Ljubav prema Uzvišenom Allahu

[Istinska ljubav prema Allahu, dž.š., neće se dogoditi sve dok čovjek ne bude volio ono što Allah voli i mrzio ono što On mrzi. Djela su ogledalo onoga što je u čovjekovom srcu. Zato svaki onaj koji tvrdi da voli Allaha, a ne radi ono što On voli, njegova tvrdnja je neistinita. Svaki onaj koji misli da voli Allaha, a ne boji ga se, obmanjen je.]

Ljubav je opskrba za srca, hrana za duše i radost za oči. Ona je život, pa se onaj kome je uskraćena ne ubraja u žive, nego u mrtve. Ona je svjetlo zbog čijeg se gubljenja, ostaje u moru tame. Ona je lijek, usljed čije nestašice, srce obolijeva od svih vrsta bolesti. Ona je slast bez koje je život mučan i bolan. Ona ih dovodi do položaja do kojih bez njih nikada ne bi dospjeli. Ona je jahalica koja noseći vlasnike na leđima uvijek dovede do voljenog. Tako mi Allaha, oni koji vole, domogli su se časti i ovog i onog svijeta, jer imaju najviše sreće druženja sa voljenim.

Allah je još onoga dana, kada je Svojom voljom i neizmjernom mudrošću određivao sudbine Svojim stvorenjima, presudio da je čovjek sa onim koga voli. Kakva je to samo blagodat za one koji vole! Ljubav prema Uzvišenom Allahu je najuzvišeniji položaj kome se teži i vrhunac na najvišem stepenu. Poslije ljubavi nema drugog stepena do ubiranja njenih plodova i rezultata…

O dužnoj ljubavi prema Uzvišenom podučavaju sve objavljene Knjige, svi Njegovi poslanici, urođena priroda koju je Svojim robovima dao, zdrav razum kojim ih je obdario i blagodati koje im je podario. Srca su po svojoj urođenoj prirodi sklona da vole onoga ko im je dobro učinio i blagodatima ih obasuo, a kako da ne vole Onoga Koji daje samo dobro i od Koga su sve blagodati kojima obasipa Svoja stvorenja.

Njegova lijepa imena, uzvišena svojstva i znakovi Njegovog stvaranja koje pokazuje Svojim robovima, dokaz su Njegovog savršenstva, uzvišenosti i svemoći. U tome smislu Uzvišeni Allah kaže: O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, – pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. (Kur’an, 5:54)

Allahov Poslanik ﷺ  je rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, niko od vas neće vjerovati (potpuno) dok mu ja ne budem draži od djeteta svoga, roditelja svoga i svih ljudi.” (Muttefekun alejhi)

Kada mu je Omer t rekao: “Tako mi Allaha draži si mi od svakoga osim mene.” Allahov Poslanik ﷺ odgovori: “Ne Omere, sve dok ti ne budem draži i od tebe samog.” Pa je Omer rekao: “Tako mi Allaha, draži si mi i od samog mene.” Na to je Poslanik ﷺ rekao: “E sada Omere.” (Buhari)[1]

Ako nam je Vjerovjesnik ﷺ preči da ga volimo više nego sami sebe, šta onda reći o Uzvišenom Gospodaru? Zar On nije preči da se voli više od svakog drugog i da se samo Njemu robuje?

Kako da čovjek svim svojim srcem i bićem ne voli Onoga koji mu, uz svaki uzdisaj i izdisaj, neprekidno, i pored nezahvalnosti, toliko dobra čini?! Kako, onda, srce može da ne voli Onoga od koga dolazi samo dobro?! Kako može da ne voli Onoga koji uslišava dove, uklanja zapreke, oprašta grijehe, pokriva mahane, raspršuje brige, i pomaže u nevolji?! On se Uzvišeni, u hadisu kudsiju, obratio riječima: “Ko Me zamoli, daću mu, a ko Me zamoli za oprost, oprostiću mu!” (Muttefekun alejhi) Nema nikoga koga je od Njega preče spominjati, kome je preče zahvaljivati, kome je preče robovati i koga je preče slaviti!

