Kur’anski odlomak (ajet) zbog kojeg sam prihvatio islam

Moje ime je Luvak. Rođen sam na otoku Martinique (West Indies). Prije nego što sam primio Islam, vjeru sam praktikovao samo jednom u sedmici ili jednom u mjesecu. Moja majka je bila vrlo pobožna kršćanka a moj otac je bio poput ostalih francuza. Prije Islama, bio sam izgubljen na ovom svijetu.

Mislio sam da su muslimani vrlo čudni ljudi. Kako mogu živjeti bez alkohola a uživati u životu? Zašto? Zašto nisu poput normalnih ljudi. Ovakvu sliku o Islamu sam uglavnom imao zbog medija. Imao sam vrlo ružno mišljenje o Islamu pogotovo u pogledu osobnih (ljudskih) prava i ženskih pitanja.

Nakon završetka srednje škole, otišao sam u Francusku i polako počeo upoznavati muslimane. Prvi koji je sa mnom živio na fakultetu, bio je iz Jemena. On je bio prvi musliman u mom životu, s kojim sam se družio. Svakodnevno sam se družio s njim. Često smo razgovarali ali nažalost, on u to vrijeme nije praktikovao vjeru kao što je trebao. Ali, unatoč tome, mnogo smo pričali o Islamu i to je bilo ono šta me je podstaklo da saznam više. Bio sam iznenađen!

Mislio sam: Adam, neka je na njega mir, se nalazi i kod vas, također?? Tako da sam se počeo više zanimati za poruku Islama, za historiju. Moje zanimanje za Islam me odvelo na moju prvobitnu vjeru. Zatim sam primijetio da se ova poruka (kršćanstvo), s vremenom, promijenila pa sam htio pronaći istinsku poruku. Želio sam naučiti arapski jezik. Kada sam bio kršćanin, vjeru smo učili od ljudi. Ako su oni rekli, to je istina, znači, to mora biti istina! Nisam želio napraviti istu pogrešku i sa Islamom.

Tražio sam Kur’an pa sam iskoristio priliku i otišao na studij izvan zemlje na jednu godinu, u Egipat. Skinuo sam Kur’an na svoj mobitel. Slušao sam suru (poglavlje) Al Beqare. Naravno, nisam mnogo razumio ali nakon 15 minuta, čuo sam ajet (odlomak):

“Zaista, Ja znam ono šta vi neznate.”  (Kur’an, 2:30)

U tom trenutku sam osjetio nešto vrlo čudno, nešto vrlo snažno. Ko mi to može reći? Samo Bog to može reći. Samim time sam bio siguran da je to Božiji govor. Dakle, shvatio sam da je Kur’an Božiji govor, koji je poslan nama ljudima., i da se Allah obraća direktno meni.

Baš u tom trenutku sam se složio s time i prihvatio da je Kur’an, srce Islama. A samim prihvaćanjem Kur’ana, shvatio sam da moram primiti Islam.

Ibrahim (Luvak)

Država: Otok Martinique, bivši kršćanin.

Preveo: Amir Abdullah

www.pozivistine.com