Poziv Istine
Komentar 40 Nevevijevih hadisa. Hadis br. 12
Tekst hadisa
Od Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Od čovjekovog lijepog islama je da se kloni onoga što ga se ne tiče.’” Hadis je dobar. Bilježi ga Tirmizi i drugi.
Prenosilac hadisa
Biografija prenosioca ovog hadisa, Ebu Hurejre, radijallahu anh, spomenuta je u komentaru devetog hadisa.
Izvod hadisa
Hadis su zabilježili: Tirmizi, br. 2317; Ibn Madže, br. 3976; Ibn Hibban, br. 229, Taberani, Mu’džem evsat, br. 2881; Bejheki, Šu’abul-iman, br. 4986; El-Kuda’i, Musneduš-šihab, br. 192.
Ocjena hadisa
Hadis je zabilježen putem Evza’ija, on od Kurreta b. Abdurrahmana, on od Zuhrija, on od Ebu Seleme a on od Ebu Hurejre, radijallahu anh.
Kurre b. Abdurrahman je slab prenosilac hadisa.
Slabim su ga ocijenili Ibnu Me’in i Ahmed. Ebu Zur’a je rekao da su hadisi koje prenosi Kurre čudnovati.
Hadisu svjedoči drugi hadis istog značenja kojeg prenosi Ibn Šihab ez-Zuhri od Alije b. Husejna, od Husejna b. Alije, radijallahu anhuma, kojeg su zabilježili: Ahmed, br. 1737, Malik, br. 1604; Bejheki, br. 10805 i drugi.
Veliki eksperti u hadisu kazali su da je ispravnije da je lanac prenosilaca ovog hadisa mursel, te su ga slabim ocijenili: Ibn Me’in, Ahmed, Buhari, Tirmizi, Darekutni, Ukajli, Bejheki i dr.
Ibn Redžeb, rahimehullahu te’ala, kaže: “Ovaj hadis prenesen je od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mnogim predanjima i sva su slaba.”
Međutim, zbog mnoštva predanja kojima je došao ovaj hadis, pa makar ona bila i slaba, kod pojedinih učenjaka hadis se izdiže na stepen dobrog hadisa. Tako ga je imam Nevevi ocijenio dobrim.
Šuajb el-Arnaut u valorizaciji Sahiha Ibn Hibbana ocijenio je hadis hasen li gajrihi i spomenuo sve puteve kojima je zabilježen.
A šejh Albani, rahimehullahu te’ala, ocijenio je hadis vjerodostojnim u djelima: Miškatul-Mesabih, br. 4839; Er-Revdun-Nedir, br. 293; Et-Ta’likatul-hisan ala Sahih Ibn Hibban, br. 229; i Sahihul-Džami’i, br. 5911.
Slabim ga je ocijenio šejh Abdullah es-Sa’d, hafizahullahu te’ala.
Vrijednost i značaj hadisa
Ovaj hadis je osnova lijepog ponašanja.
Ibn Dekik el-Id, rahimehullahu te’ala, kaže: “Ovo je sveopći govor koji u sebi obuhvata brojna i velika značenja.”
Ovo je jedan od veličanstvenih hadisa kojima se odgaja i čisti ljudska duša. Hadis podstiče na ostavljanje svega beskorisnog.
Ibn Redžeb, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis predstavlja veličanstveni temelj u odgoju.” Ebu Amr b. Salah pripovijedao je od Ebu Muhammeda b. Ebi Zejda, jednog od imama malikijske pravne škole svoga vremena, da je rekao: “Svi pohvalni postupci proizilaze iz četiri hadisa: riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori samo dobro ili neka šuti’, i Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Od lijepog čovjekovog islama je da se ostavi onoga što ga se ne tiče’, i Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi onome kojeg je kratko posavjetovao: ‘Ne srdi se’, i Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Vjernik voli svome bratu ono što voli i sebi’. “
Ebu Davud je rekao: “Temelji sunneta nalaze se u četiri hadisa”, pa je spomenuo ovaj hadis.
Hamza el-Kenani ubrojio je ovaj hadis u trećinu islama.
Ibnul-Kajjim, rahimehullahu te’ala, tvrdi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svu pobožnost objedinio ovim hadisom.
Pojedini učenjaci ovaj hadis ubrajaju u sveobuhvatne Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi kojima slične prije njega niko nije izgovorio, te da ove riječi predstavljaju polovinu vjere jer se vjera sastoji od činjenja dobrih djela i ostavljanja loših djela, a ovaj hadis ukazuje na ostavljanje loših djela.
Dok drugi pojedini učenjaci kažu da ovaj hadis, pak, obuhvata cijelu vjeru jer jasno poziva na ostavljanje loših djela i indirektno podstiče na činjenje dobrih djela.