Također, svako koga od ljudi voliš i ko tebe voli, voli te zbog nekog interesa i nečega što želi za sebe, za razliku od Uzvišenog koji želi da to bude za tvoju dobrobit. Osim toga, potrebno je da znaš da te je Uzvišeni stvorio isključivo radi Sebe, a sve ostalo, i na ovom i na onom svijetu, radi tebe, zbog čega ti nema ništa preče nego da svu svoju ljubav pokloniš Njemu i da se maksimalno potrudiš da stekneš Njegovo zadovoljstvo.

On je jedini Vladar koji vlada, a da ni u čemu nema nikakva sudruga niti pomoćnika. Sve će, osim Njega, propasti. Srca se sa Njim osamljuju, i za Njim čeznu. Razum je nemoćan da spozna Njegovu suštinu. Urođena priroda i svi dokazi govore da niko nije kao On i da Mu niko nije sličan. Zahvaljujući Njemu rastjerane su tame i obasjane su svjetlom prostranstva Zemlje i nebesa. Zahvaljujući Njemu među stvorenjima vlada red i mir.

Ljubav prema Uzvišenom Allahu život je za srca i hrana za duše. Bez nje srce ne bi znalo šta je slast, život i spas. Kada je srce izgubi više pati i peče nego što pati oko kada izgubi vid ili uho kada izgubi sluh. Kada u srcu nestane ljubavi prema Stvoritelju i Gospodaru, jedinom pravom Bogu, po njega je to gore nego kada iz tijela izađe duša. Ovo zna i vjeruje samo onaj ko zna šta je život, jer mrtvac ne zna šta je bol ranjavanja.

Motivi koji kod čovjeka izazivaju osjećaj ljubavi

1. Pažljivo učenje Kur’ana, i razmišljanje o njegovom značenju i cilju koji se želi postići.
2. Približavanje Uzvišenom Allahu ne samo kroz farzove, nego i putem nafila.[2]
3. Sjećanje na Allaha u svakoj prilici i svakom stanju i Njegovo spominjanje pri svakom djelu kako jezikom tako i srcem, jer se Allahova ljubav i naklonost stiče u istoj onoj mjeri u kojoj se rob na Njega sjeća i u kojoj Ga spominje.
4. Davanje prednosti onome što voli Allah nad onim što voli čovjek.
5. Upoznavanje Allahovih lijepih imena, atributa i svojstava, jer onaj ko Allaha spozna po Njegovim imenima, svojstvima i djelima, bez sumnje će Ga i zavoljeti.
6. Promatranje i razmišljanje o Allahovoj dobroti, dobročinstvu, znamenjima i blagodatima, kako onim vidljivim, tako i o skrivenim, jer to upućuje i izaziva ljubav prema Njemu.
7. Osjećanje skrušenosti i potpune skrhanosti pred Uzvišenim Allahom, a što se onome ko to nije doživio riječima ne može opisati.
8. Osamljivanje i potpuno posvećivanje Allahu u svakoj prilici, a posebno prilikom upućivanja dove, učenja Kur’ana, obavljanja namaza i drugih ibadeta, kao i sva ta djela završiti sa tevbom i istigfarom.
9. Druženje sa onima koji Allaha iskreno vole, ubiranje njihovih riječi i savjeta kao što se ubiraju najslađi plodovi.
10. Izbjegavanje svega što udaljava srce od izražavanja ljubavi prema Allahu.

Pridržavanje ovih deset stvari pomoći će svakome onome ko voli da dođe do Voljenog.

Znaci ljubavi prema Uzvišenom Gospodaru

Znaj da svako tvrdi da voli Uzvišenog Allaha i da je to lahko tvrditi, a teško dokazati. Kada tvrdi da voli Uzvišenog Allaha čovjek sebi ne smije dozvoliti da bude zaveden šejtanovim obmanama i podvalama duše, sve dok je ne provjeri i ne dokaže da ima znakova za takvu ljubav.

