Francuski istraživač, književnik i novinar. Radio je za francusko Ministarstvo vanjskih poslova. Ubraja se u red velikih i utjecajnih mislilaca. U svom djelu The Life of Mahomet (Život Muhammeda), o poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, napisao je:
„Njegova velikodušnost u danima njegovog konačnog trijumfa, pokazala je veličinu duše, zaista rijetke u stranicama historije. On je naredio svojim vojnicima da u ratu poštede slabašne, stare, žene i djecu, zabranio im je da uništavaju kuće, da bježe iz borbe i da sjeku voćke koje daju plodove. On je propisao upotrebu mača samo u slučajevima nužde. Vidimo da on javno osuđuje neke od svojih kapetana i daje nadoknade za štetu koju su oni nanijeli.”[1]
Zatim je napisao:
„Nesporno, Muhammedovo propovijedanje donijelo je veliki napredak u arapski način života, u pogledu, kako porodice, tako i higijene. Status žene, kao što ćemo vidjeti, znatno je poboljšan. Prostitucija, privremeni brak i slobodna ljubav zabranjeni su, kao i prisiljavanje zarobljenika na prostituciju kako bi se obogatili njihovi gospodari.”[2]
O Kur’anu je napisao:
„Kur’an i hadisi obiluju savjetima tolerancije. Prvi muslimanski osvajači slijedili su ove savjete u cjelini, vjerno. Ne nalazimo da su narodi prisiljavani mačem, već je obraćanje na islam bilo svojevoljno, generalno govoreći. Kada je Omer ušao u Jerusalem, naredio je da kršćani ne budu zlostavljani, niti oni, niti njihove crkve, a on sam bio je pažljiv prema Patrijarhu. Kada ga je Patrijarh pozvao da obavi molitvu (namaz) u katedrali, on je odbio jer se pobojao da bi to kasnije moglo poslužiti kao izgovor za oduzimanje te crkve. Kakav kontrast: ulazak krstaša i njihova napredovanja (osvajanja) bila su u krvi do koljena vitezova i uzda konja, jer su se odlučili prerezati vratove svim muslimanima koji su izbjegli prvi pokolj!”[3]
[1] Emile Dermenghem, The Life of Mahomet, George Routledge & Sons, London, str. 174–175.
[2] Isto, str. 259.
[3] Isto, str. 331.
Odlomak iz knjige “100 svjetskih velikana o islamu”.