San’ani, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Ovaj hadis jedan je od jezgrovitih hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U sebi obuhvata i riječi i djela.”
Tema hadisa
Hadis nam govori o načinu života svakog iskrenog muslimana te pojašnjava šta da čini, a čega da se ostavi, tj. govori o ostavljanju onoga što nas se ne tiče i posvećivanje onome što je od koristi za našu vjeru i naš dunjaluk. U tome je spas i uspjeh.
Kur’an o ostavljanju onoga što nas se ne tiče
Na samom početku sure El-Mu’minun Uzvišeni Allah pojašnjava da je izbjegavanje onoga što ih se ne tiče osobina spašenih vjernika, onih kojima je obećan Džennet Firdews. Rekao je:
وَالَّذِينَ هُمْ عَنِ اللَّغْوِ مُعْرِضُونَ
“…i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju”, (El-Mu’minun, 3.) da bi kasnije rekao:
أُولَٰئِكَ هُمُ الْوَارِثُونَ
الَّذِينَ يَرِثُونَ الْفِرْدَوْسَ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ
“Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet Firdews naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (El-Mu’minun, 10-11.)
Naši prethodnici su rekli o ostavljanju onoga što nas se ne tiče
Abdullah b. Amr b. El-As, radijallahu anhuma, bi govorio: “Govoreno je: ‘Ostavi se djela koje te se ne tiče, i ne progovaraj o onome što te se ne tiče. Čuvaj svoj jezik kao što čuvaš i svoj novac.'”
Hasan el-Basri, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Od znakova Allahovog okretanja od Svoga roba jeste i da ga zabavi onim što ga se ne tiče.”
Ma’ruf el-Kerhi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Čovjekov govor o onome što ga se ne tiče je znak poniženja od Allaha.”
Šta nam pomaže u ostavljanju onoga što nas se ne tiče
1. Dovimo Uzvišenom Allahu da nam očisti naš jezik od govora o drugima te da nam pomogne da se okupiramo sobom i svojim mahanama.
2. Budimo svjesni Allahovog nadzora, da nas Uzvišeni Allah prati i nadgleda, da zna sve o nama.
3. Stalno se obračunavajmo, preispitujmo kako iskorištavamo vrijeme, koliko smo i na koji način zahvalni Allahu na Njegovim blagodatima.
4. Družimo se sa učenim ljudima i dobrim vjernicima u čijem društvu naša vjera se popravlja.
5. Čitajmo biografije naših dobrih prethodnika, kako su se oni sustezali govora o drugima i njihovim mahanama.
6. Okupiraj se Allahovom knjigom, uči je i proučavaj svakodnevno, danonoćno, dosta ti je Kur’an da svoje vrijeme provodiš s njim!
7. Nastojmo da se često prisjećamo smrti, našeg spuštanja i boravka u kaburu, našeg obračuna na Sudnjem danu kada ćemo biti obračunavani za ono što smo govorili i ono što smo radili.
Pojašnjenje riječi u hadisu
“čovjekovog” – tj. općenito na ljudsko biće, svejedno bio muškarac ili žena.
“lijepog islama” – od potpunog čovjekovog islama i njegovog istinskog imana.
“ostavljanje” – obuhvata i riječi i djela, tj. udaljavanje od svega beskorisnog, a ukoliko se upusti u beskorisno, onda ostavljanje uz pokajanje.
“onoga što ga se ne tiče” – tj. sve ono od čega nema koristi ni u vjeri ni u dunjaluku.
Kratki komentar hadisa
Ovaj hadis je jedan od jezgrovitih hadisa jer je njime Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s malo riječi mnogo toga nam poručio.
Hadis znači da je od lijepog islama čovjeka da ostavi ono za čim nema potrebe od riječi i djela, što mu nije od nužnih stvari vjere i dunjaluka, niti mu može koristiti u zadovoljstvu njegovog Gospodara, tj. da se ostavi svih zabranjenih i pokuđenih stvari, sumnjivih i suvišnih radnji.
Nakon što se vjernik ostavi spomenutog sigurno je da će se posvetiti činjenju onoga u čemu je samo korist za njega, tj. onome što ga se itekako tiče, a od toga je najvažnije traženje da se čine dobra djela i ostave loša, popravljanje stanja, savjetovanje muslimana.
Dakle, hadis nije općenitog značenja i iz njega se ne zaključuje da vjernik nikako ne smije zalaziti u tuđe živote pod izgovorom da ga se to ne tiče, niti drugi mogu dokazivati ovim hadisom onima koji žele da ih posavjetuju i poprave. Ne. Zalaženje u tuđi život može imati različit propis zavisno od situacije dotičnog.
Ponekada to može biti i obaveza, npr. kada je neophodno spriječiti i otkloniti zlo.
Nekada je to preporučeno, npr. posavjetovati brata da uljepša svoj govor.
