Poziv Istine
Halid je zabrinuto i tužno sjedio u kancelariji. Njegov kolega Salih je primijetio uznemirenost na njegovom licu. Obratio mu se: “Halide, mi smo braća i prijatelji još prije nego smo počeli raditi zajedno. Evo, skoro nedjelju dana te viđam zamišljenog, na licu su ti tragovi tuge i brige. Kao da su te sve dunjalučke brige ophrvale, a ti znaš da ljudi trebaju pomagati jedni druge.
Halid malo zašuti, a zatim reče: “Salihe, hvala ti na ovim velikodušnim riječima. I ja osjećam potrebu za osobom kojoj bih ispričao brige i probleme, možda mi pomogne riješiti problem.”
Halid se namjestio u stolici, a Salih uzeo čašu čaja i nastavio govoriti: “Salihe, ti znaš, da sam ja već osam mjeseci oženjen. Živim samo sa ženom. Problem je u tome što je moj mlađi brat Hamed završio srednju školu i primljen na fakultet. Doći će za sedmicu ili dvije na studije. Roditelji su insistirali da stanuje kod mene, a ne s kolegama, jer se boje devijacija i problema. Kao što znaš, u tim stanovima ima grubijana, siromašnih, bogatih, odgojenih i neodgojenih. Kao što znaš, prijatelj puno utječe na čovjeka.
To sam žestoko odbio, jer – kako rekoh – moj brat je u pubertetu i njegov boravak u mojoj kući je velika opasnost. Svi smo mi prošli period mladosti i puberteta, i dobro ga poznajemo. Nekada mogu izići iz stana, a on ostati u sobi, mogu i po nekoliko dana otputovati na službeni put…
Neću ti kriti da sam razgovarao i tražio fetvu jednog učenjaka koji je upozorio na opasnost njegovog boravka kod nas. Spomenuo mi je Poslanikove, s.a.v.s. riječi: “Djever je smrt.” (Bilježe Buhari i Muslim). Najveća opasnost za ženu su muževljevi rođaci, kao što su brat, amidža, daidža i njihovi sinovi, jer lahko ulaze u kuću i u njih niko ne sumnja. Zbog toga je opasnost veća i iskušenje opasnije.
Salihe, ti znaš da se čovjek voli osamiti sa ženom, opustiti se i uživati na najljepši način. A to je nemoguće, ukoliko moj brat bude u našem stanu.”
Halid je malo zašutio, ispio gutljaj čaja, a zatim nastavio: “Kada sam ovo objasnio roditeljima i iznio svoj stav, kunući se velikim Allahom da brati želim samo dobro, oni su se rasrdili i napali me kod rođaka. Optužili su me za neposlušnost, opisali me kao bolesnika, čovjeka loših namjera, prljavih ciljeva, jer imam loše mišljenje o bratu koji moju ženu tretira kao stariju sestru.
Opisali su me kao zavidnika koji rođenom bratu ne želi dobro. Da ne želim da moj brat stekne akademsko obrazovanje!? Ali, najviše me pogodila očeva prijetnja: “Ovo je velika sramota, kako da ti brat stanuje među strancima, a tvoja kuća postoji? Tako mi Allaha, ako Hamed ne bude stanovao kod vas, ja i majka ćemo biti srditi na tebe sve do smrti. Nakon današnjeg dana, mi se ne poznajemo i odričemo te se još na ovom svijetu!”
Sada sam neodlučan i zbunjen: na jednoj strani želim zadovoljiti roditelje, a na drugoj ne želim žrtvovati porodičnu sreću. Salihe, kakvo je tvoje mišljenje o ovom teškom problemu?