U znake čovjekove ljubavi prema Uzvišenom Allahu spadaju: želja da se što prije sa Allahom sretne u Džennetu, da više voli ono što voli Uzvišeni Allah nego što sam, javno i tajno, priželjkuje, da se kloni povođenja za prohtjevima i da izbjegava bezbrižnost i lijenost, da bude ustrajan u pokornosti Uzvišenom Allahu i nastojanju da Mu se što više približi nafilama. Ko istinski voli Allaha, on prema Njemu nije neposlušan, iako se u osnovi neposlušnost ne kosi sa ljubavlju, već sa njenim savršenstvom, jer koliko samo ljudi voli zdravlje, ali, opet, jedu ono što je po njega štetno. Ovo zato što spoznaja može da oslabi, a prohtjevi da nadvladaju, pa da čovjek ne bude u stanju izvršavati nešto u čemu se ogleda ljubav.

U znake ljubavi prema Uzvišenom Allahu spada i to da čovjek voli Allahove riječi, riječi Njegova Poslanika ﷺ i riječi vjernika.

U znakove ljubavi prema Allahu, također, spada čovjekovo zadovoljstvo sa osamljivanjem, došaptavanje sa Uzvišenim Allahom i čitanje Kur’ana. Zato se čovjek što više treba osamljivati, u gluho doba noći, kada ostali spavaju, ustajati i obavljati noćni namaz. Također je jedan od znakova ljubavi prema Allahu da čovjek, kada je Allah u pitanju, ni od čijeg prijekora ne zazire. Sve su to znakovi ljubavi prema Allahu…

[1] El-Kadi Ijad, Ibn Bettal i drugi kažu da se ljubav dijeli na tri dijela: ljubav veličanja i slavljenja, kao što je ljubav prema roditelju, ljubav samilosti i saosjećanja, kao što je ljubav prema djetetu i ljubav dobročinstva i učtivosti kao što je ljubav prema ostalim ljudima. Tako je Allahov Poslanik ﷺ  u ljubavi prema njemu spomenuo sve tri vrste ljubavi. Ibn Bettal je rekao: “Ovaj hadis govori da onaj kod koga je iman potpun zna da je Allahova Poslanika ﷺ dužan voljeti kao roditelja, dijete i sve ostale ljude, jer smo zahvaljujući njemu spašeni od Vatre i upućeni na pravi put.” El-Kadi Ijad, Allah mu se smilovao, kaže: “U ljubav prema Allahovu Poslaniku ﷺ spada pomaganje njegovog sunneta (prakse), odbrana njegovog vjerozakona, žaljenje što se nije živjelo u njegovo vrijeme pa da se za njega žrtvuje život i imetak.” Ako se ima u vidu sve što smo naveli jasno je da nema potpunog imana dok se sve navedeno ne ispuni, kao i da iman nije valjan sve dok se Vjerovjesniku ﷺ ne posveti tolika pažnja kolika se posvećuje roditelju, djetetu i svim drugim ljudima zajedno. Ko nije siguran u ovo i misli drugačije nije (pravi) vjernik.

[2] Allahov Poslanik ﷺ je rekao: “Zaista je Uzvišeni Allah rekao: ‘Ko neprijateljski postupi prema Mom evliji, objavio sam mu rat. Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. I Moj rob neće prestati da Mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim: Ja tada postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako Me nakon toga zamoli za nešto, sigurno ću mu udovoljiti, a ako zatraži Moju zaštitu, sigurno ću ga zaštititi.’” (Buhari)

Odlomak iz knjige “Lađa Mudrosti – sažetak knjige Bistro more pobožnosti i suptilnosti”

Priredio: Irfan Hajrudin Klica, prof.

Skinite knjigu u PDF-formatu: