Poziv Istine
Svaki ibadet koji čovjek čini ispravno i iskreno u ime Uzvišenog Allaha donosi mu neprocjenjive koristi na ovom i na budućem svijetu. Što je ibadet veći i što je ugrađen u same temelje Islama, time su koristi od njega mnogobrojnije i veće. Tako je i sa hadžom koji je peti temelj Islama i koji u sebi objedinjava sve druge temeljne ibadete. Svjedočenje najveće istine – la ilahe illallah, prisutno je na svakom koraku, kako u riječima koje treba da odražavaju ono što je u srcu, tako i u djelima i pokornosti Uzvišenom Gospodaru i slijeđenju Njegovog posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Tavaf je vid namaza u kojem je odobreno progovoriti ono što je najnužnije. Trošak za put vid je materijalnog ibadeta. Trud koji se ulaže uz podnošenje napora i strpljivost obilno se nagrađuje. Ibadet u kojem nalazimo sve ovo spomenuto i mnogo drugog ima svoje mnogobrojne koristi i utjecaj na vjernika. Kaže Uzvišeni Allah: “…da bi prisustvovali onome od čega će koristi imati i da bi ime Allahovo spominjali u danima poznatim.” (El-Hadž, 27)
Na prvom mjestu je potvrda, priznavanje i isticanje Allahove jednoće i Njegovog neprikosnovenog gospodarstva. Mu’min se odaziva ovom velikom pozivu, ostavljajući iza sebe porodicu, imetak i ovosvjetske ugodnosti i dolazi da bude gost Gospodara svih svjetova. U blizini Njegovog Svetog hrama upućuje Mu iskreno, iz srca, dove i iskazuje samo Njemu, Uzvišenom, svoje potrebe. Svjestan je da je njegov Plemeniti Gospodar kadar da udovolji svemu što od Njega traži pa i više od toga, i zna da ga On čuje i vidi i poznaje sve njegove potrebe i misli: “Gospodar vaš je rekao: ‘Molite Me, Ja ću vam se odazvati!’” (El-Mu’min, 60)
Tevhidullah – Allahova jednoća i neprikosnoveno gospodarstvo očituju se kroz sve ibadete, kako srčane, tako i verbalne i one koji se čine dijelovima tijela: “Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte! A radosnom viješću obraduj ponizne, čija srca, kad se Allah spomene, strah obuzme, i one koji strpljivo podnose nevolje koje ih zadese, i one koji namaz uspostavljaju i koji, od onoga što im Mi dajemo, udjeljuju.” (El-Hadždž, 34–35)
Očito se pokazuje i osjeća Allahova bliskost, Njegovo zadovoljstvo i blagodati. Jasni ajeti i potvrda istinitosti i izvornosti islama vidljivi su na svakom koraku: “U njoj su znamenja očevidna, mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko u nju uđe, bit će siguran.” (Alu Imran, 97)
Nasuprot onima koji su sebi uzeli druge za božanstva mimo Istinskog Gospodara, vjernik svoje dove upućuje samo jednom jedinom Allahu, samo u Njega svoje nade polaže, samo se Njega istinski boji, samo je Njemu predan i Njemu je sve posvetio: “…pa klonite se prljavštine kumira i klonite se lažna govora!, iskazujući Allahu čistu predanost, ne pridružujući Mu nikoga!” (El-Hadždž, 30–31)
Obavljanjem hadža i izvršavanjem drugih ibadeta veličaju se vjerske svetinje i izražava im se poštivanje, a to je dokaz bogobojaznosti srca: “Tako je to! Pa ko poštiva Allahova znamenja – znak je to bogobojaznog srca.” (El-Hadždž, 32)
To je put oprosta grijeha i Allahove velike milosti i Njegove bliskosti. Ljudi se ihramima podsjećaju na odjeću koja će im se obući nakon smrti i u kojoj se ljudi ne razlikuju. Jedina razlika postoji u njihovim djelima i bogobojaznosti: “Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.” (El-Hudžurat, 13)
Stajanje na Arefatu podsjeća nas na stajanje na Sudnjem danu kada će ljudi iščekivati da počne Veliki sud: “…da upozori na Dan susreta međusobnog, na Dan kada će se oni pojaviti, kada Allahu neće o njima ništa skriveno biti. Kome vlast pripada danas? Allahu, Jedinom, svega potčinitelju. Svaki će čovjek taj Dan prema zasluzi kažnjen ili nagrađen biti; taj Dan neće biti nepravde! Allah, zaista, brzo račun svodi.” (El-Mu’min, 15–17)
Veliki ibadet prinošenja žrtvi, veličajući ime svoga Uzvišenog Gospodara, vid je zahvale na dobrima kojima nas je opskrbio: “Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje.” (El-Hadždž, 34)
Cilj svih ibadeta ne smije biti formalnost, već suština, a to je bogobojaznost: “Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići bogogojaznost vaša. Tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!” (El-Hadždž, 37)
Svi ovi ibadeti na hadžu i mimo njega uspostavljeni su kako bi se spominjao Uzvišeni Allah i na taj način veličao i hvalio. Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bacanje kamenčića na džemretima i sa’j između Safe i Merve propisani su radi spominjanja Allaha.” (Tirmizi, hasen-sahih)
Da nas Uzvišeni Allah učini od onih koji Ga mnogo hvale i slave i koji su Mu stalno pokorni! Amin!
