Poziv Istine
Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 4
Tekst hadisa
Prenosi se od Ebu Abdurrahmana Abdullaha b. Mes’uda, radijallahu anh, da je rekao: “Pričao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on je istiniti i povjerljivi: ‘Stvaranje čovjeka biva u utrobi njegove majke četrdeset dana u vidu kapljice, zatim bude toliko isto vremena u vidu aleka/ugruška, zatim bude toliko isto vremena kao mudga/komadić mesa, zatim mu se pošalje melek koji mu udahne dušu i naredi mu se da zapiše četiri odredbe: opskrbu, edžel, djela i da li će biti sretan ili nesretan.
Pa, tako mi Allaha, pored kojeg nema drugog istinskog boga, doista će jedan od vas raditi djela koja vode Džennetu sve dotle dok između njega i Dženneta ne bude lakat prostora, kada će ga preteći ono što mu je zapisano u Knjizi, te će početi činiti djela koja vode u Vatru i ući će u nju. I jedan od vas radit će djela koja vode u Vatru sve dotle dok između njega i Vatre ne bude lakat prostora, kada će ga preteći ono što mu je zapisano u Knjizi, počet će raditi djela koja vode ka Džennetu i ući će u Džennet.’” Bilježe ga Buhari i Muslim.
Prenosilac hadisa
Ebu Abdurrahman Abdullah b. Mes’ud b. Gafil b. Habib el-Huzeli, radijallahu anh. Susreće se s Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, porijeklom kod Mudrike b. Iljasa b. Mudara.
Bio je šesti čovjek u islamu. Učinio je dvije hidžre u Abesiniju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Doista si ti učen mladić.” (Ahmed, 6/190; Ibn Hibban, br. 6504. Šejh Albani u Sahihul-mevaridu, br. 1804; rekao je da je hadis hasen-sahih.) Također je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko želi da uči Kur’an onako kako je objavljen, neka uči na način kako ga uči Ibnu Ummi Abd (Ibn Mes’ud).” (Ahmed, br. 176; Tirmizi, br. 169; Ibnu Madže, br. 138.) I rekao je da se Kur’anu podučavaju od četverice ashaba, pa je na prvom mjestu spomenuo Abdullaha b. Mes’uda, radijallahu anh.
Za njegove potkoljenice, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, njegove potkoljenice su teže na mizanu nego brdo Uhud.” (Ahmed, br. 4981. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Silsiletil-ehadisis-sahiha, br. 2750.)
Prvi je javno učio Kuran u Mekki. Služio je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te se brinuo za njegov misvak, papuče i jastuk.
Huzejfe, radijallahu anh, rekao je: “Ne znam da je neko više ličio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, svojim ponašanjem od Ibn Mes’uda, radijallahu anh.” (Buhari, br. 2753.)
Učestvovao je u Bici na Bedru i u svim ostalim bitkama.
Preuzeo je brigu nad kadilukom/sudstvom i bejtul-malom/državnom kasom za vrijeme hilafeta Omera, radijallahu anh, i početkom hilafeta Osmana, radijallahu anh. Zatim ga je Osman, radijallahu anh, pozvao da dođe u Medinu. Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anh, došao je u Medinu, živio u njoj i preselio u njoj 32. h. g., u svojoj šezdeset i nekoj godini.
Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenio je 848 hadisa.
Izvod hadisa
Hadis bilježe: Buhari, br. 3208; Muslim, br. 2643; Ahmed, 1/382, 430; Ebu Davud, br. 7408; Tirmizi, br. 2137; Nesai, Kubra, br. 11246; Ibnu Madže, Ibnu Hibban, br. 6174; Begavi, Šerhus-Sunne, br. 71 i dr.
Vrijednost i značaj hadisa
Hakim, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Preneseno nam je od Abdullaha b. Ahmeda da je on prenio od svoga oca Ahmeda b. Hanbela, rahimehullahu te’ala, kako je spomenuo Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Sva djela se vrednuju po namjerama’ i riječi: ‘Doista se stvaranje jednog od vas odvija u majčinom stomaku 40 dana u vidu kapljice…’ i riječi: ‘Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, to mu se odbija’, a zatim rekao: ‘Neophodno je da se sa ovim hadisima otpočne svako pisano djelo iz hadisa jer su ovo najbitniji hadisi.'”
Ishak b. Rahoja, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Četiri su hadisa temelji vjere: hadis Omera: ‘Sva djela se vrednuju po namjerama’, hadis: ‘Halal je jasan i haram je jasan’, hadis: ‘Doista se stvaranje jednog od vas odvija u majčinom stomaku…’ i hadis: ‘Ko u ovoj našoj vjeri uradi ono što nije od nje, to mu se odbija’.”
Ibnul-Mulekkin, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Kada bi islamski učenjaci pomno izučili ovaj hadis u cijelosti, od njegovog početka do kraja, uvidjeli bi da on u sebi sadrži sve šerijatske znanosti.”
Ibn Hadžer el-Hejtemi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovo je veličanstveni hadis, koji govori o početku stvaranja čovjeka i njegovom završetku, o Allahovoj odredbi, njenom početku i povratku Allahu.”
Džerdani, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis je veličanstven i sveobuhvatan, obuhvata sva čovjekova stanja: pojašnjava stanje njegovog početka, tj. stvaranje i njegovo stanje prilikom povratka Allahu, hoće li biti sretan ili nesretan, kao i stanje između svega toga, a to je život i smrt, kao i stanje opskrbe tokom života.”
Tema hadisa
Hadis govori o stvaranju čovjeka kao Allahovog najčasnijeg stvorenja. Pojašnjava faze razvoja djeteta u majčinom stomaku, kao i pojedinim načinima čovjekovog života i završetka na dunjaluku.
Govori o pojedinim detaljima Allahove odredbe, a to pitanje je šesti temelj imana bez kojeg neće biti ispravan iman nijednog čovjeka.
Pojašnjenje riječi iz hadisa
“Istiniti” – tj. onaj koji donosi istinu i sve što kaže je istina.
“Povjerljivi” – tj. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je povjerljiv i vjeruje mu se u ono što govori jer mu se to objavljuje, a melek Džibril mu dolazi od Allaha samo sa istinom.
“jedan od vas” – tj. neki od vas će raditi takva djela, a ne misli se da će to činiti samo jedna osoba.
“u utrobi njegove majke” – tj. u materici majke.
“zatim mu se pošalje melek” – tj. melek koji je posebno zadužen za embrio.
“opskrbu” – tj. hoće li imati veću ili manju opskrbu, i hoće li mu biti halal ili haram.
“edžel” – tj. koliko će živjeti, dugo ili kratko.
“djela” – tj. da li će činiti dobra ili loša djela.
“kada će ga preteći ono što mu je zapisano u Knjizi” – tj. Ono što je Uzvišeni Allah zapisao u Levhi Mahfuzu o njemu na osnovu Svoga sveobuhvatnog znanja.
“djela koja vode Džennetu” – tj. pokornost Allahu.
“djela koja vode u Vatru” – tj. griješenje prema Allahu.
Kratki komentar hadisa
Spomenuti hadis nam pojašnjava kako teče razvoj djeteta u majčinom stomaku, kako prelazi iz jedne faze u drugu; prvo bude kapljica, zatim ugrušak a zatim komadić mesa kada mu se formira cijelo tijelo i pošalje melek. Tada mu se udahne duša i tijelo pokrene. Melek po Allahovoj naredbi zapiše njegovu opskrbu koja ga prati na dunjaluku sve dok je živ, kao što zapiše i njegov životni vijek koliko će dugo živjeti i zapiše kakva će djela činiti, dobra ili loša, i na osnovu toga hoće li biti od sretnika ili nesretnika.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je u hadisu da će čovjekov završetak biti ili u Džennetu ili u Džehennemu, pri čemu je naveo primjer koji nas podstiče na bojazan od loše završnice: cijeli život radi djela pokornosti – kako to misle mnogi ljudi – da bi pred kraj svoga života uznevjerovao u Allaha i umro kao nevjernik pa na drugom svijetu bio od stanovnika Vatre. Nasuprot njemu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spomenuo drugog čovjeka koji će skoro cijeli svoj život činiti grijehe i djela nevjerstva – kako će to smatrati drugi ljudi – pa će se pred kraj svoga života pokajati, vratiti Allahu i na tome skončati, te na drugom svijetu biti od stanovnika Dženneta.
