16. Zabrana ljutnje

Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 16

Tekst hadisa

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anh: “Neki čovjek reče Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Preporuči mi nešto.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: ‘Ne srdi se!’ Ovaj ponovi pitanje više puta, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu opet reče: ‘Ne srdi se!’” Bilježi ga Buhari.

Prenosilac hadisa

O prenosiocu ovog hadisa, Ebu Hurejri, radijallahu anh, bilo je govora kod devetog hadisa.

Izvod hadisa

Hadis bilježe: Buhari, br. 6116; Tirmizi, 2191; Ahmed, br. 11608; Hakim, br. 6578; Bejheki, Sunen kubra, br. 20776; Šu’abul-iman, br. 8277; Malik, br. 1612. i dr.

Vrijednost i značaj hadisa

Kaže Ed-Dimjati, rahimehullahu te’ala: “Uistinu je ovaj hadis veličanstven. On je jedan od mnogobrojnih Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, kratkih ali sadržajnih hadisa, jezgrovitih hadisa, jer je u sebi obuhvatio dobro i dunjaluka i ahireta. U njemu se naređuje udaljavanje od svih stvari koje mogu biti povod ili uzrok srdžbe koja u sebi sadrži svako zlo, a svako dobro je u udaljavanju od nje.

Ibn Abdulberr, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ovaj hadis sastoji se iz malo riječi, međutim, u sebi sadrži puno značenja i koristi. Onaj koji obuzda svoju srdžbu i odbaci ljutnju poniziti će prokletog šejtana i sačuvat će svoju čast i vjeru. Rečeno je: ‘Ne poznaje se blagost, osim u vrijeme srdžbe.'”

Ibn Ebi Zejd, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Svo dobro temelji se na četiri hadisa od kojih je i ovaj hadis.”

Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, rekao je: “Pomenuti čovjek u hadisu tražio je od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kratku sveobuhvatnu oporuku sa željom da je zapamti. Bojao se da je ne zaboravi ako bude preduga. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio mu je da se ne ljuti. On je više puta ponavljao pitanje, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponavljao je isti odgovor što ukazuje da srdžba u sebi sadrži sve oblike zla, a suzdržavanje od srdžbe u sebi sadrži sve oblike dobra.”

Munavi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Hadis o srdžbi predstavlja četvrtinu islama, jer postoje dobra i loša djela, loša djela proizilaze iz strasti i srdžbe, a dobra djela gase srdžbu i loša djela.”

Ibn Hadžer, rahimehullahu te’ala, prenosi od pojedinih učenjaka da su rekli: “Razmišljao sam o Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima, pa sam zaključio da srdžba podstiče na svako zlo.”

Tema hadisa

Hadis podstiče na udaljavanje od svega što izaziva srdžbu ili – ukoliko se ona već prouzrokuje – na njeno maksimalno suzbijanje.

Pojašnjenje riječi u hadisu

“Neki čovjek” – jedni učenjaci kažu da je to bio Ebu Derda, radijallahu anh, dok drugi kažu da je riječ o Džariju b. Kudami, radijallahu anh. Ako Allah da, ispravno je da je to bio Ebu Derda.

“Preporuči mi nešto” – tj. oporuči mi nešto kratko ali sveobuhvatno, da obuhvata u sebi mnogo dobro.

“Ne srdi se” – tj. kloni se svega što vodi ka srdžbi jer je srdžba iskra koju šejtan ubacuje u čovjekovo srce od koje ono poslije ključa.

Komentar hadisa

Jedan od drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio je od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu uputi kratak ali sveobuhvatan savjet koji u sebi sadrži svako dobro, kako bi se pridržavao tog savjeta i postupao po njemu u svome životu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je tri puta oporučio da se kloni srdžbe.

Ove riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućuju na to da najviše zla potječe iz srdžbe, što i jeste tako, pa: ubistva, tuče, ružan govor, psovka, potvora, potcjenjivanje ili omalovažavanje drugih i sl. sve to proizilazi iz srdžbe. Tako da udaljavanje od srdžbe jedna je od najbitnijih stvari u životu muslimana, kako bi se uz Allahovu pomoć sačuvao zla koje potječe iz srdžbe.

Tako je riječima “Ne srdi se!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objedinio dobro dunjaluka i ahireta, jer srdžba vodi u mnogobrojne štete i zla, dunjalučke prije ahiretskih; pa ako se sačuvamo srdžbe, onda ćemo sigurno postići dobro i dunjaluka i ahireta.