Salih reče: “Ti, sigurno, želiš čuti moje mišljenje, zbog toga mi, Halide, dozvoli da ti kažem: ti si sumnjičava osoba. Šta je razlog da upadaš u ovakve probleme i razilaženja s roditeljima? Zar ne znaš da je Allahovo zadovoljstvo u zadovoljstvu roditelja, a Njegova srdžba je u srdžbi roditelja? Šta će se dogoditi ako tvoj brat stanuje u istom stanu? Obavljat će kuće poslove kada god ti budeš radi nečega odsutan i u to vrijeme će biti glava kuće.” Salih malo zašutje ne bi li zapazio tragove svoje priče na Halidu, a zatim nastavi: “Zbog čega tako loše mišljenje o bratu? Zbog čega optužuješ nevine bez dokaza? Zar si zaboravio Allahove riječi: O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, jer su, doista, neka sumnjičenja grijeh.
Reci mi da li si siguran u ženu? Da li si siguran u brata?”
Halid ga prekide: “Da, siguran sam u njih, ali…” Salih ga presiječe: “Vraćaš se sumnjama, pretpostavkama i mišljenjima. Halide, budi siguran da će Hamed biti povjerljivi čuvar tvoga doma i u tvom prisustvu i u odsustvu. Njemu neće pasti na pamet približiti se ženi svoga brata, jer na nju gleda kao na sestru. Halide, zamisli da je Hamed oženjen, da li bi ti razmišljao o nasrtaju na njegovu ženu ili joj učiniti kakvo zlo? Mislim da znaš odgovor.
Halide, zašto gubiš roditelje i brata, razbijaš jedinstvo porodice zbog neosnovanih pretpostavki, sumnji i mogućnosti? Budi razuman i zadovolji roditelje. Smjesti Hameda u prednjem dijelu stana i zatvori vrata drugim sobama!”
Halid bi poražen riječima svoga kolege i ne imade izlaza osim prihvatiti brata u stan.
Nakon nekoliko dana je Hamed doletio. Dočekao ga je Halid. Zajedno su pošli k stanu gdje ga je Halid smjestio u prednjem dijelu. Život je tekao. Dani su prolazili onako kako je Allah odredio. Prošlo je četiri godine od tada. Halid je napunio trideset godina i postao otac troje djece.
Hamed je bio na završnoj godini studija i primicao se doplomi. Halid mu je obećao pomoći da nađe odgovarajući posao na univerzitetu i ostane s njim dok se ne oženi, a da onda preže u drugi stan.
Jedne večeri, dok se Halid iza ponoći, autom vraćao kući, vozeći ulicama susjednog kvarta, u daljini je ugledao dvije crne siluete kako stoje pored puta. Kada im se približio, vidio je staricu i djevojku koja je ležala na zemlji i glasno vikala. Starica je zapomagala: “Upomoć, spasite nas dobri ljudi!” Halida je to puno začudilo, plemenitost ga je natjerala da se približi i upita ih za razlog uznemirenosti. Starica mu reče da nisu iz ovog grada, da su u njemu tek nedjelju dana i da ne poznaju nikoga. Djevojka joj je kćerka, muž je otputovao poslom. Njoj su naišli porođajni bolovi prije termina, skoro umire od bolova, ne mogu naći nikoga da ih prebaci u porodilište.
Suznih očiju, starica ga je molila i umiljavala se: “Molim te, poljubit ću ti noge, učini mi dobro, prebaci nas do bolnice, a Allah će čuvati tebe i tvoju porodicu od svakog zla!”
Staricine suze i zapomaganje djevojke koja je ležala na zemlji dirnulo je Halida i on se sažali na njih. Podstaknut plemenitošću, ponosom, muževnošću, porivom za pomaganjem i izbavljanjem nevoljnika i potrebnih, Halid se složi prebaciti ih do najbliže bolnice. Pomogao je starici ući u auto, a i djevojci smjestiti se unutra, zatim se najvišom brzinom uputi k najbližem porodilištu. Starica i djevojka su neprestano molile Allaha za dobro, uspjeh i bereket Halidove porodice i potomstva.
