12. Vjerovanje u Allahov rububijjet

• Kada je riječ o rububijjetu, tj. stvaranju stvorenja i uređenju svega stvorenog, Kur’an na mnogo mjesta jasno potvrđuje Allahovu suverenost u pogledu stvaranja. Rekao je Uzvišeni: “Svaka hvala neka je Allahu, Gospodaru svjetova” (El-Fatiha, 1).

• Priznavati Allahu rububijjet znači čvrsto vjerovati da je samo On u mogućnosti da čini djela koja su svojstvena Njemu kao Apsolutnom Gospodaru svega. Također, to znači priznavati da samo On stvara i sve uređuje, da je Apsolutni Vladar svega i da svime upravlja. Rekao je Uzvišeni: “…Allah je Stvoritelj svega i On je Jedini i Svemoćni” (Er-Ra‘d, 16); “I reci: ‘Sva hvala pripada Allahu, koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema ortaka, i kome ne treba zaštitnik zbog nemoći – i istinski Ga veličaj!’” (El-Isra, 111); “…i ko upravlja svim?” (Junus, 31).

• Činiti Allahu širk u rububijjetu, tj. tvrditi da, kada je u pitanju stvaranje i upravljanje svim, On ima ortaka ili sudruga, ništavna je uobrazilja koju negira i vjerodostojna tradicija, a i zdrav razum. Uzvišeni je Allah kazao: “Reci: ‘Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?’” (Alu Imran, 164); “Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi nadvlađivao. Uzvišen je Allah od onoga kako Ga oni opisuju” (El-Mu’minun, 91).

• Onoga čije vjerovanje u Allahov rububijjet u potpunosti bude ispravno, Uzvišeni će Allah, u to nema nikakve sumnje, uputiti pa će priznati i Njegov uluhijjet, tj. samo će Njega iskreno obožavati i svaki vid ibadeta isključivo Njemu posvetiti.

• Priznati Allahu samo rububijjet, bez uluhijjeta, ili, drugim riječima, priznati Ga za Gospodara i Stvoritelja, koji svime upravlja, a uz Njega obožavati nekoga drugog, nije dovoljno da bi se čovjek odrekao širka i postao vjernik. Rekao je Uzvišeni Allah: “Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju od sebe neku štetu otkloniti ni sebi kakvu korist pribaviti i koja nemaju moći život oduzeti, život dati niti oživjeti” (El-Furkan, 3).

• Čovjek koji Uzvišenog Allaha na potpuno ispravan način bude smatrao jedinstvenim i neprikosnovenim u Njegovom rububijjetu, krenuo je putem Njegovog obožavanja. Um ovakvog čovjeka postaje prosvijetljen, a srce smireno, u potpunosti zadovoljan postaje Allahovom odredbom, njegova prsa bivaju prostrana i on se na Allaha istinski oslanja.

Odlomak iz knjige “Sažeti prikaz islamskog vjerovanja” – dr. Muhammed Jusri

Prijevod i komentar: Amir Durmić, prof.