Poruke hadisa

1. Prije svega, srdžba je jedno od svojstava Uzvišenog Allaha, onako kako samo Njemu dolikuje i razlikuje se od srdžbe stvorenja. Ova osobina spominje se u Kur’anu, kao što kaže Allah:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَوَلَّوْا قَوْمًا غَضِبَ اللَّهُ عَلَيْهِمْ

“O vjernici, ne uzimajte za svoje prisne prijatelje narod na koji se Allah rasrdio.” (El-Mumtehine, 13.)

Kao što se spominje u vjerodostojnom hadisu o šefa’ātu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu kada će reći: “Doista se Moj Gospodar danas rasrdio, kako se nikada prije rasrdio nije i kako se nikada poslije rasrditi neće.” (Buhari, br. 4712; Muslim, br. 194.)

2. Hadis je primjer Poslaničkog jezgrovitog govora, sastoji se iz malo riječi, a u sebi nosi mnogo značenja.

3. Hadis nam govori koliko su ashabi bili željni svakog dobra pa se u hadisu spominje da je jedan od ashaba došao i zatražio od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu oporuči dobro djelo.

4. Svaki musliman trebao bi tragati za savjetom i dobrom, čak štaviše, ako su to ashabi radili, mi smo preči da to činimo. U hadisu se kaže: “Neki čovjek reče Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Preporuči mi nešto.'”

5. Dozvoljeno je tražiti savjet od učene osobe. Također, dozvoljeno je tražiti više puta savjet.

6. Vjernik treba što je moguće više da se druži s braćom vjernicima, jer je vjernik vjerniku ogledalo i teško jedan čovjek može kod sebe da otkrije nedostatke i manjkavosti koje može saznati od svoga iskrenog brata koji će mu ukazati na njih na lijep način, onako kako je to činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim ashabima.

7. Svaki učitelj i savjetnik trebao bi da prati stanje svoga učenika ili onoga koga želi posavjetovati pa mu se obratiti shodno njegovom stanju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se ograničio na ove riječi: “Ne srdi se!”, zato što je onaj koji je zatražio savjet bio po prirodi ljutit čovjek, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi odgovarao svakom ono što je najpreče za njega i što priliči njegovom stanju.

8. Lijepo je govor, naročito onaj koji je od velike važnosti, ponoviti nekoliko puta kako bi ga oni koji slušaju zapamtili i shvatili njegovu važnost.

9. Hadis je dokaz da je srdžba strogo zabranjena zbog njenih štetnih posljedica:

1. Izaziva Allahovu srdžbu i raduje šejtana

2. Kida rodbinske i prijateljske veze

3. Iz nje proizilazi zavist i mržnja

4. Zbog nje se čovjek kasnije ponižava, kaje i traži ispriku

5. Prekriva čovjekov razum tako da dotični ne prihvata savjet

6. Razlog je udaljavanja drugih od njega

10. Konkretno ponavljanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne srdi se!” dokaz je koliko je srdžba opasna i koliko je oporuka na udaljavanje od srdžbe bitna.

11. U hadisu je upozorenje na sve razloge koji dovode do srdžbe, jer sve ono što vodi do zabranjenog je zabranjeno.

12. Iz hadisa zaključujemo da vjera islam podstiče na lijep moral i zabranjuje loš od kojeg je i srdžba.

13. U hadisu je i dokaz da su strpljenje i blagost naređeni, jer nešto zabraniti znači narediti ono što mu je suprotno.

14. Osoba u stanju srdžbe odgovara za svoje postupke i nadoknađuje pričinjenu štetu.

15. Neophodno je napomenuti da se u hadisu govori o zabranjenoj srdžbi, jer postoji i opravdana, odnosno obavezna srdžba, a to je srdžba radi Uzvišenog Allaha, kada se vjernik srdi zbog narušavanja Allahovih granica.

Pravila iz hadisa

Pravilo u komunikaciji, usmjeravanju, savjetovanju i oporučivanju: Sve što govor bude kraći a jezgrovitiji, bit će i korisniji. Poslanička oporuka bila je: “Ne ljuti se”

Kako suzbiti i odagnati od sebe zabranjenu srdžbu

1. Dova.

Allah, subhanehu ve te’ala, je Taj Koji upućuje na pravi put, u Njegovoj je Ruci dobro dunjaluka i ahireta i On je Taj Koji čisti dušu od svake prljavštine i nečistoće. Kaže Uzvišeni Allah: “Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati!” (El-Mu’minun, 60.)

