10. Iman i vrste tevhida

• Iman – vjerovanje u Allaha podrazumijeva čvrsto vjerovati da Allah postoji, da je On jedan i jedini, da samo On stvara i rastvara, da On ima Svoja lijepa imena i stvojstva koja su specifična i svojstvena samo Njemu i da samo On zaslužuje da Mu se ibadet čini.
• Tevhid podrazumijeva čvrsto i nepokolebljivo uvjerenje u jednoću i jedinstvenost Uzvišenog Allaha i vjerovanje da su Njegova imena i svojstva svojstvena samo Njemu i da Mu niko nije sličan. Njegovi su svojstva unikatna, kao i Njegova djela i radnje, i On nema suparnika. Samo On zaslužuje da bude obožavan i On nema sudruga. Zbog toga, obaveza je pokoravati Mu se u onome što je naredio i obaveza je kloniti se onoga što je zabranio i prekorio.
• I iman i tevhid podrazumijevaju da čovjek obožava Uzvišenog Allaha svojim srcem, ispunjavajući ga ubjeđenjem, svojim jezikom, izgovarajući riječi kojima Ga veliča i slavi, i svojim dijelovima tijela, čineći djela koja je naredio.
• Imajući u vidu da se suština i imana i tevhida krije u čvrstom vjerovanju i prihvatanju Objave, ali i u pokoravanju i praktičnom izvršavanju njenih smjernica, iman i tevhid mogu se podijeliti na dva dijela: dio koji podrazumijeva prihvatanje, spoznaju i potvrđivanje Objave, i dio koji podrazumijeva pokoravanje onome što ona nalaže, i to izvršavanjem svih vrsta naređenih djela – ibadeta.
• Kada su se pojavila pogrešna tumačenja u pogledu tevhida rububijje, tj. u potvrdi da je samo Allah Istinski Gospodar i Stvoritelj i da samo On svime upravlja, i hereza u pogledu tevhida esmai ves-sifat, tj. u pitanjima koja se vežu za Allahova imena i svojstva, i nakon što su se pojavili širk i novotarije u pogledu tevhida uluhijje, tj. verbalnoj i praktičnoj potvrdi da samo Allah zaslužuje da bude obožavan, vrli prethodnici islamskog ummeta pozabavili su se davanjem adekvatnih odgovora svakoj od zabludjelih skupina kako bi u svakoj navedenoj oblasti pojasnili istinu i ispravan stav.
• Nakon iscrpnog iščitavanja šerijatskih tekstova, islamski su učenjaci u oblasti imana i tevhida napisali zasebna djela u kojima su poglavlja i teme poredali na najljepši i najlogičniji način. Kasnije su ovu oblast tevhida u najopćenitijem smislu podijelili na dvije vrste i to na (1) et-tevhidul-ilmijjul-haberi – teoretski tevhid i (2) et-tevhidul-kasdijjut-talebi – praktični tevhid.

Podrobnije i detaljnije, tevhid se dijeli na tri vrste[1]: (1) tevhidur-rububijje – potvrđivanje da je samo Allah Istinski Gospodar i Stvoritelj svega, (2) tevhidul-uluhijje – potvrđivanje da samo Allah zaslužuje da bude istinski obožavan, i (3) tevhidul-esmai ves-sifat – potvrđivanje da Allah ima Svoja lijepa imena i savršena svojstva, koja su specifična samo za Njega.

U srcu iskrenog monoteiste, sve ove vrste tevhida međusobno se prožimaju i čine jednu kompaktnu cjelinu.

Komentar: Kada je riječ o vjerovanju u Uzvišenog Allaha, cjelokupni kur’anski tekst, kao i Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, hadisi, sadrže obavijesti i informacije ili o Uzvišenom Allahu, tj. o Njegovom Biću, kao naprimjer: “Reci: ‘On je Allah – Jedan!’” (El-Ihlas, 1), ili o Njegovim imenima i svojstvima, naprimjer: “Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni!” (El-Bekara, 255), ili o Njegovim djelima i radnjama, naprimjer: “On vas oblikuje u maternicama kako On hoće” (Alu Imran, 6). Tekstove ovakvog sadržaja učenjaci nazivaju et-tevhidul-ilmijjul-haberi, tj. tevhid informacija i obavještavanja ili teoretski tevhid. S druge strane, Kur’an i sunnet sadrže i drugu vrstu tekstova u kojima se od ljudi traži i zahtijeva da izvršavaju određene dužnosti, kao naprimjer: “Namaz obavljajte i zekat dajite…” (El-Bekara, 43), ili da se klone određenih zabrana: “Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine…” (El-Isra, 31), i ovu vrstu tevhida učenjaci nazivaju et-tevhidul-kasdijjut-talebi, tj. tevhid zahtjeva i potraživanja ili praktični tevhid.

• Kada je riječ o ovakvim i sličnim podjelama tevhida na dvije ili tri vrste, one nisu šerijatom strogo definirane niti ograničene određenim brojem, odnosno nisu definirane Objavom od Uzvišenog Allaha, već su plod razmišljanja i zaključaka islamskih učenjaka koji su se podrobno bavili ovom tematikom. Bitna je svrha i suština tih podjela, a ne riječi i način na koji su iskazane.

Odlomak iz knjige “Sažeti prikaz islamskog vjerovanja” – dr. Muhammed Jusri

Prijevod i komentar: Amir Durmić, prof.

[1] Ove tri vrste tevhida objedinjuju riječi Uzvišenog: „On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato samo Njemu ibadet čini i u tome budi istrajan! Znaš li da ime Njegovo ima iko?” (Kur’an, Merjem, 65)