Poruke hadisa
1. Hadis nam pojašnjava kako razvoj djeteta u majčinom stomaku teče kroz četiri faze: period kapi sjemena, koji traje četrdeset dana, period zakvačka, koji traje četrdeset dana, period komada mesa, koji traje četrdeset dana, u zadnjem periodu se udahnjuje duša.
2. Hadis nas podstiče da budemo skromni i da se ne uzdižemo nad drugima. Čovjek kada razmisli o svome nastanku, kako je tekao njegov razvoj u majčinom stomaku, od čega ga je Uzvišeni Allah stvorio, nemoguće je da se uzdiže i oholi.
3. Hadis jasno govori da se duša u plod udahne tek nakon 120 dana, pa se u ta prva četiri mjeseca embrio ne naziva čovjek. Na osnovu toga se u slučaju pobačaja ploda, embrio ne gusuli, ne oblači u ćefine, niti mu se klanja dženaza. Umre li pak nakon dostignuta četiri mjeseca, kupa se, umotava u ćefine, klanja mu se dženaza, ukopava se u muslimansko mezarje, nadijeva mu se ime i kolje se za njega akika, jer je već postao čovjek i na njega se odnose propisi rođenog.
4. Ukoliko čovjek umre i iza sebe ostavi ženu u trudnoći, njegov imetak se ne dijeli sve dok ne prođu četiri mjeseca njene trudnoće, dok se ne utvrdi je li dijete živo ili ne, i je li muško ili žensko.
5. Iz hadisa saznajemo da postoje meleki koji su zaduženi za plod u majčinom stomaku.
6. Ovo nam govori o Allahovoj brizi za čovjekom: zadužuje meleka dok je u stomaku, zatim druge meleke zadužuje za njega odmah po njegovom rođenju, pa i kada umre šalje mu meleke. Sve to govori koliko Uzvišeni Allah brine o čovjeku.
7. Hadis jasno ukazuje da su meleki stvorenja kojima se naređuje i zabranjuje jer se u hadisu kaže: “i naredi mu se”.
8. Hadis nas podstiče na istinski oslonac na Allaha te da ne strahujemo za svoju opskrbu, jer nam je opskrba već propisana.
9. Obaveza je vjerovati u Allahovo zapisivanje svega što će se dešavati do Sudnjeg dana, kao što je obaveza vjerovati u Levhi-Mahfuz i Kalem kojim je sudbina svih nas zapisana. Kakvo je pero i kakva je to knjiga Levhi-Mahfuz, znanje o tome ima jedino Uzvišeni Allah.
10. Hadis nas obavezuje na vjerovanje u gajb kao i na vjerovanje u Allahovu odredbu.
11. Postoje četiri vrste Allahove odredbe:
a) općenita, cjelokupna odredba koja je zapisana u Levhi-Mahfuzu
b) odredba koja obuhvata samo čovjekov životni vijek
c) godišnja odredba, tj. određuje se šta će se desiti u dotičnoj godini
d) svakodnevna odredba, tj. određuje se šta će se dogoditi u dotičnom danu.
12. Dozvoljeno je zakleti se radi potvrde svoga govora, ali to se ne smije često činiti kako ne bi prešlo u naviku, pa se poslije zaklinjalo za obične stvari, što je naša današnja stvarnost.
13. Iako se kaže u hadisu: “Djela se vrednuju po završnici”, nema kontradiktornosti s hadisom u kojem se kaže: “Doista se djela vrednuju po iskrenosti”, jer se ovdje govori o počiniocu djela, a ne samim djelima, tj. za ljude se ne može znati kakvi su sve dok ne umru, kako je i došlo u pojedinim predanjima da se niko ne hvali zbog svojih djela sve dok se ne vidi njegova završnica na ovome svijetu.
