Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 13
Tekst hadisa
Prenosi se od Ebu Hamze Enesa b. Malika, radijallahu anh, sluge Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Niko od vas neće vjerovati sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi.” Bilježe ga Buhari i Muslim.
Prenosilac hadisa
Enes b. Malik b. Nadir b. Damdam el-Ensari, Ebu Hamza i Ebu Sumama el-Medeni, drug i sluga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru u Medinu, imao je deset godina. Njegova majka, Ummu Sulejm, radijallahu anha, ga je dovela kada je bio mali kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “O Allahov poslaniče, moli Allaha za malog Enesčića!” Tada je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahu moj, povećaj mu imetak i potomstvo i uvedi ga u Džennet!” Pa bi Enes, radijallahu anh, govorio: “Vidio sam prvo dvoje, a nadam se da ću vidjeti i treće.”
Služio je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svo vrijeme njegovog života u Medini, tj. 10 godina.
Najviše je od svih ashaba ličio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, po svome namazu kako kaže Ebu Hurejre, radijallahu anh. Sumama kaže: “Klanjao bi i oduživao s kijamom sve dok mu pete ne bi popucale od stojanja.”
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio je brigu o njemu, odgajao ga i šalio se s njim. Zvao ga je “Vlasnik dva uha”. Poveo ga je sa sobom na Bedr iako je bio dječačić. Borio se sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u osam bitaka.
Jedan je od šesterice ashaba koji najviše prenose hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da je on prenio 2286 hadisa.
Nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme hilafeta Omera b. El-Hattaba, radijallahu anh, nastanio se u Basri, i on je poslijednji ashab koji je preselio u Basri. Na ahiret je preselio 93. h.g. sa 103 godine života. Allah da bude zadovoljan s njim.
Izvod hadisa
Hadis bilježe: Buhari, br. 13; Muslim, br. 45; Ahmed, br. 12801; Tirmizi, br. 2515; Nesai, br. 5016; Ibn Madže, br. 66; Ibn Hibban, br. 234; Bejheki, Šuabul-iman, br. 11125; Ebu Avane, br. 91; Ebu Ja’la, br. 3182; Ebu Nu’ajm, Mustahredž, br. 166.
Vrijednost i značaj hadisa
Ebu Davud, rahimehullahu te’ala, ovaj hadis je uvrstio u četiri hadisa koja su dovoljna vjerniku za njegovu vjeru te rekao: “Ovo je jedan od hadisa na kojima se temelji vjera islam.”
Ebu Zejd el-Maliki rekao je: “Svi pohvalni postupci proizilaze iz četiri hadisa: riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori samo dobro ili neka šuti’, i Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Od lijepog čovjekovog islama je da se ostavi onoga što ga se ne tiče’, i Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi onome kojeg je kratko posavjetovao: ‘Ne srdi se’ i Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Vjernik voli svome bratu ono što voli i sebi’.”
Moguće da je imam Nevevi, rahimehullahu te’ala, upravo iz ovog razloga i uvrstio ovaj hadis u svoju zbirku.
Tema hadisa
Hadis govori o načinima upotpunjavanja imana i spominje jasne pokazatelje istinskog i iskrenog bratstva u vjeri islamu, te pojašnjava da se svakom muslimanu želi dobro pa da se u tu svrhu savjetuje.
Pojašnjenje riječi u hadisu
“…neće vjerovati…” – tj. neće vjerovati potpunim imanom.
“niko od vas..” – tj. onaj koji od vas tvrdi da je vjernik musliman.
“svome bratu…” – tj. svome bratu po vjeri, muslimanu, a rečeno je i općenito svome bratu, svejedno bio on musliman ili ne.
“…ono što želi i sebi.” – tj. ono što sebi želi od dobra.
Kratki komentar hadisa
Hadis nas obavještava da je međusobna vjernička ljubav jedan od znakova imana te da se shodno toj ljubavi iman povećava ili smanjuje, jer se iman činjenjem dobrih djela povećava, a smanjuje griješenjem i lošim djelima. To nam govori koliko je važno željeti drugima što želiš i sebi, odnosno davati im prednost nad sobom, biti širokih prsa prema svima, te sve ljude savjetovati dobru.
Zato su naši prethodnici mnogo govorili o ovome.
Tako Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: “Uistinu, ja pročitam ajet iz Allahove knjige pa poželim da svi ljudi znaju o tom ajetu ono što znam i ja.”
Imam Šafija, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Volio bih da se svi ljudi poduče ovom znanju, ali da se ništa od toga ne pripiše meni.”
Ahnef b. Kajs, koji je bio jedna od najblažih osoba, bio je upitan: “Gdje, od koga si se podučio blagosti?” Odgovorio je: “Sâm sam se podučio blagosti.” “Kako to?!”, upitali su ga ponovo, ali sada začuđeno, pa je odgovorio: “Kada bih doživio nešto loše od drugih, ja to isto nikome ne bih činio.”
Ovo je najbolja i najpreciznija mjera za činjenje dobročinstva ljudima. Zato, kada god posumnjaš u nešto da li da se na takav način ophodiš prema nekome ili ne, pogledaj da li bi volio da se neko drugi na takav način ophodi prema tebi ili ne.
Iz hadisa saznajemo koliko islam podstiče na učvršćivanje veza i jačanje ljubavi među muslimanima, toliko da vezuje takve postupke zajedno sa imanom, kako bi vjernik time pazio na svoj iman i upotpunjavao ga.
Ova ljubav neće biti potpuna osim ostavljanjem sebičnosti, zavisti, zlobe, mržnje i obmane, a sve su ovo pokuđena svojstva koja nisu svojstvena vjernicima i koja unose mržnju i razilaženje među muslimanima.
