Poziv Istine
Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 14
Tekst hadisa
Od Ibn Mes’uda, radijallahu anh, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Nije dozvoljena krv muslimana koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, osim u tri slučaja: oženjenog bludnika, glava za glavu i onoga koji ostavi svoju vjeru i napusti zajednicu.‘” Bilježe ga Buhari i Muslim.
Prenosilac hadisa
Biografija prenosioca ovog hadisa, Abdullaha b. Mes’uda, radijallahu anh, spomenuta je kod komentara četvrtog hadisa.
Izvod hadisa
Hadis su zabilježili: Buhari, br. 6484; Muslim, br. 1676; Ebu Davud, br. 4352; Tirmizi, br. 1403; Nesai, br. 4016; Ibn Madže, br. 2034; Ahmed, br. 3621; Ibn Hibban, br. 4408; Bejheki, Sunen Kubra, br. 17377; Šuabul-iman, br. 5331; Ebu Ja’la, br. 4676; Ibn Ebi Šejbe, br. 37646; Tajalisi, br. 287; Tahavi, Šerhu Me’anil-asar, br. 4933; i dr.
Hadis mimo Abdullaha b. Mes’uda, prenose i Osman b. Affan i Aiša (mevkuf), Allah svima njima bio zadovoljan.
Vrijednost i značaj hadisa
Ovaj hadis je jedno od pravila naše čiste vjere, dini islama, koja nastoji sačuvati svetost muslimana osim kada on počini blud, ili ubistvo druge osobe, ili se odmetne od vjere, a sve to u cilju odvraćanja drugih od tih grijeha.
Ibn Hadžer el-Hejtemi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis predstavlja jedno važno pravilo jer govori o najopasnijoj stvari, a to je krv, odnosno život, te pojašnjava kada je on svet i kada prestaje biti svet…”
Ibn Mehdi i Ibnul-Medini, rahmetullahi alejhima, rekli su: “Svi hadisi se kruže oko četiri hadisa: ‘Sva djela se vrednuju po namjeri’, ‘Nije dozvoljena krv muslimana’, ‘Islam se gradi na pet temelja’, ‘Onaj koji optužuje mora donijeti dokaz‘.“
Tema hadisa
Hadis nam govori o svetosti muslimanske krvi i kada ona, sa opravdanim razlogom po islamskom vjerozakonu, prestaje biti sveta.
Pojašnjenje riječi u hadisu
“Nije dozvoljena krv muslimana” – tj. nije dozvoljeno proliti krv muslimana, odnosno pogubiti ga, tj. to je strogo zabranjeno.
“oženjenog bludnika” – tj, onoga koji se oženi (ili uda), stupi u šerijatski ispravan brak, Allah ga počasti ispravnim brakom i u njemu ima odnos sa svojom suprugom, te nakon toga učini blud.
“glava za glavu” – tj. u slučaju odmazde za namjerno bespravno ubistvo.
“onoga koji ostavi svoju vjeru” – tj. onoga koji izađe i odmetne se od svoje vjere, islama.
“napusti zajednicu” – tj. onaj koji se odmetne od zajednice muslimana tako što se odmetne od svoje vjere islama, i ovo je potvrda prethodne osobine, a ne zasebna četvrta osobina.
Kratki komentar hadisa
Muslimanska krv je sveta, te je nije dozvoljeno prolijevati osim u spomenutim slučajevima i njima sličnim, poput onoga koji ima odnos s bližnjom rodbinom kojoj je mahrem, ili poput sihirbaza i sl.
