28. Vjerovanje u Allahov kader – određenje i sudbinu

• U temeljne komponente imana ubraja se i vjerovanje u kader – Allahovo određenje i sudbinu. Sve što se dešava, bilo dobro ili zlo, nama drago i slatko ili gorko i mrsko, dešava se voljom Allaha, Onoga koji je sve stvorio i Svojom odredbom konačno i kako treba uredio, a i svaka Njegova zapovijed kaderom je određena.

Komentar: Kader je sve ono što je Uzvišeni Allah, iz Svoga apsolutnog znanja, znao da će se dešavati od praiskona – ezela, pa dovijeka, i sve ono što je perom već zapisano. Uzvišeni Allah već je unaprijed odredio sudbinu svih stvorenja, kao i sve ono što će desiti i prije nego što je išta postojalo u praiskonu, i On je znao šta će se desiti, kada će se desiti i na koji će se način to zbiti. Sve se dešava samo na način kako je to On već unaprijed odredio.[1]

• Kader, odnosno odredba Uzvišenog Allaha, skrivena je tajna koju je Allah od svih stvorenja sačuvao, zaklonivši od Svojih robova potpuno znanje o njemu i zabranivši im da pokušaju proniknuti u njegovu suštinu i pojedinosti.
• Vjerovanje u Allahovo određenje zasniva se na četiri krucijalna temelja koja zovemo i temeljnim postulatima vjerovanja u kader, a to su:

1. Allah je Sveznajući. Ovaj postulat podrazumijeva čvrsto vjerovanje da Allah poznaje i zna apsolutno sve, i u globalu i podrobno. On zna i ono što se desilo i ono što će se desiti, ali i ono što se nije desilo, a da se desilo, kako bi se i na koji način desilo. On zna šta kriju prsa onih koje je stvorio, ali i ono što oni na javu iznose. On zna njihova stanja i njihova djela, i zna gdje će i kako skončati. On ih je izveo na ovaj svijet i propisao im naredbe i zabrane, te ih na kušnju stavio kako bi svima postalo očito ono što je On unaprijed znao, i kako bi Njegova mudrost došla do izražaja: “A Allah je Sveznajući” (El-Ahzab, 40). Uzvišenom Allahu pripada apsolutno sveznanje i On nikada ne zaboravlja niti Mu išta promiče.
2. Allah je sve zapisao. Shodno Svom apsolutnom sveznanju, koje je svemu prethodilo, Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja. Uzvišeni je Allah rekao: “Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u (glavnoj) Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!” (El-Hadždž, 70). A ta knjiga je Levhi-mahfuz – Ploča pomno čuvana ili Ummul-kitab – Glavna, praizvorna knjiga. Ne postoji ništa a da u toj Knjizi nije jasno zapisano i to pedeset hiljada godina prije nego što će Uzvišeni Allah stvoriti nebesa i Zemlju. On je u toj Knjizi zapisao ko će biti sretan, a ko nesretan, zapisao je opskrbu stvorenja, njihova djela, dužinu njihovog životnog vijeka i to još dok su bili u utrobama svojih majki. Ovu vrstu određenja zovemo predodređenje životnog vijeka. U noći Lejletul-kadr određuje se tzv. godišnje predodređenje, a kada se u tačno datom momentu nad čovjekom obistini ono što mu je unaprijed određeno kaderom, to se zove dnevno predodređenje. A svaki nagovještaj ima svoje utvrđeno vrijeme, i to će svima očito postati.

Komentar: Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah zapisao je i odredio sudbinu stvorenja pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, a Njegov je Arš bio na vodi.’”[2] U dva Sahiha zabilježen je hadis koji prenosi Ibn Mesud, radijallahu anhu, i koji kaže da je onaj koji je govorio samo istinu i onaj kome se vjeruje, rekao: “Zaista se zametak svakog čovjeka stvara i skuplja u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim isto toliko dana bude zakvačak, zatim isto toliko dana bude komad mesa, a onda Allah pošalje meleka kojem naredi da zapiše četiri odredbe: djela, opskrbu, rok života i da li će biti nesretan ili sretan…”[3] Na ovo ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: “U (toj noći) svaka se mudra stvar razdjeljuje” (Ed-Duhan, 4); “Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj (tj. Noći kadra) zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane” (El-Kadr, 4–6). U ovoj noći zapisuje se sve ono što će se desiti u toj godini, bilo da se radi o smrti ili životu, moći ili poniženju, kiši i opskrbi. Ovako se prenosi od Ibn Omera i Ibn Abbasa, kao i od Hasana i Seida b. Džubejra.[4] Na dnevno predodređenje ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: “…svakog dana On je u toku (svega)” (Er-Rahman, 29).