Nakon što su stigli u porodilište i završili potrebnu proceduru, djevojku povedoše u salu za porođaje. Halid, zbog dobrote i ponosa, nije mogao ostaviti ove dvije jadne žene prije nego se uvjeri da je porođaj završen i da je dijete dobro. Reče starici da će ih sačekati u čekaonici za muškarce. Zatražio je da ga obavijesti kada se završi porođaj. Telefonirao je supruzi i kazao da će malo zakasniti, te da se ne brine.
Halid je sjedio u čekaonici naslonjen leđima na zid. San ga je savladao. Zaspao je ne sjećajući se ničega. Nije znao koliko je tako ostao, ali se dobro sjeća prizora koji ga je trgnuo iz sna. Probudila ga je galama. Vidio je dvojicu pripadnika bezbjednosti kako mu se primiču, a starica je vikala i rukom pokazivala k njemu govoreći: “On je, on je!”. Halida zbuni ovaj prizor, ustade sa stolice i uputi se prema djevojčinoj majci pitajući: “Da li se porođaj završio dobro?”. Prije nego li starica izgovori i jednu riječ, priđe policijski oficir i upita ga: “Jesi li ti Halid?”, odgovori: “Da.”, “Želimo da dođeš pet minuta u direktorovu kancelariju.” – reče policijski službenih.
Svi uđoše u kancelariju i zatvoriše vrata za sobom. Tada starica poče vikati, udarati se po glavi i obrazima, čupati kosu i govoriti: “On je taj zločinac! Molim vas, nemojte mu dozvoliti da ide! Teško meni, kćeri moja!”
Halid je stajao zbunjen ne shvatajući što se zbiva. Iz zbunjenosti ga prenu oficirev glas:
“Ova žena tvrdi da si počinio nemoral s njenom kćerkom i da si je silovao. Nakon što ti je zaprijetila da će te obrukati i prijaviti policiji, obećao si da ćeš je oženiti, ali tek pošto rodi i ostavite dijete pred vratima neke džamije gdje će ga uzeti dobri ljudi i prebaciti u dom za nezabrinutu djecu.
Halida pogodiše ove riječi, pred očima mu izbi crnilo. Ništa nije vidio. Riječi i glasovi su mu zastajkivali u grlu i ustima. Pao je na pod onesviješten. Ubrzo dođe sebi i ponovo ugleda dva policijska službenika. Oficir mu se obrati: “Halide, vidim da si plemenit i pošten čovjek. Tvoje ruke nisu zločinačke ispričaj mi šta se zaista dogodilo.”
Dok mu je bol razarala srce, Halid je govorio: “Ljudi, da li je ovo nagrada za učinjeno dobro? Da li se ovako vraća dobročinstvo? Ja sam čist i plemenit čovjek. Oženjen sam i imam troje djece, sinove Samija i Suuda i kćerku Henadi; stanujem u poznatom kvartu.” Nije se mogao savladati, iz očiju su mu potekle suze izazvane nepravdom i ogorčenjem, suze nevinosti i čistote.
Pošto se malo smiri, Halid ispriča cijelu priču sa staricom i njenom kćerkom. Kada završi, oficir reče: “Ne brini se, siguran sam da si nevin, ali se slučaj mora procesuirati, mora se naći dokaz tvoje nevinosti. U ovakvim situacijama, to je lahko. Izvršit ćemo nekoliko analiza koje će pokazati činjenično stanje.” Halid ga prekida: “Kakvo činjenično stanje? Da sam nevin, je li? Zar mi ne vjeruješ? Čak i psi postupaju plemenito prema onome ko mu učini dobro, a većina ljudi to zaboravlja i uzvraća zlim.”
U zoru je od Halida uzet uzorak spermatozoida i poslat na analizu u laboratoriju. Halid je ostao s oficirom u drugoj sobi i neprestano molio Allaha da istina iziđe na vidjelo.
Nakon, otprilike, dva sata, rezultati su stigli. Potvrdili su Halidovu nevinost. Nije se mogao kontrolirati od sreće. Pao je na sedždu zahvaljujući Allahu što je potvrdio njegovu nevinost. Oficir mu se izvinuo zbog neprijatnosti. Starica i njena kćerka su prebačene u policiju kako bi se nastavio postupak i bile adekvatno kažnjene.