2. Ustrajavanje u sjećanju i spominjanju Uzvišenog Allaha, bilo učenjem Kur’ana, izgovaranja riječi “subhanallahi, el-hamdulillahi, la ilahe illallah” i sl., te traženjem oprosta od Uzvišenog Allaha. Kaže Svevišnji Allah: “A srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!” (Er-Ra’d, 28.)

3. Traženje utočišta od šejtana

Bilježe Buhari i Muslim od Sulejmana b. Sarda da je rekao: “Klevetali su se dva čovjeka pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa se jedan od njih toliko rasrdio da mu se lice napuhalo i pocrvenilo, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ja znam riječ, koju ako bi je on rekao otišlo bi od njega ono što ga je snašlo.’ Otišao je drugi čovjek i obavijestio ovoga o riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da potraži utočište kod Allaha, subhanehu ve te’ala, od šejtana.” (Buhari, br. 6048; Muslim, 6812.)

4. Šutnja u trenucima kada je čovjek u prilici da ispolji srdžbu koja ga je snašla

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada se neko od vas rasrdi neka šuti.” (Ahmed, br. 2136. Šejh Šu’ajb el-Arnaut, rahimehullahu te’ala, ocijenio je hadis hasen li gajrihi, dok ga je šejh Albani, rahimehullahu te’ala, ocijenio vjerodostojnim u valorizaciji djela Džami’u sagir, br. 695.)

Od Mu’aza b. Enesa el-Džuhenija, radijallahu anh, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko suzbije srdžbu u trenutku kada je može ispoljiti, Allah će ga pozvati na Sudnjem danu pred svim stvorenjima da sebi izabere huriju koju god želi.” (Ebu Davud, br. 4777; Tirmizi, br. 2021; Ibn Madže, br. 4186. Šejh Albani, rahimehullahu te’ala, ocijenio je hadis dobrim.)

5. Sjedenje i ležanje

Prenosi se od Ebu Zerra, radijallahu anh, da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Kada se neko od vas rasrdi, a u stojećem je položaju, neka sjedne, pa ukoliko ne ode od njega srdžba, neka onda legne.’” (Ebu Davud, br. 4784. Šejh Albani, rahimehullahu te’ala, ocijenio ga je vjerodostojnim.)

6. Davanje tijelu njegova prava

Naročito kada su u pitanju spavanje, odmor i sl. Možemo vidjeti da je kod većine ljudi jedan od glavnih razloga srdžbe: preopterećenost, iscrpljenost, umor, nespavanje, glad i sl.

7. Prisjećanje na vrijednosti blagosti i suzbijanja srdžbe.

8. Prisjećanje na štetnosti i pogubnosti koje proizilaze iz srdžbe

9. Abdestiti se ili okupati, jer je srdžba od šejtana a šejtan je stvoren od vatre, pa voda gasi vatru, odnosno srdžbu. [1]

10. Prisjećanje na Allahovu blagost prema nama.

11. Prisjećanje na Allahovu svemoć nad nama.

Pitanja za ponavljanje

1. Kako glasi hadis koji govori o suzbijanju srdžbe?

2. Šta znaš o prenosiocu hadisa i onome ko je zabilježio ovaj hadis?

3. Spomeni riječi nekog od učenjaka o važnosti ovoga hadisa.

4. Spomeni nekoliko posljedica srdžbe.

5. Kako suzbiti srdžbu?

6. Navedi pet koristi iz hadisa o suzbijanju srdžbe.

_________________________________________________
[1] U tu svrhu se spominje predanje od Ebu Vaila el-Kajsa da je rekao: Ušli smo kod Urveta b. Muhammeda es-S’adija dok je on razgovarao s nekim čovjekom. Tokom razgovora Urve se toliko rasrdio da je prekinuo razgovor, ustao, abdestio se, vratio sagovorniku, a zatim rekao: Pričao mi je moj otac, a njemu je to kazao njegov otac Atija slijedeće: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Doista je srdžba od šejtana i doista je šejtan od vatre, a vatra se gasi vodom. Pa kada se neko od vas rasrdi neka se abdesti” A u drugom citatu stoji: “Pa kada se neko od vas rasrdi neka se okupa.” Međutim, hadiski učenjaci su sva ova predanja ocijenili slabim.

_________________________________________________

Iz knjige: Komentar 40 Nevevijevih hadisa / mr. Osman Smajlović – Hajrudin Ahmetović, prof.