Što se tiče nemuslimana, samo one koji se direktno bore protiv muslimana u oružanom sukobu dozvoljeno je lišiti života, dok se drugi nemuslimani ne smiju dirati, naprotiv, nema smetnje da im se čini dobročinstvo, kao što Uzvišeni Allah kaže:
لَا يَنْهَاكُمُ اللَّهُ عَنِ الَّذِينَ لَمْ يُقَاتِلُوكُمْ فِي الدِّينِ وَلَمْ يُخْرِجُوكُمْ مِنْ دِيَارِكُمْ أَنْ تَبَرُّوهُمْ وَتُقْسِطُوا إِلَيْهِمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُقْسِطِينَ
“Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji nisu ratovali protiv vas zbog vaše vjere, niti su vas iz domova vaših izgnali – Allah doista voli one koji su pravični.” (El-Mumtahina, 8.)
Onaj koji sprovodi izrečene kazne u hadisu jeste imam muslimana i njegov zamjenik ili po njegovom naređenju, a ne svaki pojedinac kome se prohtije, što bi dovelo do smutnje i nereda.
Poruke hadisa
1. Osoba postaje musliman izgovaranjem dva šehadeta, tj. svjedočenjem da je Allah jedan jedini istinski bog dostojan obožavanja i da je Muhammed Njegov rob i poslanik.
2. Primanjem islama osoba zaštićuje svoj život, imetak i čast.
3. Strogo je zabranjeno bespravno ubiti muslimana, o čemu govore brojni šerijatski tekstovi.
3.1. Uzvišeni Allah se srdi i proklinje onoga koji namjerno ubije vjernika
وَمَنْ يَقْتُلْ مُؤْمِنًا مُتَعَمِّدًا فَجَزَاؤُهُ جَهَنَّمُ خَالِدًا فِيهَا وَغَضِبَ اللَّهُ عَلَيْهِ وَلَعَنَهُ وَأَعَدَّ لَهُ عَذَابًا عَظِيمًا
“A ko namjerno ubije vjernika, kazna mu je Džehennem u kojem će vječno ostati. Na njega se Allah rasrdi i proklete ga, a još mu je i patnju veliku pripremio.” (En-Nisa, 93.)
3.2. Bespravno ubistvo je jedan od upropaštavajućih grijeha
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Klonite se sedam upropaštavajućih grijeha”, pa je spomenuo: “i bespravno ubistvo onoga čiji je život Allah učinio svetim.” (Buhari, br. 2766; Muslim, br. 272.)
3.3. Onaj koji bespravno ubije drugoga, taj kao da je poubijao sve ljude
أَنَّهُ مَنْ قَتَلَ نَفْسًا بِغَيْرِ نَفْسٍ أَوْ فَسَادٍ فِي الْأَرْضِ فَكَأَنَّمَا قَتَلَ النَّاسَ جَمِيعًا
“Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga niti je na Zemlji nered činio – kao da je sve ljude poubijao.” (El-Maida, 32.)
3.4. Ubistvo vjernika kod Allaha je teže od odlaska cijelog dunjaluka
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zasigurno je ubistvo vjernika veće kod Allaha od nestanka cijelog dunjaluka.” (Nesai, br. 4003; Bejheki, Šu’abul-iman, br. 5431. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.)
4. Hadis podstiče na čuvanje časti i života.
5. Opstanak ljudskog roda zagarantovan je i uslovljen opstankom ljudske časti, tj. morala, pa kada bude jedno ugroženo neminovno će se i drugo dovesti u pitanje. Najveće iskušenje muškarcima jeste žena. Tako je bilo i u ranijim narodima i tako je i u ovome ummetu. Prethodni narodi nestali su i uništeni zbog nemorala koji se proširio među njima. Zbog toga je islam došao sa ovakvom teškom kaznom za nemoral oženjene ili udate osobe.
6. Vjera islam je najznačajniji i najvažniji razlog zaštite života i časti, stoga onaj koji izgovori dva šehadeta i čini ono što ta dva šehadeta od njega iziskuju, udalji se od svega što poništava ta dva šehadeta, on je musliman te su njegov život, imetak i čast sveti i strogo zabranjeni; njemu pripada što pripada i ostalim muslimanima od prava i on ima obaveze koje imaju i ostali muslimani.