Prije nego je otišao kući, Halid je želio zahvaliti i oprostiti se od doktora koji mu je potvrdio nevinost. Otišao je u njegovu kancelariju, ali ga doktor iznenadi riječima: “Molim te, želio bih s tobom porazgovarati o nečemu nekoliko minuta.”
Za nekoliko trenutaka, doktor skupi hrabrosti i reče: “Halide, na osnovu izvršenih analiza, postoji sumnja da boluješ od teške bolesti. Ali, nisam u potpunosti siguran. Zbog toga bih želio izvršiti neka ispitivanja kod tvoje žene i djece kako bi sa sigurnošću znali o čemu se radi.” Halid, plašeći se za život, reče: “Doktore, molim te reci mi šta to ima kod mene. Ja sam zadovoljan Allahovom odredbom i sudbinom, ali se brinem za djecu, spreman sam žrtvovati se za njih.”, a zatim briznu u plač.
Doktor ga poče smirivati: “Ne mogu kazati ništa dok ne budem siguran. Možda moje sumnje nisu na mjestu. Zato požuri, dovedi suprugu i djecu.”
Za nekoliko sati, Halid dovede suprugu i djecu i izvršiše neophodne analize. Zatim ih prebaci automobilom i vrati se porazgovarati s doktorom. Dok su razgovarali, Halidu zazvoni mobilni telefon. Poslije kraće stanke, nastaviše razgovor. Doktor ga upita:
– Kome si rekao da pripazi da ne polomi vrata stana?
– To je moj brat Hamed, stanujemo u istom stanu. Izgubio je ključ, pa me zove da požurim i otvorim mu vrata.
– Koliko vremena stanuje kod tebe?
– Već četiri godine, završna je godina studija” – reče Halid.
Doktor ga upita:
– Da li možeš dovesti i njega da obavimo ispitivanja, da vidimo da li je bolest nasljedna ili ne? Halid reče:
– Rado, sutra ujutro ćemo doći.
U dogovoreno vrijeme, Halid dođe s Hamedom u bolnicu. Izvršiše neophodne analize i ispitivanja. Doktor zatraži od Halida da dođe za nedjelju dana kako bi vidjeli konačne rezultate i raščistili situaciju.
Halid je čitave nedjelje bio uznemiren.
U dogovoreno vrijeme je otišao doktoru koji ga primi sa izrazitom dobrodošlicom. Naručio mu je čašu limunade, da bi smirio živce. Počeo mu je govoriti o strpljivosti prilikom nesreća i problema i njihovoj neminovnosti na ovom svijetu. Halid ga prekide:
– Doktore, molim vas, nemojte mi više trenirati živce. Spreman sam podnijeti bilo koju bolest, to je Allahova odredba i u čemu je stvar?
– U većini slučajeva, istina je bolna, okrutna i gorka. Ali, moramo je spoznati i pravilno se postaviti. Bježanje od problema ne rješava probleme, niti poboljšava.
Doktor malo zašuti, a zatim baci bombu:
– Halide, ti si neplodan, ne možeš imati djecu. Troje djece za koju si mislio da su tvoja djeca su tvoga brata Hameda.
Halid nije mogao izdržati ovaj ubistveni glas. Snažno je vrisnuo da se krik prolomio čitavom bolnicom, a zatim je pao onesviješten.
Za dvije nedjelje, Halid se probudi iz kome i shvati da su sve stvari u njegovom životu uništene i polomljene. Doživio je hemiplegiju i izgubio razum. Prebačen je u duševnu bolnicu da tamo provede ostatak života.
Žena mu je odvedena u policijsku stanicu kako bi se zakonski potvrdilo njezino priznanje i da bi nad njom bila izvršena šerijatska kazna.
Hamed je bačen iza rešetaka, čeka odgovarajuću kaznu.
Djeca su u domu za nezabrinutu djecu gdje će živjeti sa siročadima i ostavljenom djecom.