3. Allah Svojom voljom čini šta hoće. Ovo znači bespogovorno i čvrsto vjerovati da je volja Uzvišenog Allaha punovažna i da mora biti sprovedena u djelo. Ono što On želi da se desi, to će se neupitno i desiti, a ono što ne želi da se desi, to se nikada neće dogoditi. On Svojom dobrotom na Pravi put upućuje onoga koga hoće, a Svojom pravednošću u zabludu odvodi koga hoće. Niko ne može spriječiti Njegovu odredbu, ni dokinuti Njegovu presudu, ni izmijeniti Njegovu odluku. Ljudi također posjeduju slobodnu volju, pa onaj ko od njih želi ići Pravim putem, izabrat će put ka svome Gospodaru, a onaj ko od njih želi u zabludu odlutati, sebi će za vodiča šejtana uzeti. Međutim, kada neko nešto želi učiniti, Uzvišeni je Allah već htio da on tako želi, pa je Allahova volja prethodila njegovoj volji i Allahovo je htijenje prethodilo njegovom htijenju. Uzvišeni je Allah rekao: “A vi ne možete htjeti ništa osim ono što hoće Allah, Gospodar svjetova!” (Et-Tekvir, 29). Allahova apsolutna volja utemeljena je na Njegovom sveznanju i na Njegovoj neograničenoj mudrosti.

4. Allah je sve stvorio. Ovaj postulat obavezuje vjernika da čvrsto i nepokolebljivo vjeruje da je Uzvišeni Allah stvorio sve što postoji. Uzvišeni je Allah rekao: “Allah je Stvoritelj svega…” (Ez-Zumer, 62). Dakle, Svevišnji Allah stvorio je i ljude i njihova djela. U tom kontekstu, Allah je rekao: “Allah je stvorio i vas i ono šta radite” (Es-Saffat, 96).

• Na putu ostvarenja određenog cilja, vjernik ulaže trud i poduzima odgovarajuće korake, ali ne zaboravlja i ne zanemaruje ni da se čvrsto oslanja na Svevišnjeg Gospodara, što je svakako jedan od najvećih i najplodonosnijih koraka na tom putu.
• Onaj ko se u potpunosti osloni na uzroke, a zaboravi na Allaha, učinio je širk u tevhidu, tj. Allahu je pripisao druga. Onaj ko izbjegava poduzimanje legitimnih koraka na putu ostvarenja određenog cilja (pravdajući se da se oslanja na Allaha), takav je malouman, a onaj ko ih zanemari u cijelosti, poriče jasne i nedvosmislene šerijatske tekstove koji nam to nalažu.

  Komentar: Za ovakvu je osobu rečeno da je poput maloumnika, jer nalikuje čovjeku koji bi očekivao dijete iz legitimnog islamskog braka, a uopće se nije oženio, ili onome ko bi se zatvorio u prostoriju i u njoj očekivao da mu hrana i voda sami dođu jer se on navodno “na Allaha istinski oslonio”. S druge strane, ovakav postupa suprotno Kur’anu i sunnetu jer oni obiluju dokazima koji jasno ukazuju na to da je na putu obavljanja svakodnevnih poslova i u svrhu ostvarivanja različitih životnih ciljeva obavezno poduzeti šerijatski legitimne i propisane korake. Takav je, naprimjer, slučaj sa traganjem za opskrbom, naoružavanjem i pripremanjem kako bi se oduprlo neprijatelju, opskrbljivanjem uoči polaska na put itd. Uzvišeni Allah kaže: “A kad se (džuma) namaz okonča, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite…” (El-Džumua, 10); “…pa hodajte predjelima zemaljskim i hranite se onim što On daje…” (El-Mulk, 15); “I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje…” (El-Enfal, 60).

• Vjernik zna da ga nije moglo mimoići ono što ga je zadesilo i da ga nije moglo zadesiti ono što ga je mimoišlo. Allahova odredba će se, sigurno i bez ikakve sumnje, ostvariti, pa zbog toga, nesretan je i neznalica onaj ko se histerično žali na svoje stanje. Legitimno je da se čovjek poziva na Allahovo određenje onda kada ga zadese tegobe i iskušenja, a ne onda kada čini grijehe i sramotna djela.

