23. Vjerovanje u Allahove poslanike

• U ruknove – temeljne komponente islamskog vjerovanja, ubraja se i vjerovanje u Allahove vjerovjesnike i poslanike, te ubjeđenje da su oni najodabranija Allahova stvorenja. Cjelokupna vjera islam utemeljena je na čvrstom uvjerenju da je vjerovjesništvo Allahovih poslanika nepobitna istina.
• Svaki je pojedinac obavezan vjerovati u sve Allahove poslanike općenito, a u one koji su imenovani u Kur’anu pojedinačno.
• Poreći ili uznevjerovati u samo jednog od njih, isto je kao poreći ili uznevjerovati u sve njih.
• Vjerovjesništvo prethodi poslanstvu, a i jedno i drugo isključivo je dar od Uzvišenog Allaha, tj. ono se ne stječe zaslugama. Svaki je poslanik ujedno i vjerovjesnik, a svaki vjerovjesnik nije poslanik.

Komentar: Shodno mišljenju većine učenjaka, postoji razlika u definiciji poslanika i vjerovjesnika jer je Uzvišeni Allah u Kur’anu, spomenuvši u istom ajetu oba ova termina, indirektno ukazao na tu razliku rekavši: “Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio…” (El-Hadždž, 52). Dakle, da su ova dva termina sinonimi, onda ih Uzvišeni Allah ne bi spomenuo jedan uz drugi, već bi navođenje samo jednog bilo sasvim dovoljno. Nakon što se slažu u tome da su i poslanici i vjerovjesnici od Uzvišenog Allaha dobivali objavu, učenjaci se razilaze u pogledu precizne razlike među njima. Najispravniji stav o tom pitanju jeste da je poslanik čovjek kojem je Uzvišeni Allah objavio novi šerijat – vjerozakon, te mu naredio da ga dostavi ljudima i poziva ih u njegovo slijeđenje, dok je vjerovjesnik čovjek kojem je Uzvišeni Allah isto tako objavio objavu, ali se nije radilo o novom šerijatu, već bi on samo potvrdio šerijat prethodnog poslanika.

• Od svih Allahovih stvorenja, vjerovjesnici i poslanici su najučeniji, najpravedniji, najljepšeg i najpotpunijeg morala i najistinitijeg govora. Ni najveće nevolje nisu ih zaustavile na putu istine, neprijateljske ih spletke nisu pokolebale, niti im umanjile odlučnost na putu dostavljanja poslanice. Za dunjalukom i ovosvjetskim ukrasima nisu žudjeli, plamen strahopoštovanja koje su osjećali prema svome Gospodaru nikada nije jenjavao, a njihove su oči od straha pred Njim stalno suzile. U konačnici, njima su uvijek pripadali pobjeda i lijep završetak.
• Nekima od njih bila su podarena ovosvjetska bogatstva i privilegije, međutim, to ih ni u kojem slučaju nije skrenulo sa puta poslaničke misije, niti je negativno utjecalo na njihov moral. Njihovo ubjeđenje ostalo je besprijekorno kao i njihova apsolutna pokornost Allahu.
• Uzvišeni Allah podario im je mnogobrojne mudžize i natprirodne događaje zbog kojih su u njih i u njihovu misiju mnogi ljudi povjerovali, bez obzira radilo se o onima koji su prisustvovali lično tom događaju ili o onima do kojih je vijest o tome posredno doprla.
• Njihovom smrću nestale su sve njihove mudžize, osim vječne i bezvremenske mudžize, one za koju kažemo da je simbol ponosa i slave, a to je Kur’an plemeniti. Od vremena njegove objave prošlo je više od četrnaest vijekova, međutim, njegova je nadnaravnost još uvijek aktuelna. Vrijeme nezaustavljivo prolazi, ali njegov se sjaj konstantno povećava, prolaze noći i dani, godine i vijekovi, ali niko nije donio ni jednu jedinu suru sličnu kur’anskoj, niti će je donijeti, pa makar se u nastojanju da to učine i ljudi i džini udružili i jedni drugima priskočili u pomoć.

Odlomak iz knjige “Sažeti prikaz islamskog vjerovanja” – dr. Muhammed Jusri

Prijevod i komentar: Amir Durmić, prof.