7. Hadis pojašnjava prednost vjernika nad nevjernikom.
8. Nije dozvoljen život i čast muslimana osim u onim situacijama koje je pojasnio islamski šerijat, zbog čega je i halifa Osman b. Affan, radijallahu anh, citirao ovaj hadis.
9. Strogo se zabranjuje blud, bespravno ubistvo i odmetništvo od vjere, i za spomenute prijestupe propisuju se ovako stroge kazne kako bi se sačuvali: životi, porijeklo i vjera.
10. Islam je propisao kazne s ciljem spriječavanja i obuzdavanja prijestupnika, kao i očuvanja zajednice od prijestupa.
11. Bogobojaznost i iman se razlikuju u ljudskim dušama, pa koga njegova bogobojaznost ne odvrati od grijeha, sigurno će ga odvratiti dunjalučka kazna kojom mu se prijeti. Stoga je Omer b. El-Hattab, radijallahu anh, rekao: “Doista, ono što Allah od grijeha i razvrata ne odvraća Kur’anom, odvraća kaznom.” tj. dunjalučkom propisanom kaznom odvraća od grijeha one koji neće da se ostave grijeha na osnovu kur’nskih prijetnji i zastrašivanja.”
12. Odmazda obuhvata onu osobu koja ubije drugu osobu čiji je život svet i zaštićen. Iz ovoga se izuzimaju određene osobe kojima se bave knjige islamskog prava.
13. Život nevjenika koji je u ratu s muslimanima nije zabranjen, dok je život nevjernika koji ima ugovor s muslimanima, njihovu garanciju i koji živi pod njihovom zaštitom strogo zabranjen.
14. Hadis govori da ne može svako ko hoće sprovoditi ove šerijatske kazne. Hadis govori o svetosti muslimanske krvi a primjena spomenutih kazni vraća se na vođu muslimana ili onoga koga on opunomoći u muslimanskoj državi. Dokaz tome su postupci ashaba, radijallahu anhum, i prvih generacija od kojih nijedan nije ubio bludnika ili ubicu, već su te slučajeve prepuštali vođi muslimana i on bi ih rješavao. Ovo sve u cilju kako ne bi zavladala smutnja i anarhija muslimanskom zemljom.
15. Spomenute šerijatske kazne nisu propisane da bi se ljudi ubijali, već su propisane upravo da bi se zaštitili život, čast i porijeklo svih ljudi.
16. Hadis podstiče na pridržavanje za džemat muslimana i zabranjuje odvajanje od njega.
17. U hadisu je i prijetnja onome koji ubije osobu čiji je život Allah učinio svetim.
18. Pozivanje ljudi da se pridržavaju dobra i ostave zla ne biva samo podsticanjem i udovoljavanjem, već i prijetnjom i zastrašivanjem propisanim šerijatskim kaznama i dunjalučkim posljedicama loših djela prije ahiretskih posljedica.
Pravila iz hadisa
Fikhsko pravilo: Osnova je da je krv muslimana sveta kao i njegov imetak i njegova čast u potpunosti.
Pitanja za ponavljanje
1. Kako glasi hadis koji govori o svetosti muslimana?
2. Šta znaš o prenosiocu hadisa i onome ko je zabilježio ovaj hadis?
3. Spomeni riječi nekog od učenjaka o važnosti ovoga hadisa.
4. Koliko je zabranjeno narušiti život vjernika? Spomeni po jedan dokaz iz Kur’ana i jedan iz hadisa.
5. Koje su kazne i na koji način se kažnjava: vjernik bludnik, ubica muslimana i onaj koji se odmetne od islama?
6. Ko sprovodi spomenute kazne?
7. Navedi pet koristi iz hadisa o svetosti muslimana.
8. Spomeni pravilo koje proizilazi iz ovoga hadisa.
_________________________________________________
Iz knjige: Komentar 40 Nevevijevih hadisa / mr. Osman Smajlović – Hajrudin Ahmetović, prof.