Komentar: Nevolje i probleme koji su mu predodređeni čovjek mora prihvatiti kao neminovnost koju nije mogao izbjeći. Na taj način on pokazuje da je u potpunosti zadovoljan Allahom kao svojim jedinim Gospodarom. S druge strane, ukoliko je riječ o grijesima, niko nema pravo griješiti i onda te grijehe pravdati kaderom, međutim, ukoliko i učini grijeh, čovjekova je obaveza da od Allaha zatraži oprost i pokaje se. Dakle, svaki je čovjek dužan kajati se zbog sramotnih djela koja je učinio i biti strpljiv u nevoljama, ukoliko se u njima obreo.

• Zlo se ni u kojem slučaju ne pripisuje Uzvišenom Allahu, jer Njegova je milost potpuna, a mudrost sveobuhvatna.

Komentar: Uzvišeni Allah potpuno je čist i vrlo daleko od svakog oblika zla i On ne čini ništa osim ono što je dobro. To što kader pripisujemo Uzvišenom Allahu, nikako i ni u kojem slučaju ne znači da Njegova odredba sadrži neki oblik zla, jer kader obuhvata Allahovo znanje, Njegovo zapisivanje određenja, Njegovu volju i rezultat Njegovog stvaranja[5], a sve spomenuto čistō je i nenatrunjenō dobro i savršenost u svakom smislu, što opet potvrđuje da se zlo ne dovodi ni u kakvu vezu sa Sveznajućim Gospodarom, niti sa Njegovim imenima, svojstvima i djelima. To je potvrđeno i u predaji u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u dovi koju je učio odmah nakon početnog tekbira u namazu, veličao svoga Gospodara i negirao da se Njemu pripisuje zlo, govoreći: “Odazivam Ti se i sretan Ti stojim na raspolaganju! Svako je dobro u Tvojim rukama, a zlo se Tebi ne pripisuje! Kod Tebe utočište tražim i Tebi pripadam, blagodaran Ti si i uzvišen!”[6]

• Ukoliko za neke Njegove odredbe i kažemo da u nekim segmentima sadrže zlo, to u konačnici donese samo pravdu i dobro.

  Komentar: Istina je da se zlo dovodi u vezu s Njegovim stvorenjima i sa produktima Njegovog djelovanja, što znači da je zlo ponekad sadržano u rezultatima Allahovog određenja, a ne u suštini tog određenja. Naprimjer, neku ćemo stvar u određenim okolnostima ocijeniti zlom i negativnom, dok ćemo istu tu stvar u drugim okolnostima ocijeniti kao dobru i pozitivnu. Dakle, u ovakvim slučajevima zlo je relativno, jer je loše po nekog, a istovremeno dobro po nekog drugoga; ponekad za istu osobu ono bude dobro s jednog aspekta, a loše s drugog, što je i najčešći slučaj (tj. da istoj osobi odredba bude s jedne strane loša, a s druge dobra). Ovakav je slučaj, recimo, sa kisasom – odmazdom, šerijatskim kaznama itd. Sve pobrojano loše je po njih same, tj. po nevjernike ili onē nad kojima budu izvršeni kisas i šerijatska kazna, ali opet i po njih same u tome ima određene koristi, dok je, s druge strane, u sprovođenju kisasa i šerijatskih kazni veliko dobro za druge, jer se njima praktično demonstrira kako prolaze zločinci i prijestupnici i kako Uzvišeni Allah jedne ljude suzbija drugima, čime se na Zemlji uspostavlja red i ljudima garantira bezbjednost života i imetaka.

• Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu daje izuzetno lijepe i korisne plodove, u koje, između ostalog, ubrajamo potpuno oslanjanje na Allaha, ali tek nakon što se na putu ostvarenja određenog cilja poduzmu svi legitimni uzroci; zadovoljstvo nevoljama i poteškoćama koje su kaderom predodređene; očekivanje nagrade od Allaha za strpljivost i zahvalnost na svemu što je vjernika zadesilo.

Odlomak iz knjige “Sažeti prikaz islamskog vjerovanja” – dr. Muhammed Jusri

Prijevod i komentar: Amir Durmić, prof.

[1] Sefarini, Levamiul-envar il-behijja, 1/348.

[2] Muslim, Sahih, br. 2653.

[3] Buhari, Sahih, br. 3208, i Muslim, Sahih, br. 2643.

[4] Vidjeti: Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/140.

[5] Vidjeti prethodna četiri krucijalna temelja na kojima se temelji vjerovanje u kader.

[6] Muslim, Sahih, br. 771.