Poziv Istine
Možda si oduvijek želio da klanjaš, da budeš jedan od onih koji klanjaju, međutim… nešto te je uvijek spriječavalo. Uvijek ti se činilo kako je to s lakoćom pojedini obavljaju. Jednostavno ustanu, abdeste i klanjaju. Možda si nekada i mogao i ti biti takav ali sada,…jednostavno to nije za tebe…
Tebi nešto fali, ti si pokvarena roba. Nešto u tebi je pokvareno, slomljeno, nešto ti fali. Ne,… nije ni to. Jednostavno, ti si unutra nekako prazan. Nešto ti fali, osjećaš tu rupu u duši, duboko, nešto što jednostavno ništa ne može ispuniti. Nemaš ustvari nikakvih osjećaja po tom pitanju. Jednostavno si sav utrnuo. Dakle, kako da od ove tačke stignemo do namaza? Problem po pitanju savjetovanja u vezi sa namazom je taj da je to reaktivna stvar, reakcija na nešto drugo, a ustvari bi trebala da bude proaktivna stvar. Ne klanjaš?
Jednostavno kreni s obavljanjem namaza. Kreni od samo jednog namaza dnevno. Klanjaj jedan namaz dnevno, odaberi koji je za tebe najlakši namaz. Kreni jer od nekud moraš krenuti. Sutra ćeš žaliti što to već nisi učinio danas. Kreni s jednim namazom, jedno vrijeme ga obavljaj, treniraj ga. Onda kad osjetiš da si ojačao, kreni sa dva namaza i tako redom. Ovo nije dobar savjet, ne? Ne! U ovom savjetu nema ničega što se dotiče onoga zašto neko uopšte klanja, iz kojeg razloga obavlja namaz.
Za nekog ko osjeća unutarnju prazninu “samo klanjaj” ne dotiče njegovu dušu. Ne ispunjava te. Naprotiv, može te još više udaljiti od namaza. Ne, ti trebaš početi s nekog drugog mjesta. Ti moraš da ispuniš sebe prije nego što tvoja djela krenu da slijede tvoje misli. Namaz se obavlja iz jednog jednostavnog razloga: “Mi volimo Allaha”. Ljubav prema Allahu je to što nam olakšava obavljanje namaza. Ako te ljubav prema Allahu podstiče na to da se podigneš kad si najumorniji, to je to. Bez tog dijela slagalice, slika nije kompletna, i ništa više te neće podsticati da održavaš obavljanje namaza.
Kada pogledamo na prve generacije muslimana, kada se islam tek pojavio, bilo je mnogo naredbi, zar ne? Ne, nije ih bilo. Prve sure su ispunjene lekcijama o Allahu, Njegovim melecima, poslanicima, objavama. Naredbe i pravila su došla tek kasnije, nakon što su temelji bili dobro postavljeni. Kada pogledamo naše živote, zašto se fokusiramo na naredbe i praviila bez obraćanja pažnje na temelje prije svega?
Ako želimo biti od onih koji obavljaju namaz, od onih koji obavljaju namaz na vrijeme i s lakoćom, od onih koji skaču kada začuju ezan…Prije svega moramo da počnemo sa izgradnjom naše ljubavi prema Allahu. A kako bi izgradili ljubav prema Allahu, moramo da Ga upoznamo.
Uvijek govorim ljudima koji nisu još uvijek na namazu da krenu sa zikrom prvo. Da uče ‘subhanallah’ 100 puta na dan. Na taj način oni počinju da razmišljaju o svojim slabostima, ali i Allahovoj Veličini. Razmišljanje treba da nas navede na to kako mi bez Njegove pomoći ne bi mogli uraditi apsolutno ništa. Kada ovo radite, počinjete da stvarate naviku razmišljanja o Allahu, prisjećajući Ga se, veličajući Ga. Šta se dešava kada se prisjećate Allaha? Sam taj čin djeluje na to da vam počinje smekšavati obamrlo srce. Sve više spokoja ulazi u vaš život.
A ono što je najvažnije ovdje je to da se Allah sjeća vas.
Ibn Kajjim, r.a. je rekao:”U srcu postoji tvrdoća koja se može smekšati samo sjećanjem na i veličanjem Allaha. Rob treba da liječi ovu tvrdoću svoga srca zikrom, veličanjem Allaha.”
U Kur’anu stoji: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!.” (Kur’an, sura Ar-Rad, 13:28) Imajte ovo na umu, kada sjedite svaki dan, obavljajući zikr. Razmislite, na ovaj način se približavate Allahu.