Može biti dozvoljeno, npr. pitati drugog je li putovao ili ne.
Pokuđeno je zalaziti drugima u život i postavljati im pitanja od kojih oni bježe.
A zna ovo uplitanje u tuđi život biti i strogo zabranjeno kao što je slučaj s uhođenjem i špijuniranjem vjernika muslimana.
Poruke hadisa
1. Hadis nas podstiče da uljepšamo svoju vjeru koliko god smo u mogućnosti.
2. Od ljepote naše vjere islama je da ona vodi brigu o onome što čovjeku koristi po pitanju njegove vjere, ali i dunjaluka.
3. Hadis ukazuje na ostavljanje bespotrebnog govora, bespotrebnog gledanja i bespotrebnog rada, tj. onoga što nije od važnosti za čovjeka.
4. Svaki razumni insan trebao bi se ostaviti svega što ga se ne tiče bilo od vjere ili dunjaluka, dok bi trebao posvetiti se onome što ga se tiče od vjere i dunjaluka.
5. Od potpunosti i ljepote islama je da musliman ostavi ono što ga se ne tiče od riječi i djela.
6. I obratno, iz hadisa se zaključuje da onaj koji ne ostavi ono što ga se ne tiče, taj smanjuje i pogoršava svoju pripadnost islamu.
7. Od nečijeg lijepog islama je i da se ostavi pitanja na koja nema odgovora, poput pitanja gajba/nepoznatog, ili preciznih mudrosti u Allahovom stvaranju i naredbama, kao i pitanja o stvarima koje se još nisu dogodile a i mala je vjerovatnoća da će se dogoditi ili je nemoguće i predvidjeti kako bi izgledale ako bi se i dogodile.
8. Shodno tome koliko se ko susteže od onoga što ga se ne tiče, toliko se i razlikuju ljudi u islamu.
9. U ostavljanju onoga što te se ne tiče rahatluk je za tvoju dušu, ono čime čuvaš svoje vrijeme i svoj obraz, tj. svoju čast.
10. Hadis nam govori da se ljudska pripadnost islamu razlikuje, tj. neko živi lijepim islamom, a neko ne, jer je u hadisu rečeno: ‘Od čovjekovog lijepog islama je…’, pa je od znakova nečijeg lošeg islama da se pozabavi onim što ga se ne tiče.
11. Shodno spomenutom, hadis nam je dokaz da se iman povećava i smanjuje.
12. Hadis nas podstiče da činimo sve što je od naše lijepe vjere a naročito ono što nas se tiče i što je od velike važnosti za nas, kao što nas hadis podstiče da se ostavimo onoga što je suprotno našoj vjeri.
13. Hadis nas podstiče da vodimo brigu o svome vremenu te da svoj život iskoristimo u činjenju dobrih djela.
14. Ko ne ostavi ono što ga se ne tiče, proći će ga ono što ga se tiče; i ko bude govorio o onome što ga se ne tiče, čut će ono čime neće biti zadovoljan.
15. Ko se bude raspitivao o onome što ga se ne tiče, dobit će odgovor koji će ga zabrinuti.
16. Svaki musliman ima svoju svetost koju niko ne smije olahko narušavati pa čak ni svojim jezikom.
17. Zalaženje u tuđu privatnost koja nas se ne tiče sigurno da će dovesti do narušavanja međuljudskih odnosa.
18. Značenje hadisa odgovara riječima Uzvišenog Allaha:
وَذَرُوا ظَاهِرَ الْإِثْمِ وَبَاطِنَهُ
“Ostavite se grijeha i javnih i tajnih.” (El-En’am, 120.)
Pravila iz hadisa
Životno pravilo: Postignut ćeš dobra onoliko koliko se ostaviš onoga što te se ne tiče.
Pravilo u ophođenju sa Uzvišenim Allahom: Što se više budeš okupirao Gospodarem ljudi, toliko ćeš se manje okupirati onim što te se ne tiče kod ljudi.
Pitanja za ponavljanje
1. Kako glasi hadis koji govori o ostavljanju onoga što te se ne tiče?
2. Šta znaš o prenosiocu ovog hadisa i navedi nekoliko učenjaka hadisa koji su zabilježili ovaj hadis?
3. Spomeni riječi nekog od učenjaka o važnosti ovoga hadisa.
4. Spomeni ajete iz Kur’ana koji govore o ovoj temi i neki od govora naših prethodnika.
5. Šta nam pomaže u ostavljanju onoga što nas se ne tiče?
6. Navedi pet koristi iz ovoga hadisa?
7. Spomeni pravilo koje proizilazi iz hadisa o ostavljanju onoga što se ne tiče jednog vjernika.
_________________________________________________
Iz knjige: Komentar 40 Nevevijevih hadisa / mr. Osman Smajlović – Hajrudin Ahmetović, prof.
