11. Dokazi Allahovog postojanja

Allah je oduvijek i prije Njega nije postojalo ništa. On je zauvijek i nikada Ga neće nestati. On sam o Sebi opstoji. Dokaza koji ukazuju na ovo što smo rekli ima toliko da ih nije moguće pobrojati niti obuhvatiti. Od najsitnije čestice do najveće galaksije, sve su to očiti dokazi Allahove opstojnosti. U globalu, radi se o sljedećim dokazima:

• Neiskvarena fitra

Znanje o postojanju Uzvišenog Allaha najprioritetnije je znanje i najočevidnija od svih neospornih i temeljnih istina. To je najjasniji aksiom, temeljna istina koja se ne dokazuje, i najutemeljenija obaveza.

Dakle, suština imana primarno je ukorijenjena u samu čovjekovu prirodu i bit. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Svako dijete rađa se u fitri, pa ga njegovi roditelji svojim odgojem učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom…” (muttefekun alejhi), a što se tiče detalja i pojedinosti islamskog vjerovanja, to nije moguće spoznati osim kroz Objavu od Uzvišenog Allaha.

Iman se povećava činjenjem dobrih djela i dubokim razmišljanjem o Allahovoj svemoći i Njegovom savršenstvu koje se ogleda u stvaranju kosmosa, živih bića, skladu koji vlada u svemiru.

Zadatak Allahovih poslanika bio je da podsjete ljude na fitru, tj. urođenu vjeru koja je utkana u njihovu bit, kao i na “ugovor – misak” putem kojeg je Uzvišeni Allah od svih ljudi dobio priznanje da je On njihov jedini i neprikosnoveni Gospodar, te da ih pozovu da čine i praktično izvršavaju sve ono na što su Mu se tim ugovorom obavezali.

Komentar: Zbog “ugovora – misaka” ljudi će biti i svjedoci protiv samih sebe. Ovaj “ugovor” Uzvišeni Allah spominje u Kur’anu, u 172. ajetu sure El-A‘raf: “I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’, oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’, i to zato da na Sudnjem danu ne kažete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali.’”

• Zdrav razum

Zdrav razum odbija prihvatiti mogućnost da nešto može nastati samo od sebe, kao što odbija priznati da je moguće da ono što već postoji nema svoga kreatora. Također, zdrav razum bespogovorno priznaje da ništavilo ne može ništa kreirati, kao što potvrđuje da onaj ko u osnovi nešto ne posjeduje, to nešto nije u stanju darovati drugima. Uzvišeni je Allah rekao: “Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!” (Et-Tur, 35).

Također, zdrav razum priznaje da sve što je stvoreno nužno mora imati svoga Stvoritelja. Drugim riječima, baš kao što svaki proizvod u određenoj mjeri otkriva ponešto o svojstvima svoga proizvođača, isto tako veličanstveni kosmos sa svim onim što sadrži jasno upućuje na postojanje Onoga koji ga je iz ničega stvorio i do savršenstva uredio.

• Konsenzus svih ljudi

 I pored činjenice da ljudi imaju različita vjerovanja i da slijede različite religije i vjerske pravce, niko od njih, u pogledu stvaranja stvorenja, nije doveo u pitanje Božiju suverenost i rekao da On u tome ima saučesnika ili pomagača. Također, kada je riječ o Božijim svojstvima savršenstva, niko od ljudi ne smatra da u tom pogledu postoji neko Njemu sličan. Ako znamo ovo, onda je suvišno i kazati da niko nikada od njih nije u potpunosti zanijekao Božije postojanje. Na svim jezicima i narječjima, kada ljudi mole, izgovaraju riječ “Ilah – Bog”. Uzvišeni je u Kur’anu kazao: “…Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje…” (Ibrahim, 10).

• Jasni i vidljivi Allahovi dokazi

 Postojanje svega stvorenog, sklad koji je uspostavljen među stvorenjima, kao i činjenica da je sve s mjerom stvoreno i da je svako stvorenje nadahnuto i da teži ka ostvarenju svoga cilja, najočitiji su i najjasniji dokazi o postojanju Uzvišenog Allaha. Rekao je Svevišnji Allah: “Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg, koji sve stvara i čini skladnim, i koji sve s mjerom određuje i nadahnjuje” (El-A‘la, 1–3).

• Uslišavanje molitvi onima koji Allaha iskreno dozivaju

 I vjernici i nevjernici, i dobri i loši ljudi, ponekad su bili svjedoci da im se Gospodar svjetova, nakon što su Mu se u nevolji i teškoći iskreno obratili dovom, i odazvao te im molitve uslišao. Naravno, kada je riječ o ovom dokazu, ne želimo tvrditi da se Uzvišeni Allah uvijek i u svakoj situaciji odazvao svima onima koji su Mu se obratili molitvom, jer ponekad za neuslišavanje dove postoje određeni razlozi ili iz toga proizlaze veličanstvene mudrosti.

• Ubjedljivi argumenti sa kojima su došli Allahovi poslanici

Ovdje prvenstveno mislimo na vječnu mudžizu sa kojom je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a koja jasno i nedvosmisleno potvrđuje postojanje Svemilosnog Allaha. Naravno, radi se o Kur’anu, koji se uči jezikom, sluša ušima i u srcu čuva.

• Vjerodostojne predaje

Uzvišenog Allaha niko ne može bolje i vjerodostojnije drugima predstaviti od Njega samoga. On je Svoje robove upoznao sa Sobom kroz Svoju Objavu i Svoj šerijat. Svi poslanici pozivali su ljude da vjeruju u Allaha i njihovi vjerozakoni sadržavali su vijesti i informacije o Uzvišenom Allahu.

Poricanje postojanja Uzvišenog Allaha oponira neiskvarenoj ljudskoj prirodi, zdravom razumu, vjerodostojnoj tradiciji i konsenzusu svih ljudi.

Odlomak iz knjige “Sažeti prikaz islamskog vjerovanja” – dr. Muhammed Jusri

Prijevod i komentar: Amir Durmić, prof.