14. Na osnovu prethodnog, nije dozvoljeno ni za koga tvrditi je li od stanovnika Vatre ili stanovnika Dženneta kakva god on djela radio, dobra ili loša, jer je završetak svih ljudi poznat samo Allahu.
15. Takođe, ne smije se ismijavati s neznalicama i griješnicima, uzdizati se nad njima i misliti da im Allah neće oprostiti. Allah ih može svakog trena od loših djela okrenuti ka dobrim.
16. Hadis nas podstiče na spoj između straha i nade. Onaj koji čini dobra djela treba strahovati i dalje od loše završnice, dok onaj koji učini neki grijeh, loše djelo, ne smije gubiti nadu u Allahovu milost.
17. Djela su razlog ulaska u Džennet ili Vatru, odnosno razlog zadobijanja Allahove milosti, nakon čega se ulazi u Džennet ili u protivnom u Džehennem.
18. Hadis pojašnjava da su Džennet i Džehennem blizu svakog čovjeka.
19. Onaj kome je zapisano da će biti nesretan to ne može saznati sve do svoje smrti, kao i onaj kome je zapisano da će biti sretan, jer se ovdje misli na sretnu ili nesretnu završnicu u ovome životu.
20. Pošto niko od nas ne poznaje svoju završnicu, a kada je doživi nema više povratka na dunjaluku da se popravi, na nama je da radimo ono što nam je naređeno i ono što nam je od koristi i da se ostavimo onoga što nam šteti, tj. da činimo dobra djela i ostavimo se loših, pa ćemo na kraju svoga života vidjeti šta nam je određeno.
21. Završetak svakog čovjeka biva na jedan od dva načina: sretno ili nesretno završava život na ovome svijetu.
22. Hadis nas podstiče da vodimo brigu kako o svojoj vanjštini tako i o svojoj unutrašnjosti, da se čuvamo obmanjivanja dobrim djelima i da se isto tako čuvamo i grijeha, a naročito skrivenih, onih koji se rade u tajnosti.
23. Hadis upozorava na obmanu dobrim djelima, podstiče na iskreno činjenje djela samo Allahu i strah od pretvaranja, kako se spominje u drugom citatu ovoga hadisa: “Doista će jedan od vas činiti djela stanovnika Dženneta, kako će to smatrati ljudi”.
24. Stoga nas ovaj hadis indirektno podstiče na dovu Allahu da nas učvrsti na Pravom putu i da nam podari lijepu završnicu.
Pravila iz hadisa
Pravilo o ljudskim djelima. Djela se vrednuju po završnici. Ovo je ujedno i hadis zabilježen kod imama Buharije, br. 6607.
Pravilo za ljudsku završnicu i sutrašnji obračun pred Allahom: Pouka i suština je u unutrašnjosti (srcu), a ne spoljašnjosti (izgledu).
Pitanja za ponavljanje
1. Navedi hadis koji govori o stvaranju ploda i Allahovoj odredbi.
2. Ko prenosi ovaj hadis? Znaš li nešto iz njegovog života?
3. Ko bilježi hadis? Navedi riječi nekog od učenjaka o važnosti ovoga hadisa.
4. Da li ima kontradiktornosti između hadisa: “Djela se vrednuju po završnici” i “Doista se djela vrednuju po iskrenosti”? Pojasni.
5. Navedi četiri vrste Allahove odredbe.
6. Koji dio hadisa ukazuje na Allahovu brigu o čovjeku?
7. Kada i kako čovjek može saznati hoće li njegov život biti sretan ili nesretan?
8. Smijemo li i za koga tvrditi da je od stanovnika Dženneta ili Džehennema?
9. Navedi nekoliko koristi iz ovoga hadisa.
10. Spomeni pravila koja proizilaze iz ovoga hadisa.
_________________________________________________
Iz knjige: Komentar 40 Nevevijevih hadisa / mr. Osman Smajlović – Hajrudin Ahmetović, prof.
