskušenju, o Nuhu i njegovoj lađi, Ibrahimu, rušiocu kipova, Musau koji je udarcem štapa more razdvojio, Isau i kako ga je njegova časna majka donijela svome narodu, a on im iz bešike govorio, Muhammedu i kako mu je Džibril u pećinu donio naredbu: “Čitaj u ime Gospodara svoga koji stvara”. Od malih nogu odgajamo se da svim srcem volimo i poštujemo sve Njegove poslanike. Tako nam naša vjera nalaže:
“Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegovog, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti.’” (El-Bekara, 285)
Odgajamo se gajeći iznimnu ljubav prema Isau, alejhis-selam, i njegovoj čednoj majci, i uvijek kada spominjemo njegovo ime, kažemo “alejhis-selam – neka je mir (spas) na njega”. Kur’an časni s velikim poštovanjem govori o Isau, alejhis-selam, i njegovoj čestitoj majci, stoga je vrlo umjesna primjedba jednog od savremenih arapskih historičara prof. Ševkija Ebu Halila: “Čudno je kako kršćani uz Evanđelja štampaju svete spise židova koji su se neprijateljski ponijeli prema Isau, alejhis-selam, optužujući, uz to, njegovu majku za blud, a ne štampaju uz njih Kur’an, ili barem sure Ali Imran i Merjem.” (Et-Tesamuhu fil-islam, str. 33)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Ja sam najpreči čovjek Isau, sinu Merjeminu, i na ovom i na budućem svijetu. Vjerovjesnici su braća od inoča, majke su im različite, a vjera im je jedna.” (Buhari, Sahih, 3443)
Stoga, onaj ko prihvati Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, prihvata upotpunjenu Božiju blagodat i usavršenu vjeru, čime oplemenjuje svoje vjerovanje, a ne gubi Isaa, alejhis-selam. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko od sljedbenika dvije knjige (Tevrata i Indžila) primi islam, imat će dvije nagrade, uz prava i obaveze koje imamo, a ko od mnogobožaca primi islam, imat će svoju (jednu) nagradu, uz prava i obaveze koje imamo.” (Ahmed, Musned, 21 730)