U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a. se kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Allah kaže,” Ja sam prema svome robu onakav kakva su njegova očekivanja od Mene, i Ja sam s njim kada me se sjeti. Ako on Mene spomene u svom srcu, i Ja njega spomenem u Svom srcu; ako on Mene spomene u skupu, i Ja njega spomenem u boljem i plemenitijem skupu (tj, među Melekima). Ako se on približi Meni jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; ako se on približi Meni za jedan lakat, Ja se njemu približim za cijelu ruku; ako on hoda prema Meni, Ja trčim prema njemu.” (Buharija)
Još uvijek ne klanjaš ali imaj na umu da se približavaš namazu. Dopusti sebi da shvatiš da si u fazi u kojoj ne želiš biti, ali da je moraš proći kako bi stigao do svog cilja. Jedna od šejtanovih taktika je da te on navodi da povjeruješ da je ovo stvar svega ili ničega. Ili klanjaš ili ne klanjaš. Pa ako ne klanjaš, veliki tamni oblak krivice ti se nadvije nad glavom, stvara ti tamu i spriječava te da kreneš naprijed. To je samo šejtanov trik.
Da li ti je poznata priča o čovjeku koji je ubio 99 ljudi?
Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi hadis: ”Davno prije vas, bio je jedan čovjek koji je ubio 99 osoba, pa je upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, te su ga uputili na jednog rahiba (isposnika). On ode do spomenutog rahiba i kaže mu da je ubio 99 osoba, pa ga onda upita, ima li za njega oprosta kod Allaha, dž.š. Na to mu rahib reče da za njega nema oprosta. Čovjek se na to podiže i ubi i rahiba i napuni stotinu ubijenih. Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, pa ga uputiše na jednog učenjaka, kome je on ispričao da je ubio 100 osoba, a zatim ga upitao ima li za njega takvog tevbe? Učenjak mu na to reče:Svakako. Ko te sprečava da učiniš tevbu? Idi u tu i tu zemlju, u njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u njihovom robovanju, i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.
Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka kazne. Meleci milosti rekoše: On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu! Meleki kazne rekoše: “On nikada nije učinio ni jedno dobro djelo!” Tada melecima stiže jedan drugi melek, u ljudskom liku, koga oni uzeše za sudiju da im presudi. Melek-sudija im reče: “Izmjerite rastojanje između jednog i drugog mjesta, pa kojem od njih bude bliži, njemu i pripada.” Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti.” U Buharijinom rivajetu, stoji: “Bio je bliži zemlji dobra samo za jedan pedalj, te je zbog toga postao njen.” A u sljedećem od Buharijinih rivajeta stoji: “Pa je Allah džš naredio zemlji dobra da se približi a zemlji grijeha da se udalji; zatim je naredio melecima da izmjere rastojanje i zmeđu njih. Meleki to uradiše i nađoše da je bliži zemlji dobra samo za jedan pedalj, te mu Allah džš oprosti njegove grijehe.” A u jedno rivajetu se kaže da se on umirući pokušao približiti zamlji dobra, tako što se posljenjom snagom nageo prema zemlji dobra, te je to bio uzrok da je bio bliži.” (Rijadussalihin br. 20. Sahih, Muttefekun alejhi)
Ono što je nevjerovatno u ovoj priči je to da ovaj čovjek nije dramatično promjenio svoje postupke. On je samo bio na putu ka promjeni! I za Allaha je to bilo dovoljno. Allah je toliko Strpljiv prilikom posmatranja kako griješimo. Ali On čeka. On čeka na nas da Mu se povratimo! Neka je slavljen On! Pa kreni prema Njemu. Imaj na umu, sa svakim korakom, veličaj Ga, zikri.
Još jedna lijepa stvar je da naučiš Allahova lijepa imena. Kada Ga upoznaš, a jedan od načina da upoznaš svoga Stvoritelja je da izučavaš i pamtiš Njegova imena. Na taj način zaista ljudsko srce se veže za Njega, znajući šta je i kakav je naš Gospodar. To je magnet za ljudska srca, to nam pomaže da Ga se sjećamo u svim situacjima.
S vremenom, tvoja želja da Allah bude zadovoljon s tobom će se uvećati, Njegovom dozvolom. Ovo, draga braćo i sestre je stvar koja će vas ispuniti. Ovo će ispuniti tu praznu rupu u vašoj duši. Ovo će vam olakšati te korake prema obavljanju namaza. Ovo je je savjet gdje “obavljaj namaz jedan po jedan” dolazi do izražaja i biva od koristi. Kada dođete do ove tačke u svom životu, obavljanje svih 5 namaza neće biti tako velika promjena za vas i neće vam biti teško stajati na namazu. I tako će jedan namaz postati dva, dva će postati tri, tri će postati četiri, četiri će postati pet.