Stoga je i ovaj hadis jedan od dokaza koji ukazuju da iman u Allaha nije ispravan bez lijepog ophođenja prema ljudima.
Poruke hadisa
1. Hadis je dokaz da se iman povećava i smanjuje; povećava se pokornošću Allahu i činjenjem dobrih djela, dok se smanjuje griješenjem prema Allahu.
2. Od potpunog imana je da musliman voli svojoj braći ono što voli samom sebi i da mrzi njima ono što mrzi samom sebi.
3. Onaj koji prezire svojoj braći dobro, taj nije vjernik potpunog imana. Stoga onaj koji se ponaša ovako, neka požuri i očisti svoja prsa kako takvo stanje ne bi ovladalo njime i u njegovom se srcu nastanila zavist, zloba i mržnja.
4. Pokuđeno je željeti da se sâm izdvojiš u nekom dobrom djelu, svejedno ono bilo vjersko ili dunjalučko.
5. Vjernici se razlikuju u svome imanu. Neki su potpunijeg imana, a neki manjkavog, i ovo je učenje ehlu-sunneta, koji kažu da se iman povećava i smanjuje.
6. Obaveza je iskreno savjetovati svakog muslimana jer je savjeto- vanje od imana, a savjetovati drugog znači željeti mu svako dobro i prezirati mu svako zlo.
7. U hadisu se misli da vjernik želi svome bratu dobro, tj. pokornost Allahu i ono što je dozvoljeno, kako je došlo u drugom citatu: “..sve dok ne bude želio svome bratu dobro koje želi i sebi.”
8. Ovaj hadis nas podstiče da svim muslimanima želimo dobro jer se time i naš iman povećava i takođe, da nikome od muslimana ne priželjkujemo zlo jer se time naš iman smanjuje.
9. Neophodno je da želimo drugima dobro sve dok smo živi, jer sve dok smo živi i mi želimo da uživamo potpuni iman.
10. Hadis je općenitog značenja te obuhvata sve vjernike, što znači da je obaveza da voliš dobro i onima s kojima si u zavadi, kao što trebaš priželjkivati uputu čak i griješnicima.
11. Savjetovati druge razlog je jačanja imana kao i jačanja bratske veze, kao što su zavist i mržnja razlog opadanja imana i slabljenja bratskih veza.
12. Hadis nas podstiče da se ostavimo uznemiravanja ljudi i činjenja svega što oni ne vole.
13. Hadis nas upozorava na egoizam, a to je da želiš svo dobro samo za sebe mimo drugih ljudi.
14. Također, hadis nas upozorava na zavist, jer onaj koji zavidi taj ne može željeti drugima dobro, vcć naprotiv on želi da prestanu dobra kod drugih.
15. Hadis istovremeno i pojašnjava kako liječiti zavist; tako što ćeš drugima željeti ono dobro koje želiš i sebi.
16. Hadis nas upozorava na loše osobine poput prezira i zlobe, jer onaj koji se odlikuje ovim osobinama neće željeti drugima dobro koje želi sebi.
17. Hadis nam zabranjuje sve što narušava međubratsku vjerničku ljubav, svejedno bilo to od riječi ili djela, poput varanja, ogovaranja, zavisti, uzurpiranja tuđeg imetka ili časti.
18. Vjera islam podstiče na sve ono što čisti ljudska srca i na čemu se grade bratske veze pa nas tako ovaj hadis podučava da ćemo se željenjem svome bratu onoga što želimo i sebi izliječiti od zavisti, mržnje, zlobe i prevare.
19. Pripadnici islamskog ummeta moraju biti poput jednog tijela te željeti drugima dobro, a time, ustvari žele dobro sebi jer su jedno tijelo. Time postižu svoje dobro i na dunjaluku i na ahiretu. Jezid b. Esed, radijallahu anh, rekao je: “Upitao me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Voliš li Džennet?’ Odgovorio sam: ‘Da’, a on mi je uzvratio riječima: ‘Onda voli i svome bratu ono što voliš i sebi!’” (Ahmed, br. 16655; Hakim, 7313. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha, 1/154.)
20. Hadis nas uči da trebamo birati riječi u svome govoru. Tako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovdje koristio riječ brat. Da je htio mogao je isto reći: “Niko od vas neće biti mu’min sve dok ne bude želio drugom vjerniku ono što želi sebi.” Ovom riječju je, pak, želio da probudi suosjećanje za drugoga.
Pravila iz hadisa
Pravilo u ophođenju s drugima: Ophodi se prema ljudima onako kako bi volio da se oni ophode prema tebi.
U hadisu je došlo: “Ko želi da bude udaljen od Vatre i da uđe u Džennet, neka vjeruje u Allaha i Sudnji dan i u času svoje smrti, i neka čini ljudima ono što bi volio da i oni čine njemu.” (Muslim, br. 1844.)
Pitanja za ponavljanje
1. Kako glasi hadis koji govori o upotpunjavanju imana?
2. Šta znaš o prenosiocu hadisa i o onome ko je zabilježio ovaj hadis?
3. Spomeni riječi nekog od učenjaka o važnosti ovoga hadisa.
4. Navedi nekoliko primjera iz prvih generacija kako su oni davali prednost drugima nad sobom.
5. Kako da se vjernik liječi od egoizma i zavisti?
6. Navedi pet koristi iz hadisa o obaveznosti priželjkivanja dobra drugima?
7. Spomeni pravilo koje proizilazi iz ovoga hadisa?
_________________________________________________
Iz knjige: Komentar 40 Nevevijevih hadisa / mr. Osman Smajlović – Hajrudin Ahmetović, prof.